Na pozornicu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu prvi put nije stupila zahvaljujući glumi, nego plesu, koji je bio njezina prva ljubav. Dugo je plesala klasični balet na Ilirskom trgu, no u jednom je trenutku odlučila da se njime ne želi baviti profesionalno. Ples nije u potpunosti napustila, njime se nastavila rekreativno baviti plešući u raznim zagrebačkim plesnim centrima, no tijekom srednje škole pojavila se nova strast - gluma.
"Akademiju nisam upisala iz prvog pokušaja. Godinu sam dana na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirala germanistiku i filozofiju. Kada sam završila prvu godinu, otišla sam ponovno na prijemni ispit i upisala glumu. Mislim da tu sreću i veselje ne mogu usporediti ni sa čim", priča nam dvadesetsedmogodišnja glumica Lana Meniga, koja je djetinjstvo provela u malenom gradu u Gornjoj Austriji.
Bilingvalno djetinjstvo
Njezino odrastanje u Welsu bilo je, kaže, idilično. Okružena prijateljima, bratićima i ostatkom obitelji, odrastala je bilingvalno, a njemački zove svojim "drugim materinjim jezikom".
Austriju je napustila kada je imala sedam godina, nakon razvoda roditelja s majkom se doselila u Zagreb, gdje je njezina obitelj živjela prije nego što se radi zaposlenja preselila u Austriju.
Odlasci u kazalište počeli su rano. Mama ju je na predstave vodila još dok su živjele u Austriji, a ta se praksa nakon povratka nastavila u Trešnji. Baka i djed vodili su je, pak, u HNK, na operu i balet.
"Mislim da sam ‘Eru s onoga svijeta‘ pogledala barem sedam puta", otkriva Meniga, koja ne dolazi iz glumačke obitelji. Otac joj je, naime, stomatolog, a majka radi u farmaciji.
Kao dijete razvila je i ljubav prema filmovima. Hitchcock i njegov film "Prozor u dvorište" u osnovnoj su joj školi bili, prisjeća se, otkriće.
"Mislim da sam taj film u videoteci posudila barem deset puta. Najdraži Hitchcockov film mi je pak zasigurno ‘Marnie‘. Sanjala sam da sam Tippi Hedren. Moguće je da mi je zbog njega triler najdraži žanr. Izdvojila bih i svojeg omiljenog Poirota, ali isključivo ako ga igra David Suchet, ostalo ne priznajem. I Inspektor Rex je visoko na ljestvici", objašnjava Meniga, koja danas posebno cijeni grčkog redatelja Yorgosa Lanthimosa i njegove filmove. Kao favorita među Lanthimosovim filmovima izdvaja film "Miljenica".
"Olivia Colman i Emma Stone savršene su u tom filmu", ističe glumica, koja je dosad glumila u nekoliko dugometražnih i kratkometražnih filmova poput kratkometražnog igranog filma "U šumi", u režiji Sare Grgurić, koji je na međunarodnom filmskom festivalu u San Sebastianu dobio nagradu za najbolji studentski film. Igrala je i u raznim predstavama, primjerice "Hotel Zagorje" u Gavelli, "Razbijeni vrč" u Kerempuhu, "Garda" u Teatru &TD te "Sorry" u zagrebačkom HNK.
Laura Lenbach za diplomski
"Radila sam i online projekt u režiji Bobe Jelčića ‘Višnjik u višnjiku‘ te i predstavu za Wiener Festwochen ‘Canti di Prigionia‘ u režiji Matije Ferlina, a sudjelovala sam i u tri premijerna naslova na Dubrovačkim ljetnim igrama - ‘Grižuli‘, ‘Krvavoj svadbi‘ i ‘Sjetnim ženama raguzejskim‘." Od uloga odigranih tijekom studija najdraže su joj, pak, one Hedde Gabler na klasi Bobe Jelčića te Amande Wingfield u "Staklenoj menažeriji" na klasi Dore Ruždjak Podolski. Upravo u njezinoj klasi je i diplomirala s ulogom Laure Lenbach iz Krležine drame "U agoniji".
