Svega kilometar udaljeni od vlažnih, podzemnih trešnjevačkih garaža u kojima je prije desetak godina počela njihova glazbena karijera, poznati zagrebački trojac Kuku$ će povodom desete obljetnice djelovanja raspametiti nekoliko tisuća obožavatelja trap/hip-hop kulture i zvuka.
Hiljson Mandela, Goca RIP i Iso Miki će 7. listopada održati najveći koncert do sad, na sjeveru njima matične Trešnjevke, u Domu Sportova. U jednoj od rijetkih hladovina koje okružuju tu masivnu betonsku građevinu koja iza sebe ima velik broj kultnih koncerata svjetskih zvijezda, podijelili su svoj put do rasprodanih nastupa, milijuna pregleda na YouTubeu, zavidnih brojki na streaming platformama i regionalnog uspjeha.
- Prvo počneš u garažama i rupama gdje sviraš za tri pive, probiješ se do klubova, napuniš Tvornicu i idući logičan korak ti je Dom Sportova...Tu smo - sažeo je Goca idealan put uspjeha nekolicine hrvatskih glazbenika, među kojima je i Kukus, originalno oformljen još 2013. godine, kada je žanr poput trapa u Hrvatskoj bio nepoznanica. Iako su aktivni i produktivni već puno desetljeće, kažu da trap, odnosno, hip hop dvojici nije bio njihova prva ljubav. Dok je Goca počeo istraživati glazbu kroz rock ‘n‘ roll klasike poput Led Zeppelina, pa kasnije nešto modernije Metallice ili pak kalifornijskih pop punkera Blink-182, Hiljson se s glazbom upoznao putem svoje majke, ujedno i operne dive zagrebačkog HNK. Iako su kasnije sva trojica nastupali u rock ili punk bendovima poput Hiljsonove Prazne Lepinje ili Mikijeve Lobotomije, spojilo ih je bezbrižno "freestyleanje" u Mikijevom improviziranom kućnom studiju ili nakon proba spomenutih bendova "JeboTon" kolektiva. Jedna je stvar vodila do druge i ubrzo su se našli rame uz rame s High5-om, po mnogima prvom punokrvnom trap sastavu u državi.
- Kroz druženje sa Swannom iz High5-a smo slušali njegove priče o "kolektivu" kojeg bi on formirao, a zvao bi se "33". Prvobitna je vizija "33 bande" bila okupiti određenu skupinu kreativaca, od repera/glazbenika, do grafitera i skejtera - objasnili su genezu tzv. "33 bande", čiji im je koncept na prvu bio komičan. Nakon prvih nastupa u Mediki i Klubu, počeli su dobivati pažnju javnosti.
- Kad vidiš jednu osobu koja ima svoju posebnu "briju", bit će ti čudno. No, kada vidiš petnaestak ljudi na pozornici, kao dio iste "bande", društva, u odličnom raspoloženju, dečki koji repaju, crtaju i još su k tome u istoj "briji"...onda osjetiš nešto drugačije, vidiš da se nešto pokreće - jednostavno je objasnio Goca i zajedno s Mikijem i Hiljsonom se prisjetio trenutaka nakon prvog nastupa. Prepričali su da su morali ubrzati sa snimanjem prvog albuma povodom organiziranja prvog pravog samostalnog nastupa u Klubu, a zarada od koncerta, tek 100 eura po osobi, ih je tada oduševila.
