Iz Žednog uha stižu nove najave jednog po svemu velikog koncerta. Priča o tome kako su The National svjetsku reputaciju gradili, koliko u matičnom New Yorku toliko i u Zagrebu, konačnu potvrdu dobila je u jesen 2010. godine u rasprodanom Boćarskom domu Zrinjevac pred 3000 ljudi. Samo nekoliko godina ranije The National su u KSET-u bili sretni sa sedamdesetak fanova, ali jedan od svojih većih samostalnih koncerata u međuvremenu su održali u Pauku pred 800 ljudi.
Rastopljena publika
Nastup The Nationala u Zrinjevcu bio je jedan od najljepših koncerata koje smo imali prigodu vidjeti u Zagrebu u posljednjih pet godina s fantastičnom izmjenom energije između inspiriranog benda i publike rastopljene emotivnošću njihovih pjesama. Čini mi se da pjesme The Nationala kod mlađe publike koja nije imala prilike odrastati uz Joy Division stvaraju neki sličan sentiment ili dosezanje emotivnog pročišćenja čak i ako The National nisu karizmatičan bend poput Joy Divisiona. Ipak, stihovi “Tuga me pronašla dok sam bio mlad, tuga je čekala, tuga je pobijedila” iz jedne od najljepših pjesama, “Sorrow”, s albuma “High Violet”, otpjevani trankvilizirajućim baritonom Matta Berningera, možda doista jesu dovršili potragu za bendom koji bi na sebe mogao preuzeti nezahvalnu ulogu Joy Divisiona. Žudnja, odsutnost, tuga, ali i uznositost, nada, pa čak i euforija neki su od temeljnih osjećaja pjesama The Nationala u kojima Matt Berninger, pažljivo sročenim stihovima, kopa po zamršenim ljubavnim vezama, seksualnim odnosima, strahovima i komplikacijama modernog života.
Kad se to tako sroči, postaje jasno i da The National i Arcade Fire posljednjih godina, samostalnim koncertima, festivalskim nastupima i hvaljenim albumima, igraju rolu koju su maestralno kasnih 80-ih i ranih 90-ih odigrali R.E.M.
Druga su vremena
Ako je peti po redu album “High Violet” The Nationala bio nešto poput “Documenta” R.E.M., onda bi novi album koji bi se trebao pojaviti ove godine, trebao u karijeri tog bruklinškog benda biti nešto poput “Green”, “Out Of Time” ili čak “Automatic For The People”. No, vremena su drukčija, posebice diskografska, pa ne treba očekivati čuda, tim više što The National albume objavljuju za 4AD, a ne za neku od četiri najveće svjetske diskografske kompanije.
Inače, Matt i Scott Devendorf već su imali bend Nancy na sveučilištu u Cincinnatiju dok je Bryan Devendorf lupao bubnjeve uz braću Dessner u bendu Project Nim. Udruživanjem je na stao The National. Nezgode poput one da nastupaju kao predgrupa nekom srednjoškolskom bendu u Alabami ili nastupi na kojim se doslovce nije pojavio nitko, kao u Orange Countryju, nisu ih pokolebale. Treći album “Alligator” iz 2005. napokon dobiva pohvalne kritike i pažnju publike, “Boxer” širi područje borbe, a nakon “High Violet” (2010) The National za Red Hotovu anti-AIDS kompilaciju “Dark Was The Night” bez problema okupljaju i Arcade Fire i Bon Iver i Davida Byrnea, a potom i nastupaju u kampanji za Obamu u jesen 2012. godine.
Emotivan koncert u Boćarskom domu, uz napomenu kako u njemu imaju “više prijatelja nego u cijelom Ohaju”, više je nego solidna preporuka da se 2. srpnja - plakanje dozvoljeno - “pročistite” uz The National na zagrebačkoj Šalati. Naime, Zagreb je jedan od samo sedam gradova u Europi u kojima će The National promovirati novi album čije se objavljivanje čeka u kasno proljeće ili rano ljeto.
Peter Hook, Mudhoney, General Woo
Žedno uho, malo prije najave The Nationala, također je najavilo još nekoliko poslastica. U lipnju prošle godine New Order su bili na InMusicu, bez Petera Hooka, naravno, koji će sa svojom pratećom grupom The Light odsvirati cijeli “Unknown Pleasures” Joy Divisiona u Pauku (21.03). Jedni od očeva industrial-rocka The Swans vraćaju se još jednom zaglušiti publiku u Jedinstvo (20.05.), a na istom mjestu možete se izdivljati uz grunge-rock prvoborce Mudhoney (30.05.). Spomenimo još i kraut-rock/free jazz bend Fire! (08.03.) Matsa Gustafssona pa Chucka Propheta & The Mission Express (18.04.) za ljubitelje americane i roots-rocka te Crime & The City Solution (svibanj) u kojoj se sada nalaze Eugene Edwards iz Wovenhand i Jim White iz Dirty Three.
Da ne bi sve ostalo na Žednom uhu, valja spomenuti dolazak također bruklinških, vrlo zanimljivih psihodeličnih post-punkera The Men u Močvaru (27.03.), a dubstep pjevačica Jessie Ware (20.03) i supergrupa underground metala Down (25.06.) u Tvornicu kulture. Od domaćih koncerata valja istaknuti nastup Generala Wooa (09.03.), također u Tvornici.
Čini se da je koncertna ponuda ponovno veća od dubine krizom probušenih novčanika. A i veseli da su tijekom vikenda koncerti My Buddy Moose, Dinosaur Jr., Dalea Watsona i Jon Spencer Blues Explosiona bili više nego solidno posjećeni.