Nakon “patnje” Johna Malkovicha u kazalištu u Istanbulu, na žalost je prekasno zatražiti da ga deportiraju, jer je već spakirao svoje kofere i otputovao... Tako počinje strašna kritika u kojoj je proljetos turski režiser i glumac Nedim Saban preklinjao vlasti da Malkovichu više nikada ne dopuste ući u Tursku s tako lošom predstavom.
‘Debussy ružan kao Hrvat’
Tekst je zvučao još strašnije kada ga je u petak strasno i uvjerljivo izgovorio sam John Malkovich u Revelinu, na svjetskoj premijeri glazbenog performansa “Muzički kritičar”. Zamislio ga je violinist i komičar Aleksej Igudesman spajajući najdrastičnije primjere iz notornog “Leksikona glazbenih uvreda” Nicolasa Slonimskog s glazbom napadanih skladatelja.
Knjiga je prava biblija svakom glazbeniku koji želi dokazati kako su kritičari zla i pakosna bića, a njihove prosudbe bezvrijedne. Doduše, čuli smo kako su Brahmsa prezirali ne samo Nietzsche, nego i Čajkovski i Hugo Wolf. Drugdje se rasistički vrijeđalo čitave narode, kao u tekstu o fizičkoj ružnoći Debussyja u kojem se kaže kako taj skladatelj više sliči nekom “Čehu, Hrvatu ili Hunu, nego Galu”. Neki se bešćutnik rugao čak i Schumannovoj duševnoj bolesti, a drugi se pitao zašto George Sand trati život uz takvu “umjetničku ništariju kao što je Chopin”.
Pretvoriti se u zlobnog muzičkog kritičara bila je prava šala glumcu koji je na filmu već genijalno utjelovio i mnoge daleko gnjusnije tipove. Takva pojava na pozornici morala je barem malo poljuljati samopouzdanje glazbenicima predvođenima Rachlinom, koji također nije ostao pošteđen. Zdušnom su svirkom branili svoje junake. Neki su čak bili i dodatno inspirirani, osobito Boris Andrianov svirajući s Inonom Barnatanom drugi stavak iz Brahmsove Druge sonate za violončelo u F-duru, ili Hyung-ki Joo prašeći Chopinov Veliki briljantni valcer u Es-duru. Sve su od sebe dali i sam Igudesman i Julia Maria Kretz, kao i violist Lawrence Power, braneći umjetničke veličine Ravela, Prokofjeva i u publici prisutnog Gije Kančelija.
Ne znaju dok je ne izgube
I Rachlin i Igudesman naglasili su kako im nije bila namjera zaratiti s kritičarima. Ipak, puštajući među sebe Malkovicha, genijalnog i strašnog poput vuka među utihlim jaganjcima, neželjeni su rat izgubili. Na kraju su ipak svi bili na dobitku, uključujući i oduševljenu publiku koja je dobila još jednu večer za pamćenje.
S Malkovichem smo razgovarali između pokusa i premijere projekta.
Drugi ste put na festivalu Rachlin & Friends i ta je veza očito posebna...
- Svakako. Jako mi je stalo da se ovaj festival održi i raste upravo ovdje. To je sjajna stvar za Dubrovnik. Volim te ljude i volim raditi s njima.
Vidio sam vas na sastancima o budućnosti festivala i nisam mogao ne primijetiti kako ste vi jedini “Hrvat” za stolom.
- Slažem se s vama i doista više ne znam kako zainteresirati druge ljude, ali ja ću i dalje nastojati oko toga. Tako stvari naprosto stoje. Nije bilo lako ni kada smo mi pokretali Steppenwolf Theater u Chicagu. Ja sam tada bio još mlađi nego što je danas Julian i pomažući njemu vraćam dug onima koji su kada je trebalo pomogli meni. Znam da trenutno u Hrvatskoj situacija baš nije lagana, ali nastojat ću i sam napraviti još više veza s ljudima koji mogu pomoći. Znate, uvijek je bilo tako da ljudi ne shvaćaju koliko im je kultura važna sve dok je ne izgube.
Je li danas veći problem ekonomska kriza, ili možda ona kulture i duha?
- Kulture ima puno i posvuda, ali nisam baš siguran u kvalitetu. Najraširenija je kultura selebritija, a to nikako ne može biti dobro.
Zanima me vaša kritika projekta “Muzički kritičar” u kojem sudjelujete.
- Aleksej je vrlo bistar i zamisao mu je odlična. Ali, ja na to gledam kao na djelo u nastajanju koje se u budućim izvedbama može učiniti još boljim. Ovo što smo sada napravili možda je malo previše ezoterično čak i za upućenu publiku i možda malo prenegativno. Svaki izvođač mora još dok je mlad shvatiti da ono što jedni vole, drugi u isto vrijeme mogu mrziti. Svi glazbenici koje u ovom komadu gazimo tekstovima jednih, od drugih su kritičara bili istovremeno slavljeni, a nerijetko i otkriveni. Moj glumački instinkt mi govori da bismo neke dijelove mogli skratiti i mislim da bismo u buduće izvedbe trebali uključiti više suvremenih skladatelja.
Čitate li vi ikada kritike svojih filmova i predstava?
- Zaista ne.
Neću odustati
A kako ste se osjećali kad su vam dostavili kritiku iz Turske koju izvodite na ovom koncertu?
- Bio sam oduševljen, kritika je sjajna, upravo fantastična. Čovjeku koji ju je pisao kazalište je očito velika strast i Bog ga blagoslovio zbog toga. On je svakom stanicom svoga tijela zamrzio komad s kojim sam gostovao u Istanbulu i meni je to nekako baš sjajno. Zanima me kakva će biti njegova reakcija. Stvarno se nadam se da će mu se svidjeti način na koji izvodimo njegovu kritiku, uz sjajnu glazbu koju jako volim.
Imate li već novih planova s Rachlinom za Dubrovnik?
- Stalno imamo nove ideje. Želio bih ovdje ponovno vidjeti neki projekt Alberta Iglesiasa, a svakako ću razgovarati i s mnogim drugima. Prvi za kojeg mislim da bi s oduševljenjem sudjelovao u nekom projektu je Kevin Klein, veliki ljubitelj klasične glazbe i odličan glazbenik. Moj kalendar je pretrpan, ali dat ću sve od sebe da što više ljudi čuje za ovaj festival.