Lijepo je imati u Dubrovniku Rogera Moorea i Johna Malkovicha. Lijepo je imati koncerte na kojima su i publika i umjetnici odjeveni u bijelo. Lijepo je imati i slavni orkestar kao što je Academy of St. Martin in the Fields, koji je svojim preksinoćnjim i sinoćnim nastupom zatvorio jubilarni deseti festival Rachlin & Friends, a posljednji je dan napokon zasvirao i Misha Maisky.
Ali, stvaranje glamuroznog ozračja dvosjekli je mač. Svjestan je toga i sam Rachlin koji je nakon koncerta održanog prošli utorak u garderobi zavapio: “Zašto večeras nema više ljudi? Zašto svi žele samo glamur? Ovakvi koncerti čine festival, ovo je njegova srž!”
Većina onih koji su i te večeri bili uz vrhunske umjetnike u Kneževu dvoru sigurno bi se lako složila sa mnom o tome tko je bio najznamenitiji gost: nimalo glamurozan proćelav debeljko velike i pomalo neuredne brade u pomalo pretijesnom odijelu za koje uopće ne mari. On stiže svake godine, u sve većoj tajnosti, jer na njega se, uz sve te zvijezde, obraća sve manje pažnje.
On neće nikada biti uslikan na crvenom tepihu i uvršten u fotokolaže pokraj anonimnih starleta.
Ali, na koncertnom podiju mu se i dalje posvećuje najveća pažnja, što i zaslužuje. On je do Dubrovnika potegnuo čak iz 19. stoljeća s glazbom koja će živjeti toliko dugo koliko i ova civilizacija. Ime mu je Johannes Brahms.
Na početku te večeri, kada je publika u Kneževu dvoru bila malo prorijeđena, čuli smo Klavirski kvartet u c-molu, op. 15, Gabriela Fauréa. Itamar Golan za klavirom bio je, kao i uvijek, veličanstven. Nakon Pendereckog prošlih godina, ove je godine za festival novu skladbu napisao Richard Dubugnon, Fauréov praunuk po učiteljskoj liniji.
Svoj Klavirski trio mladi je Francuz nazvao Dubrovnik, a prije praizvedbe nam je i pričao o tome kako je glazbom sanjao i zamišljao taj grad i prije negoli je u njemu bio. Svojim prijateljima Rachlinu, fantastičnom pijanistu Golanu i norveškom majstoru violončela Torleifu Thedéenu dao je puno posla i mnogo prilika za demonstraciju virtuoznosti.
Ipak, sve je to bio lijep uvod za još jedno veličanstveno ukazanje gospodina Brahmsa. Svirajući Sekstet u B-duru prizvali su ga svojim prstima i gudalima Boris Brovcin i Julia-Maria Kretz na violinama, uz prvu violu festivala Lawren-cea Powera drugu je u ruke uzeo Rachlin, a uz Thedéena je violončelo svirao mladi Leonard Elschenbroich.
Ta u svojoj jednostavnosti genijalna skladba, zasnovana na djetinje naivnim, čistim i pjevnim melodijama, postala je još jedna od onih briljantnih glazbenih točaka u prostoru i vremenu čiji će topli i svijetli trag zauvijek ostati upisan i u dubrovačkom kamenu i u našem sjećanju.
Sljedeća večer, kada su jugo i kiša festival premjestili u Katedralu, nadovezala se na prethodnu Brahmsovim Gudačkim kvintetom u izvedbi istog sastava (bez Thedéena).
Ipak, sjajna je publika i tamo nepogrešivo prepoznala favorita: bio je to Klavirski trio u g-molu, op. 110, jednog drugog, jednako dragog, a još sramežljivijeg dubrovačkog gosta: Roberta Schumanna. Golan, Rachlin i Elschenbroich bili su mu sjajni domaćini.
A sjećate li se naše i Rachlinove priče od prije tri mjeseca iz zagrebačkog Oktogona? Mlada zagrebačka profesorica violine Ivana Lesić na vijest o tome da slavni violinist glumi uličnog svirača dojurila je u prolaz, sjela mu do nogu i od oduševljenja onim što je čula - plakala.
I ona je na nekoliko dana bila počasna gošća festivala. Pred Rachlinom sam je pitao gdje joj je bilo ljepše, u Kneževu dvoru ili Oktogonu?
Bez premišljanja je izabrala Oktogon. Nije ni čudo, tamo joj je doista bilo kao da njezin violinistički uzor svira samo za nju.
Prepoznati i osjetiti onaj pravi trenutak u kojem se između gudala i žica događaju jedinstvene i neponovljive konstelacije zvijezda i duša, to je pravi glamur i festivala Julian Rachlin & Friends.
Ljudi koje nazivamo zvijezdama upravo zbog toga i dolaze. Ne da bi prošetali crvenim tepihom, nego da bi i oni sudjelovali u nečem za što znaju da je mnogo veće i vrednije od njihove slave. O tome nam je pričao i John Malkovich .
U tom je smislu festival Rachlin & Friends i dalje najvažniji i najveći glazbeni festival u Hrvatskoj. Ma koliko mi malo pisali o njegovom pravom sadržaju.