- Ljudi čak i u manjim skupinama ne uspijevaju biti dobri međusobno, a tek je prava rijetkost bila vidjeti nas dvadesetak kako skupa stvaramo i družimo se. Puno se ljudi još dodatno "zalijepilo" za nas i tak‘ je to eksplodiralo - rekao je 30-godišnji Hiljson koji je sa svojim prethodnim bendom prošao "skoro sve klubove u Zagrebu i valjda sve skupa zaradio oko 1000 kuna", pa smatra taj prvi nastup svojevrsnom prekretnicom. Tvrdi da je već neko vrijeme davao sve od sebe za glazbu, no ostao je bez riječi i iznenađen pri prvoj zaradi od samo jednog koncerta. Dok njegov kolega, Goca RIP, naziva uspjeh "snowball efektom", on je početke Kukusa vidio kao "dio novog svjetskog pokreta". Ističe kako su američki izvođači poput Gucci Manea ili Futurea te Chief Keefa iz čikaške "drill" scene baš tada počeli dobivati na prepoznatljivosti i širiti se svijetom. Napominje kako im je na promociju albuma "Anđeli i bomboni" 2017. godine u Tvornicu kulture došlo 300-tinjak ljudi i smatrali su to velikim uspjehom, jer je trap još uvijek bio percipiran kao "nepoznanica" i nešto što pripada "undergroundu".
- Trebalo se puno raditi da se dođe do tog "snowball efekta" i zavrti cijela priča - sažima 30-godišnji Hiljson priču o razlici početaka trapa u Hrvatskoj i stanja scene danas.
Unatoč tome što su dali do znanja da je trap zvuka u natruhama bilo kod nekih izdanja glazbenika poput splitske Kiše Metaka, upravo se izvođače povezane s "33 bandom" smatra pionirima hrvatskog trapa.
Sva trojica su se složila kako je glavni ključ za današnju popularnost koju uživaju bio hit "Oće ku***" kojeg nazivaju "viralnim", a i prva pjesma koju su snimili na engleskom - "Real Slavs" s makedonskim traperom Don Playom.
- Nakon "Oće ku***", pjesmu koju smo snimili sa srpskim reperom Foxom, su nas zaustavljali po cesti i pjevali za nama, a "Real Slavs" je pogodio taj trenutak kada su najpopularniji bili memeovi o slavenskoj kulturi i načinu života, a tako i onako na ovom svijetu ima oko 300 milijuna Slavena - objasnio je je Hiljson Mandela koji je zajedno s producentom Iso Mikijem i Gocom "svoje zadnje novce" dao za vlak za Beograd gdje su snimili spomenute pjesme kroz suradnju sa srpskom medijskom, produkcijskom i izdavačkom kućom Bassivity koja okuplja neke od najvećih balkanskih zvijezda, a osnovali su je Vanja Ulepić i Relja Milanković.
"Glupi tejp", izdanje iz 2018. godine, itekako im je pomogao probiti se na scenu, a iako to smatraju klišejem, u to su vrijeme dali sve od sebe i na izmaku snage, kada su mislili da će "sve propasti" - dali još malo od sebe i uspjeli. Zahvaljujući spotovima Marijana Jurčevića koji su komplimentirali odličnu "Bode Miller" i popularnu "Oće ku****", cijela je priča, Mandelinim rječnikom, "grunula".
Na moje pitanje jesu li "napravili scenu", kako to tvrde u jednoj od svojih pjesama, trešnjevački traperi kažu da su je "pogurali".
- Postavili smo dobre temelje, odigrali važnu ulogu. S albumom s kojim smo bili zadovoljni i smatrali ga najboljim svojim uratkom, "Anđeli i bomboni", smo privukli 300-tinjak ljudi na svoj koncert. Danas manji izvođači od nas, u svojim počecima, privuku više. Sada oni imaju gdje biti, od klubova do festivala, a mislimo da smo mi zaslužni za to - objasnili su svoju ulogu na domaćoj trap sceni, koja se naziva "najprosperitetnijom i najperspektivnijom" u regiji. Trenutačnu su situaciju u Hrvatskoj usporedili sa situacijom u Beogradu prije nekoliko godina. Primijetili su da je srpski trap "underground" popustio, jer su njihovi izvođači koji su htjeli uspjeti, morali prilagoditi svoj zvuk njihovom mainstreamu jer nije bilo dovoljno infrastrukture da na životu održava na životu trap kakav Hrvati poznaju. Kažu da kod nas stalno na trap scenu dolaze novi izvođači, brojni su uspješni, a sam put do uspjeha traje kraće.
