ZAGREB - Ne može se dogoditi da Katarina Livljanić nastupi u New Yorku, a da New York Times o tome ne objavi ne bilješku, nego opsežnu, elaboriranu kritiku. U posljednjih pet godina dogodila su se tri takva nastupa i tri takva članka, sva tri prepuna pohvala na račun hrvatske pjevačice i muzikologinje. Već i to što najuglednije novine na svijetu hvale hrvatsku umjetnicu bio bi dovoljan razlog za zadovoljstvo hrvatske kulturne javnosti.
Građevine od zvuka
Ali, ti tekstovi u New Yorku Timesu govore i o Hrvatskoj, i o njezinoj egzotičnoj glazbenoj baštini, onoj davnoj, srednjovjekovnoj, glagoljaškoj. Katarina Livljanić, naime, nije samo muzikologinja, nego je i sjajna pjevačica, glazbenica neutaživog poriva za kreativnošću koja se podjednako snažno izražava i u scenskom nastupu, ali i u komponiranju. Mogli bismo je opisati kao arheologa koji od popisanih i proučenih, sa zemljom sravnjenih kamenih ostataka, na mjestu nalazišta podigne čitav novi grad. Samo što ne radi s kamenjem, nego s glasovima.
Jedan takav projekt, koji je ostvarila s pjevačicama vlastitog ansambla Dialogos i s redateljicom Sandom Hržić, bila je “Tondalova vizija” koju smo u Zagrebu imali priliku vidjeti i čuti u Hrvatskom glazbenom zavodu. Tekst u New York Timesu o njujorškoj izvedbi u veljači 2007. imao je naslov “Putovanje kroz pakao i raj, preko srednjovjekovne Hrvatske” (A Journey Through Hell and Heaven, via Medieval Croatia). Kada je, pak, prošle jeseni, u Lincoln Centru predstavila svoju jedinstvenu mono-operu “Judita”, NYT joj je zaglagoljao pod naslovom “Dašak Hrvatske u Juditinoj priči” (Touch of Croatia in Judith’s Story).
Znanstvenički autoritet muzikologinje Livljanić, specijalistice za gregorijanski koral, ovjerila je već odavno pariška Sorbona, na kojoj drži katedru.
Kolega Ivo Josipović
A nakon što je još 1997. čitav semestar provela kao gostujući predavač na Harvardu, Livljanić se tamo ove godine vratila u okviru programa “Blodgett Distinguished Artist in Residence”. Katarinu Livljanić i njenog supruga Benjamina Bagbyja, koji ima vlastiti vrlo poznati ansambl za srednjovjokovnu glazbu Sequentia, na Harvard je ovaj put pozvao profesor Thomas Kelly. Livljanić ga s velikim poštovanjem i divljenjem opisuje kao najvećeg stručnjaka za beneventanski koral u svijetu i jednim od najjačih glazbenih medievista uopće. Tema semestra je rana polifonija, a na tom polju je u svijetu vrlo zapažen bio CD “Abbo Abbas” naše umjetnice i njenog ansambla Dialogos.
I dok je već u postprodukciji DVD njezine Judite, sniman jesenas u Zadru u režiji Radovana Jovanova Gonza, Katarina Livljanić će u avionu između Bostona i Pariza vrlo vjerojatno sanjati stećke. Oni su joj nadahnuće za sljedeći projekt. A netom prije povratka u Pariz sutra će u Bostonu taman stići pozdraviti svog kolegu glazbenika i starog znanca Ivu Josipovića.