Ide, dođe rok, kadli, evo, nove gole glumice ili glumca: skok na skok. Prolazi sve, ali lažni, malogradski moralizam ostaje. Je li to lažni ili ipak većinski, pa stoga demokratski moralizam? Vjerojatno moral-dvocijevka. Jer, umjetnici godinama dovode na hrvatsku scenu gole glumce, ali javnost svaki put reagira ćudoredno.
Danas je na meti ćudoređa Vili Matula, i to u predstavi “Timon Atenjanin” redatelja Georgija Para na Splitskom ljetu. Jučer je to bila Lucija Šerbedžija u “Žutoj crti” Ivice Buljana. A prekjučer Perica Martinović u predstavi “Barbello, o psima i djeci” Paola Magellija. Tada, 2009. Dubrovački vjesnik to je objasnio ovako: “gola za potrebe umjetnosti”. I podsjetio kako je Martinovićka “prije trideset godina odbila” da se slika gola za časopis “Start”. Sama glumica u nekom je razgovoru izjavila ono što bi, vjerojatno, rekli svi spomenuti i nespomenuti glumci: “Beskrajno vjerujem režiseru”.
Intervenirala milicija
Posljednju spomenutu predstavu gledao sam u Gavelli, sjedeći dva reda iza umjetnice Vlaste Delimar, ako se ne varam. Delimar je nedavno izjavila da su je susjedi opisivali rođenoj majci kao - kurvu, samo zato što u mnogim performansima nastupa gola. Naposljetku, bio sam prisutan 1981. kada su organi reda - milicajci vježbali strogoću na Tomislavu Gotovcu. Svukao se u nekoj veži u Ilici i hodao gol do Trga, gdje su ga zatvorili u danas nepostojećoj tramvajskoj kućici i, potom, priveli u Petrinjsku. Bila je to legendarna akcija “Zagreb, volim te”.
Kako god bilo, dobro je da se o umjetnosti uopće govori, pa makar zbog golog umjetnika. Na zagrebačkoj sceni pojavio se igrom slučaja, davne 1971. Tada je pukla naramenica mladoj balerini Astrid Turini tijekom izvedbe opere “Samson i Dalila” - Dalilu je pjevala Ruža Pospiš Baldani. Polugola Turina nastavila je plesati. “Sve je zanimalo je li naramenica pukla slučajno ili namjerno”, prisjetila se balerina nakon nekoliko desetljeća. Otišla je raditi u Kanadu, zato što joj je bilo naporno da njen život “bude stalno u medijima”. Prošlo je od tada 40 godina, a u međuvremenu Jugoslavija je nestala i rodila se Hrvatska, no golo tijelo podjednako uznemiruje duh javnosti. Zašto? Bi li Shakespeare ocjenjivao Para i Matulu samo po svlačenju ili ipak po cjelini? U njihovu opusu jedno svlačenje je manje značajno. Zašto ga pretvarati u njihovo središnje mjesto? Možda zato što je to lakše nego postaviti bitna pitanja za kazalište.
Što je govorio Šoljan
“Bitno je da sam sretna s onim što radim i da vjerujem u to. Ako nije tako, onda je teško s odjećom ili bez nje”, izjavila je glumica Ana Majhenić, koja se svukla do gola u predstavi “Kolo” Kazališta Virovitica. Za nas - publiku, ako nismo “napaljeni”, ostaje kao podsjetnik Šoljanova izjava iz 1966.: “S naše scene danas se praktički ništa ne govori ni nama ni o nama”. Valjda je danas, 2013. bolja situacija. Zbog toga bih želio pogledati “Timona Atenjanina” u Splitu.