- Ne moraju repati deset godina da bi postigli nešto - rekli su kroz smijeh Goca i Miki. Doduše, ostali su pomalo razočarani kada su naišli na reakcije "stare škole" hrvatskog rapa koja im nije pružala podršku koju su očekivali. Usprkos tome što su odrasli na starom hrvatskom hip hopu, nisu naišli na odobravanje tih izvođača.
- Naivno smo očekivali da će nam netko olakšati posao kako mi danas otvaramo put brojnim izvođačima pomoću događaja kao što su "Drito iz Tvornice" ili labela poput Yema i Metropole. Izuzev par pojedinaca koji su nas prigrlili i olakšali nam put, svi su napravili baš suprotno, tj. pljuvali su nas - prepričao je Hiljson, pravog imena Ivan Hilje. Ukoliko pogledamo period između ranih 2000., poznatih kao "zlatno doba" domaćeg hip hopa i pojave High5-a i Kuku$a, vrlo je lako iščitati da je upravo "33 banda" zaslužna za povratak hip hopa u komercijalne vode i pod "svjetlo reflektora". Priznaju kako ne žele biti takvi i zatvarati put budućim generacijama, kada njihovo vrijeme dođe.
Uz rast popularnosti, neophodan je susret s ostalim glazbenicima na hrvatskoj sceni i otvaranje prema umjetnicima van hip hopa žanra. Njihovo mišljenje o glazbi Kuku$a i trapu varira.
- Što se tiče naših prijatelja iz JeboTona, koji uključuje bendove poput Porto Morta, oni su preponosni. Njima je bilo fascinantno što smo se 100 posto prepustili trapu i zanimljivo im je bilo gledati kako mi i scena rastemo. Van našeg kruga, mnogima su naš rad i zvuk strani - objasnili su kontrast i spomenuli uporabu spornog "autotunea" kojim se razbacuju brojni internetski komentatori, označujući ga kao nešto negativno.
Izuzev nekih od mlađih glazbenika, poput regionalne rock senzacije Buč Kesidi koja itekako cijeni i "stalno sluša" njihovu glazbu, Kukus tvrdi da su ih neki glazbenici "otpisali" zbog manjka ozbiljnog pristupa i modernizacije zvuka.
- Ima situacija u kojima nas ne doživljaju kao ozbiljne glazbenike. Iako je trap prihvaćen kao ozbiljan glazbeni pravac i Kukus kao ozbiljan izvođač, manje je to sve ozbiljno od nekih izvođača na sceni. Autotune je dio modernizacije u glazbi, baš poput AI-a koji je zabrinuo ljude danas. Treba shvatiti da je to alat kojeg trebate iskoristiti u svoju korist - uspoređuje Goca, dok Hiljson povlači paralelu s "nastupima na playback", također spornu temu koja se desetljećima proteže kroz glazbu i nastupe uživo.
Nadalje, tvrdi da se "znalo" kakvi izvođači nastupaju na playback, ukazujući na manjak vokalnih sposobnosti tih glazbenika.
- U trap svijetu, nastupanje na playback je najnormalnije. U samom rapu već nije. Ljudi volje vadit stvari van konteksta, posebice zbog tih drugačijih parametara...Ja gledam na autotune kao na vokalni instrument - rekao je Hiljson, a ostatak se Kuku$a složio, posebice Iso Miki koji je naglasio da je moderni trap itekako "isproduciraniji" od klasičnog hip hopa na kojeg je šira publika navikla. Trap produkciju smatraju "nabrijanom", posebice s inkluzijom 808 ritam mašine i naglašenih fus činela, a uistinu, slušajući trap i pripadajuće vokalne melodije, one ne dolaze do izražaja i ne pariraju beatu ukoliko nemaju "autotune" efekt oko kojeg se "lome koplja". Kako kaže Hiljson Mandela, teško je prenijeti magiju studijske izvedbe u nastupe uživo, pa ako maknu vokalnu traku, onda se gubi bitan element koji budi publiku i upotpunjuje koncert.
