Dubrovački simfonijski orkestar ovog je petka, 11. srpnja, obilježio svoju stotu obljetnicu nastupom u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara. Tim je povodom izvedena je Deveta simfonija u d-molu Ludwiga van Beethovena, jedno od najvećih i najznačajnijih djela simfonijske literature. Uz Dubrovački simfonijski orkestar nastupili su i članovi Zadarskog komornog orkestra, zbor Ivan Goran Kovačić te solisti: sopranistica Darija Auguštan, mezzosopranistica Martina Mikelić, tenor Matteo Ivan Rašić ibariton Leon Košavić. Koncertom je ravnao maestro Ivan Repušić.
Iako je ovo Beethovenovo djelo samo po sebi veliko, kako u glazbenom tako i u idejnom smislu, Repušićeva interpretacija naglasak je stavila na vedrinu, jasnoću i ljudsku dimenziju simfonije, umjesto nauzvišenu, mističnu ili herojsku atmosferu. U izvedbi je posebna pažnja bila posvećena detaljima i dinamičnosti. Unutar orkestralne teksture čuli su se elementi pratnje koji u nekim težim, romantičarski obojenim interpretacijama ostaju neprimijećeni. Tijekom izvedbe bile su uočljive i promjene karaktera i izražajnosti, pa su pojedini trenuci ostavili čak i dojam plesa, narodne glazbe ili pak operne uvertire ili zborske scene. Tri prva stavka postupno su vodila prema četvrtom: prvi je bio uvodnog, napetog karaktera, drugi odlučani ritmički, treći elegantan i pjevan, gotovo plesnog karaktera, a vrhunac večeri ostvaren je u četvrtom stavku.
Solisti su pjevali jasno, bez napetosti, a njihovi su se glasovi međusobno vrlo lijepo i skladno stapali. Posebno se istaknuo topao, čist i izražajni bariton Leona Košavića. Njegova jasna dikcija i promišljeno fraziranje u skladu sa značenjem teksta postavili su dostojanstven i svečan ton kojim je bila obilježena izvedba čitavog stavka. Zbor Ivan Goran Kovačić zvučao je usklađeno, uvježbano i snažno, a u skladu s Repušićevim pristupom, večer je završila u ugođaju slavlja i radosti, a ne snage i moći.
Na sam zvuk dijelom je utjecalo i mjesto održavanja koncerta, odnosno prostor ispred crkve sv. Vlaha, kao i razglas. Zbog toga neke dinamičke gradacije i kontrasti nisu došli do izražaja onako kako bi to bilo moguće nekom u akustički pogodnijem prostoru. Povremeno se moglo čak i vidjeti što dirigent traži od orkestra, no to senije uvijek u potpunosti čulo zbog uvjeta prostora i ozvučenja, iako je najvjerojatnije bilo izvedeno. Ipak, sve to nije nimalo umanjilo cjelokupni dojam. Jer izvedba Beethovenove Devete nikada nije samo koncert, ona je uvijek i svečanost, bilo glazbe same, neke ideje, ili pak, kao u ovom slučaju, stote obljetnice orkestra i početak velikog festivala. I sve ono što je možda izgubljeno u zvuku, vraćeno je ugođajem. Doživljaj koji pružaju kameni ambijent ispred crkve sv. Vlaha i zrak blage ljetne večerinije moguće ostvariti ni u jednom koncertima namijenjenom prostoru.
Duge ovacije publike na kraju večeri bile su jasna čestitka Dubrovačkom simfonijskom orkestru i svima koji su sudjelovali u ovom glazbenom događaju. Veliko djelo za veliku obljetnicu i dostojan početak glazbenog programa ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara.
Komentari
0