"Bio je to vrlo težak i kompleksan zadatak, ali drago mi je da sam takvu vrstu glumačkog treninga iskusila tako rano, već na fakultetu. Voljela bih za petnaestak godina ponovno igrati tu ulogu", priznaje Meniga, koja kaže da su profesori uvijek tražili maksimum.
"Studiranje na Akademiji bilo je puno uspona i padova, puno smijeha, ali i suza. Tih pet godina naučilo me mnogo o životu, ali i o samoj sebi. Upoznala sam jako puno ljudi koji su mi pomogli da uspijem u svojim ciljevima i da ne odustajem. Imala sam zaista izvrsne profesore, a s nekima sam imala priliku raditi i na profesionalnim projektima", pripovijeda Meniga, koja je diplomski rad posvetila strahu ("Gluma i strah").
"Za vrijeme studiranja bila sam preplavljena strahom. Vjerujem da je strah od neuspjeha prisutan u svim zanimanjima, baš kao i strah od nepoznatog. Upravo ta dva straha obilježila su moje studiranje. Na klasi Bobe Jelčića prvi sam put iskusila neku vrstu sigurnosti, a ta mi je sigurnost pružila slobodu.
Vjerujem da je moj put obilježilo i uskakanje u predstavu ‘Hotel Zagorje‘ u režiji Anice Tomić u Gavelli. Na prvoj godini diplomskog studija dobila sam priliku glumiti uz bok sedam divnih glumica i jednog glumca. Upravo zbog te predstave i cijelog tog iskustva povjerovala sam da mi je možda ipak mjesto u ovoj profesiji", tvrdi glumica.
Kada stoji na sceni, kaže, osjeća istinsku sreću. Na svakome projektu naučila je nešto novo, a najvrednijima smatra trenutke kada u stvaranju predstave može učiti od starijih kolega.
Svojim glumačkim uzorima primarno smatra kolegice Tenu Nemet Brankov, Anicu Konić, Tanju Smoje, Jadranku Đokić, Anju Matković, Ivanu Roščić, Dijanu Vidušin te mnoge druge prijateljice, koje cijeni i voli. Kada ima slobodnog vremena, druži se s prijateljima i obitelji, a puno vremena provodi i s udomljenim psom Tazom. Za karijeru, kaže, nije morala nešto nužno žrtvovati, no prioritete je znala postaviti.
Audicije ne voli, no one su, smatra, neizbježne i važne.
"Nikome nije ugodno biti u poziciji u kojoj ga netko procjenjuje. Važno je znati se nositi i s pobjedama i s porazima. Jednako je važno znati prihvatiti odbijanje, kao i sam odbiti. Nerijetko se mladi kolege nalaze u situacijama u kojima žele i trebaju reći ne", smatra Meniga, koja i dalje namjerava raditi jednakim tempom.
Recepti s TikToka
"Prijavila sam se za status samostalnog umjetnika, čekam rezultate. Predstava u KunstTeatru ‘Možeš bit sve što želiš‘ u režiji Ivane Vuković je u pripremi, a nakon toga dolazi ‘Nebeski svod‘ u režiji Marine Pejnović u zagrebačkom HNK", najavljuje mlada glumica, koja priznaje da se izvan potreba posla nema želju javno eksponirati.
"Što je slava? Nemam pojma. Biti javna osoba, neizbježan je dio glumačkog poziva, no privatno se nemam potrebu eksponirati. Nemanje Instagrama uvijek je dobar pokretač razgovora. Mislim da jednostavno odbijam vjerovati da o profilu na nekoj društvenoj mreži ovisi hoću li dobiti neki posao. Osobno nemam ništa protiv Instagrama i mislim da je zapravo izvrsna platforma, ali ne znam što bih tamo objavljivala.
Na kraju dana svatko sam odlučuje u kojoj će mjeri ljude pustiti u svoj privatni i intimni život. Imam Facebook, koji više nitko nema, a moj se, evo, još drži. Ne objavljujem gotovo nikad, ali neka ga. Ja za razliku od svojih prijatelja imam TikTok, na kojem uglavnom istražujem nove recepte. Volim kuhati, to mi neki novi hobi. Nipošto neka jednostavna jela, samo komplicirano. Onda to leti po zraku kad ne uspije, pa bacam u zid i kako to već ide", objašnjava Meniga.
