Kada je američki glazbenik Chuck Ragan pjesmu sa svog posljednjeg albuma “Covering Ground” nazvao “Nomad by Fate” (“Nomad po sudbini”), to definitivno nije bila slučajnost, jer pjevač punk benda Hot Water Music ima spartanski režim nastupanja te većinu godine provodi na turneji. Potaknut životom na cesti, odlučio je spojiti više glazbenika odjednom na stageu i oživjeti duh folk muzike. Zamišljeno kao akustični događaj, prvo zajedničko predstavljanje pod nazivom The Revival Tour održano je 2008. godine.
Duh 60-ih
Turneja je nadmašila sva očekivanja, a Raganu su se tijekom godina pridruživali mnogi glazbenici, među kojima i jedan od najpoznatijih folk-punk kantautora Frank Turner, te “tetovirani kršćanin iz Jerseya”, lider benda The Gaslight Anthem, Brian Fallon. Ove jeseni ponovo su na europskoj turneji, a Raganova akustična folk družina večeras stiže i u zagrebačku Močvaru.
- Htio sam oživjeti duh folk festivala 60-ih godina, to je vrlo star način prezentiranja muzike, napravljen na ogoljen, iskonski način, gdje je prijateljstvo ključ svega, a zajedništvo pokretačka snaga - kaže Ragan. Njegova fasciniranost folkom ne čudi kada se zna da popularnost folk glazbe u svijetu raste, a zadnjih nekoliko godina svjedočimo pravom trendu među članovima punk rock bendova koji se ostavljaju električne gitare i okreću se akustičnim svirkama, no i dalje pod geslom punk etike. Zašto se ovaj trend događa upravo sada?
- Dobro pitanje, ali kao i u svakom drugom glazbenom žanru, postoje usponi i padovi. Ono što je popularno danas, ne mora biti popularno sutra. To je način na koji glazba oduvijek funkcionira ako na nju gledate kao na trend. No, nekima od nas to je bilo u krvi mnogo prije negoli je nešto postalo popularno i to je ono po čemu zaljubljenici u glazbu razlikuju što je iskreno, a što lažno u stvarnom svijetu glazbe. Svi mi želimo da umjetnici koje volimo prođu test vremena. Neki hoće, a neki neće, to je vrlo jednostavno. Što se tiče odnosa između punka i folka, mislim da među njima oduvijek postoje mnoge paralele, oba su bili ljuti, politički napredni i iskreni - objašnjava Ragan.
Iako je prošlogodišnji Revival Tour okupio dosad najzvučnija imena, ni ovogodišnja postava ne zaostaje po kvaliteti. Svakako treba izdvojiti Coryja Branana, najvećeg storytellera među prisutnima, čije pjesme zvuče kao da Paul Westerberg i E Street Band jammaju u dnevnoj sobi, i koji je jednako uvjerljiv kada pjeva o skate parku iz djetinjstva ili o najljepšim konobaricama Memphisa. Emily Barker nazivaju još i “australskom Laurom Marling”, a česta je gošća na turnejama Franka Turnera s kojim je nastupala i na otvaranju ovogodišnjih Olimpijskih igara.
Posao stolara
Kanađanin Jay Malinowski vokal je reggae ska benda Bedouin Soundclash, a tu su još Teksašanin Rocky Votolato te veterani Toura, kontrabasist Joe Ginsberg i violinist Jon Gaunt, i naravno Chuck Ragan, čiji je hrapavi vokal s vremenom sazrio poput viskija u najboljoj hrastovini.
- Činjenica da smo preživjeli pet godina ogroman je uspjeh, ali daleko od laganog. Na život u bendu i na cesti oduvijek sam gledao dvojako: kao na blagoslov i kao na prokletstvo - kaže Ragan, koji je zbog svirki morao žrtvovati i obiteljski život u Sjevernoj Kaliforniji, ali i posao stolara. Podrška supruge Jill, s kojom je i pokrenuo Revival Tour, zato mu, kaže, mnogo znači.
- Nisam već četiri godine radio u struci, tržište nekretnina je u padu, a konkurencija je porasla, i teško je držati korak kada si stalno odsutan. No, još uvijek jako volim taj posao i cijenim činjenicu da imam obrt kojemu se mogu vratiti ako zagusti.