U skladu s ritmom vremena svake se godine pojavljuje niz uspješnih književnih djela, što romana, što zbirki pjesama itd. Prije točno 40 godina pojavila se jedna knjiga koja mi se čini živom na dužu stazu, dakle i danas.
To je “Japanska haiku poezija”, s podnaslovom “i njen kulturnopovijesni okvir”, profesora matematike Vladimir Devidéa (1925 – 2010), u izdanju zagrebačke Sveučilišne naklade Liber, glavnog urednika Milana Mirića.
Bila je to izdavački raskošna knjiga: svaka strana ima, zapravo, dva spojena lista. Već na naslovnom riječ “haiku” otisnuta je crvenom bojom, za razliku od normalnih, crnih riječi. Da ne spominjem ilustracije u boji, otisnute na “lakiranom” papiru i s “paspartuom”. Ili, opet, uvez: bijela nit provučena kroz četiri rupice, koja spaja dvostruk...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....