U ŠTO SE VIŠE ISPLATI ULAGATI I KOLIKA NAS DOBIT OČEKUJE

ANALIZA Mirovinska štednja bolja za samce, a životno osiguranje više za obitelj

Dobrovoljne uplate u 3. mirovinski stup isplate se zbog poticaja koje daje država
 Duje Klarić /CROPIX

Pitate li financijske savjetnike o tome u što se više isplati ulagati, u životno osiguranje ili dobrovoljnu mirovinsku štednju, većina njih reći će: u oboje! Oba oblika ulaganja imaju određenih prednosti ovisno o cilju koji ste si zacrtali, odnosno životnim okolnostima koje treba imati na umu kada donosite odluku. Dakle, kako pomiriti potrebe i očekivanja te iskoristiti prednosti ta dva oblika štednje?

Prava nasljednika

U oba slučaja, važno je započeti s ulaganjem što ranije, kako biste pred sobom imali što dulji rok jer tako možete izdvajati i manji iznos, uz veći učinak štednje.

Krajnje pojednostavljeno: 30-godišnjak koji danas odluči da će idućih 20 godina izdvajati oko 200 kuna mjesečno u dobrovoljni mirovinski fond, na kraju 20-godišnjeg razdoblja štednje može računati na približno 104.370 kuna na računu. No, ako započnete štedjeti za mirovinu tek sa 50, razdoblje štednje vjerojatno će biti kraće i u tom slučaju za isti iznos uštede morat ćete izdvajati više.

Na isti način, 30-godišnji osiguranik koji se odluči izdvajati po 200 kuna mjesečno, odnosno oko 315 eura godišnje za policu životnog osiguranja, nakon 20 godina štednje može računati na približno 6.423 eura osigurane svote, na što se pripisuje i ostvarena dobit, pa ukupna isplata po toj polici životnog osiguranja, ako je osiguranik doživi, može doseći i do 9.300 eura, dok bi 50-godišnjaku osiguranje bilo skuplje, a vrijeme štednje vjerojatno kraće, pa ako želi dobiti istu osiguranu svotu - morat će izdvajati više.

Na prvi pogled, mirovinska štednja čini se isplativijom, što može biti točno ako je riječ o osobi koja nema djece, odnosno obitelj koju novcem koji izdvaja želi dodatno osigurati. Dakle, ako jedini cilj dodatna mirovina, bolje je izabrati mirovinsku štednju, jer ćete zbog državnih poticaja u konačnici ipak uštedjeti više. Doduše, i u tom slučaju, nasljednici imaju pravo na isplatu novca s računa u slučaju smrti osiguranika, no tada se isplaćuje isključivo onaj iznos koji ste dotad i uplatili, naravno zajedno s ostvarenim prinosima.

Isplata u slučaju smrti

Isplaćuje se zakonskim nasljednicima, temeljem Zakona o nasljeđivanju. Dakle, kada bi se našem 30-godišnjaku s 35 ili 40 nešto dogodi i obitelj treba naslijediti novac s računa u mirovinskom fondu, uz iste uvjete štednje koje smo uzeli u obzir kod izračuna za 20 godina, obitelj bi, nakon pet godina, imala pravo na nešto manje od 16.000 kuna, odnosno oko 37.400 kuna nakon deset godina štednje.

S druge strane, kod police životnog osiguranja, korisnici koje je osiguranik imenovao imaju pravo na isplatu osigurane svote i pripisane dobiti već nakon pet ili 10 godina uplata, bez obzira na to što je u pitanju kraći rok u odnosu na ugovoreno razdoblje.

Osim toga, kod ugovaranja osiguranja sami možemo izabrati i veću svotu isplate u slučaju smrti osiguranika te tako dodatno osigurati obitelj, no u tom bi slučaju premija osiguranja vjerojatno bila nešto viša.

Renta po dogovoru ili isplata na ruke?

Isplativost ulaganja možemo mjeriti i time koliko smo sigurni da ćemo štednju moći nastaviti planiranim tempom. Naime, kod životnog osiguranja pravila su vrlo strogo definirana, odnosno iznos premije i dinamiku uplata koje ste zacrtali na početku morali biste ispuniti do kraja razdoblja štednje. Svaka promjena uplate i dinamika uplate moraju se posebno najaviti i ugovoriti s osiguravateljem, pa to može biti problem, iako se može ugovoriti mirovanje police ili smanjiti ugovorena svota, jer sve promjene uvjeta osiguranja umanjuju konačan iznos osigurane svote i očekivane dobiti. Polica se ne može raskinuti bez penala. Štoviše, ako se takav problem pojavi na samom početku osiguranja, u prve tri godine, moguće je da osiguranik ostane bez većine uplaćenog novca, jer se tijekom prve tri godine zapravo podmiruje trošak osiguranja. Nakon treće, pa sve dok ne prođe polovica razdoblja osiguranja, osiguranik će, u pravilu, biti na gubitku ako raskida policu. No, moguće ju je raskinuti i ostvariti pravo na isplatu u bilo koje doba, makar uz određene penale.

S druge strane, kod mirovinske štednje ugovara se samo plan štednje, kako biste znali što možete očekivati uspijete li se držati planiranih uplata, no nema obveze niti penala ako se ne uspijete držati zacrtanog. Uplate možete preskočiti, smanjiti ili povećati ovisno o mogućnostima, bez posebnih najava mirovinskom fondu. Ništa se neće dogoditi ni ako želite prekinuti štednju, a jedino ograničenje je to da novac s računa u mirovinskom fondu ne možete podići prije 50. godine. U takvim slučajevima, jedini pravi penal je manja mirovina iz trećeg stupa.

U oba slučaja, sredstva se mogu koristiti za isplatu mirovine, odnosno rente. Sredstva koja ste ostvarili po polici osiguranja možete prebaciti i u mirovinsko osiguravajuće društvo, radi isplate mirovine, ili s nekim osiguravateljem ugovoriti isplatu rente. Ipak, prednost je životnog osiguranja što nakon isteka razdoblja štednje cijelu svotu možete dobiti na ruke, pa i potrošiti kako vas volja. Kod mirovinske štednje jednokratno se može podići najviše 30 posto ušteđenog novca, dok ostatak mora biti isplaćen kroz rentu, najkraće tijekom pet godina, odnosno na rok koji sami izaberete.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. ožujak 2024 22:33