ZAGREB - Na krilima jednog od najvećih europskih hitova ove godine, “Dance To Somebody” s aktualnog albuma “Give Me Fire”, napokon u Zagreb stiže Mando Diao.
Jedan od najpopularnijih i najvažnijih švedskih i skandinavskih rock bendova 21. stoljeća uvelike je skovan po uzoru na Beatlese i njihovu instrumentalističko-vokalnu podjelu dužnosti, ali i švedske garage-rock bendove 80-ih poput The Creepsa i The Nomadsa. Koncem veljače 2005. godine Mando Diao nastupom u Flexu - pjesmama, svirkom, energijom, izgledom i seksepilom - posve je zasjenio The Killerse koje sam večer prije vidio u također bečkom klubu Arena.
Četiri albuma
Srednjoškolke koje su dominirale nešto većom bečkom verzijom zagrebačkog Lapa opčinjene su vriskale za Gustafom Norenom i Bjornom Dixgardom kao da su Lennon i McCartney i kao da smo u Cavernu 1963.
Doista, ima u njima - i zvuka i slike - nešto od onoga što je krasilo mlade Beatlese, Kinkse i Oasise, a to curice uvijek nanjuše. Mando Diao počeli su kao rock’n’roll bend zgođušnih srednješkolaca opijeni Beatlesima, nezadovoljni i željni bijega iz provincijskog mjestašca Borlange u rock’n’roll maštu, a to laboratoriji diskografskih kompanija s umjetno sklepanim boy-sastavima ipak ne mogu “iskemijati”.
Prvi album “Bring ‘Em In” (2002) do pucanja je našpanan klasik skandinavskog garage-rocka, a u sedam godina diskografske karijere Mando Diao objavio je još četiri studijska albuma i dvadesetak singlova.
No, dok su The Killers postali globalno popularan rock bend, a Britanci nešto ranije od The Libertinesa napravili nacionalne heroje, Mando Diao - iako pjevaju na engleskom kao i mnogi drugi skandinavski rock i pop izvođači - nisu dobili tu šansu.
Veći od Strokesa
Čast Bogu, engleski magazin The Face, prije negoli se ugasio, proglasio je Mando Diao većim od The Strokesa, ali manekenski zgodni Šveđani, čak i kad su bili bolji, nisu mogli kontra medijske podrške bendovima Petea Dohertyja (The Libertines i The Babyshambles) ili Arctic Monkeysa.
Ipak, teško da su nezadovoljni. Po Skandinaviji, Njemačkoj, Japanu i još nekim zemljama uživaju status rock'n'roll zvijezda i sigurno im je bolje negoli u Borlangeu ili nekoj takvoj skandinavskoj provinciji koja, sudeći prema romanima Stiega Larssona (trilogija “Millenium”), Frodea Gryttena (“Pjesma košnice, “Medvjed koji teče”) ili Mikaela Niemija (“Pop glazba iz Vittule”) nije bitno manje čemernija i dešperatna od hrvatske.
Tko je tako ‘prokleto skup’ za Mando Diao?
Zvali bi ga na svaku turneju, ali nam je prokleto preskup, kaže Gustaf Noren, jedan od pjevača Mando Diao koji u Boogaloo nastupaju 26. studenoga. Taj “preskupi” glazbenik koji je Šveđanima na albumu svirao trubu zove se Goran Kajfeš. Jedan od najcjenjenijih jazz glazbenika u Švedskoj sin je pijanista Davora Kajfeša, člana Zagreb Jazz Quarteta.