- Kao da rock bendu oduzmeš distorziju. Neće biti isto, publika neće to prihvatiti - jednostavno su objasnili. Optužbe da "ne znaju pjevati" zbog inkluzije autotunea smatraju smiješnima, jer kako kažu, ti komentatori nisu svjesni koliko su glazbeno potkovani i obrazovani u raznim žanrovima, od jazza i bluesa, do rocka i elektronike.
Napominju kako ni korištenje kontroverznog autotunea nije lagano jer je potrebno poznavanje glazbe, a kroz svoje su uši čuli više neuspjelih pokušaja u kojem su nadobudni glazbenici, misleći da autotune popravlja sve pogreške, još dodatno upropastili svoje vokale.
- Danas je u igri naelektrizirani zvuk - jednostavno su zaključili te usporedili kritiku autotunea s pojavom sintisajzera ili punka kao glazbenog pravca kasnih sedamdesetih i zgražanje prethodnih generacija glazbenika.
- To je sve prirodna progresija. Brojni mogu zgrabiti šansu, upotrijebiti sva ta sredstva i postati poznati preko noći, no hoće li ostati relevantni i imati deset godina karijere kao mi? - rekli su dečki iz Kukusa.
Kroz dugih deset godina, mijenjao se zvuk Kuku$a, a i oni kao pojedinci: od mladića s dreadovima koji se oslanjaju na okultne vizuale, koketiraju s ezoterijom, spominju boga Amon Ra i pale jointeve trećim okom u sklopu tzv. "conscious trap" pokreta do zvijezda televizijskog "prime timea" i singlova na brojnim radio postajama. Uz promjene, nezaobilazne su i kritike, posebice na račun zvuka, a čest komentar ističe da su se "prodali".
- Kak‘ sam se ja prodao, ak‘ i dalje radim glazbu koju ja želim raditi i volim? - upitao je Goca raširenih ruku, ukazujući na problematiku te riječi. Priznali su da su oduvijek čitali negativne komentare ispod videa, ali s podsmijehom. Kažu da im je zanimljivo gledati te komentatore i kako se nadovezuju jedan na drugog negativom, a zapravo im dižu "engagement" na društvenim mrežama i YouTubeu te na kraju krajeva i pomažu.
- Prodali smo se...Da, prodali smo svoju glazbu jer ju je netko htio kupiti, dok tvoju nije - nastavlja Goca, na što Hiljson govori da koncept "prodaje" u glazbenom smislu se može odnositi samo na "prodane duše".
- Svi znamo što je prodana duša, a to što smo mi mogli dići glazbu na novi nivo, puniti dvorane i živjeti od glazbe, to je logičan slijed i rast glazbenika, ako uspije doći do te razine - nadovezao se Hiljson, dok je Goca za primjer uzeo sebe iz mlađih dana i naglasio kako ranije nije razumio i odbacivao pojedine žanrove poput housea ili izvođače kao što je Adele i smatrao ih komercijaliziranima, no priznaje da se prevario i da je kasnije shvatio bit i kvalitetu, jer je, kako tvrdi, "odrastao i proširio svoje vidike".
Iako je napuniti dvoranu Doma sportova veliki pothvat, Kuku$ odbija nazvati taj koncert svojim ciljem ili vrhuncem.
- Ne, nismo nikada imali zacrtani cilj. Radili smo, nismo imali ništa što nas vuče, već nešto što nas gura - složio se ovaj zagrebački trap trio koji najviše od svega želi oformljenu scenu i što se budućnosti tiče: da se nešto "pokreće".
- Nama je cilj da Hrvatska scena zaživi, da pop izvođači mogu surađivati s traperima i da nitko nikome ne uzima iz usta, jer ima dovoljno prostora za sve. Tada ćemo tek imati scenu, kada će svi surađivati sa svima, baš kao i u Americi i svijetu. Tek ćemo tada biti u toku s trendovima, kada uđeš u taksi i putem radija saznaš da se uistinu nešto događa - zaključio je najveći trap sastav u regiji koji nadolazeći koncert u Domu sportova ne smatraju svojim vrhuncem i najvećim postignućem, već dokazom da su nakon i nakon 10 godina karijere jači nego ikada.