Na preksinoćnji koncert danas megapopularne grupe The National u Prospect Park u njujorškom Brooklynu stigao sam praktički u zadnji čas prije službenog početka u 19 sati zbog popodnevne gužve na linijama podzemne željeznice. I - dočekao me red, redina na ulazu te sam pomislio da ću kao predizvođačicu propustiti Courtney Barnett, na čijem nedavnom zagrebačkom koncertu, nažalost, nisam mogao biti, no oraspoložila me moja bruklinška prijateljica Ana rekavši “kako će sve biti okej, da se ti redovi brzo smanjuju te da sigurno upadamo na vrijeme“.
I doista je bilo tako, taman smo ušli kad je ispred poprilično popunjenoga gledališta sa stejdža počela grmjeti gitara sve poznatije australske glazbenice, inače vlasnice zasluženih nominacija za Grammy i Brit Awards. S pratećim bendom zvučala je izvrsno, sigurno i spontano, publika se počela fino zagrijavati, a onda je nakon 15-20 minuta najavila zadnju pjesmu. Znam da je riječ o predgrupi, ali šteta, jer mislim da bi publika eksplodirala da su u istom ritmu nastavili još barem toliko.
Nakon kratke pauze, na pozornicu su uz oduševljeni huk obožavatelja stigli dečki iz The Nationala i koncert na kojem promoviraju novi album „I Am Easy to Find“ počeli s četiri-pet pjesama s nove ploče, i to pojačani gudačima, trubačima te dvjema back-vokal pjevačicama, Minom Tindle i Kate Stables. Već nakon prve pjesme, „You had Your Soul With You“, možda pomalo blasfemično, pomislio sam: Samo da sa svim tim ljudima na pozornici i easy rideom, kao pravi bend u najboljim godinama, ne oduže… Ipak, ubrzo su me oraspoložili dobro uklopljeni trubači i gudačka sekcija, a posebno divni glasovi i dionice Tindle i Stables.
No, kad je, poslije toga sporijeg dijela, zazujao „Don't Swallow the Cap“, izazvao je oduševljenje dotad odveć rezervirane publike. Zapaljivom „Guilty Party“ koja je uslijedila samo su potvrdili tu formulu i razdrmali publiku. Kao i uvijek nakon objavljivanja novog albuma, i američka se publika očito treba priviknuti na nove pjesme i „novu postavu“ na pozornici.
Specijalno za ovu prigodu na stejdžu se svima zatim priključio i Brooklyn Youth Chorus, klinci koji su s bendom pjevali i na ploči, te su zajedno izveli nekoliko pjesma, među njima i „I Am Easy to Find“. Dobro raspoloženi pjevač Matt Berninger veselo im je dirigirao i pjevao okrenut prema njima. Fantastičnim izvedbama „The System Only Dreams in Total Darkness“ i „Graceless“ završili su predviđenu set-listu, uz jak i dug pljesak njujorških poklonika.
Nedugo zatim vratili su se i na podulji bis kojim su zaokružili gotovo dvosatnu večer u bruklinškom Central Parku, kako lokalni stanovnici još zovu svoj Prospect Park. Izašavši na scenu, pjevač Matt je rekao: „Volim ovaj park. Volim ovu zemlju…“ pa malo zastao i dodao: „Ponekad“. A zatim poentirao: „To je uvjetovana ljubav“. S „Fake Empire“, „Mr. November“, za koje je Matt, po dobrom starom običaju, otišao s bine među publiku, i „Terrible Love“ potpuno su te večeri osvojili publiku koja im je pljeskom davala glasnu ritmičku podršku.
Za kraj su izveli laganu „Light Years“ s nove ploče te je posvetili hrabroj američkoj trkačici na duge staze Gabriele Grunewald koja je dan prije preminula nakon duge borbe s rakom. Inače, Gabriele se, nakon što joj je 2009., u dobi od samo 22 godine dijagnosticirana teška bolest, nastavila natjecati i nizati uspjehe, među ostalim i postati prvakinja SAD-a te nastupiti na dva svjetska prvenstva.
The National su u svom New York Cityju održali vrlo dobar koncert, ali ne i jedan od onih za pamćenje. Usto, falila mi je i ona „naša“, završna zborska „Vanderlyle Crybaby Geeks“ kojom završavaju nastupe u Hrvatskoj. The National i New York City se vole, ali ne kao The National i Zagreb i cijela Hrvatska.