Humans of Zagreb je popularna Facebook stranica na kojoj autor objavljuju originalne fotografije i priče ljudi koji stanuju ili prolaze kroz metropolu.
Ljudi sa svojim problemima, velikm životnim iskustvom, snovima i nadanjima pričaju svoje priče...
Odabrali smo deset najupečatljivijih priča koje će vas inspirirati, raznježiti i dirnuti.
Pogledajte!
'Neki me zezaju da izgledam k'o Madonna, do neki pitaju jesam li lezba'
"Mnogo ljudi kaže da su moje ruke, ramena i leđa muška, a ja kažem da izostave muškarce iz te priče - moja su! Izgrađena u dvorani. Ponosna sam na njih i zato nosim majice bez rukava i haljine golih leđa. Plesačica sam suvremenog plesa i vježbam jogu, a najviše su mi pomogli geni. Ne postoji nikakav tajni recept, napravim 10 sklekova i poiskaču mi žile. Odradim seriju čučnjeva i ne mogu obući traperice. Mišljenja su podijeljena; od onih koji se dive njihovoj snazi, onih koji ih smatraju predivnima i požele iste takve, onih koji me zezaju da izgledam k'o Madonna, do onih koji me pitaju jesam li lezba. Potonjima izrazim sućut na malom penisu." (smije se)
Foto: Humans of Zagreb
'Prolazio sam kroz turbulentno razdoblje kad mi je mama drugi put oboljela od karcinoma'
"Svaka moja tetovaža ima priču i nosi puno uspomena i emocija iz perioda kada su nastale, koji su ujedno bili i prekretnice u mom životu.Tako je nastala i Namaste. Prolazio sam kroz turbulentno razdoblje kad mi je mama drugi put oboljela od karcinoma. Poslije operacije doktori su joj prognozirali još tri mjeseca života. Bila je to teška borba koja nas je sve jako zbližila i poslije koje više nitko od nas nije bio onaj stari. Nakon 9 mjeseci borbe izašla je kao pobjednik!
Puno toga me naučila kroz život, a posebno u tih 9 mjeseci. Danas gledam na svijet drugim očima jer sam sretan i zahvalan na svemu što imam, na svakom novom danu! Volim svoje tetovaže jer su mi podsjetnik na sve uspone i padove, na divne ljude oko mene, na ljubav! Namaste!"
Foto: Humans of Zagreb
Život je dragocjen i nepredvidiv
"Jedna bolest i u par mjeseci život ti se okrene naopačke."
Foto: Humans of Zagreb
'Ne želim žicat novce'
"Prodajem besplatne novine za kunu."
"Kako su onda besplatne?"
"Uzmem ih iz centra i nosim po kvartovima. Tako barem ne žicam novce."
Foto: Humans of Zagreb
'Napokon sam dobila posao iz snova'
"Najbitnija lekcija koju sam samu sebe naučila je da treba slijediti svoje srce, vjerovati u snove i imati muda. Živjela sam u malom gradu sa svojim psom u želji da se školujem za vizažisticu i preselim na neko bolje mjesto. Trebalo mi je vremena da nabavim lovu i uložim u taj veliki san te sam prvom prilikom dignula kredit i napokon krenula put Zagreba. Na poslu sam dobila slobodne utorke koje sam koristila za put na školovanje i tako godinu dana. Na samom kraju odlučila sam dati otkaz da bih pronašla posao koji volim, što mi je ujedno bila najteža i najbolja odluka ikad.
Prva prilika bila je udaljena dva sata vožnje u oba smjera tako da sam trošila po četiri sata vožnje svakodnevno na put. Vjerovala sam da se nešto lijepo mora desiti i da će se kad-tad isplatit sav taj trud.
I evo, prije godinu dana dobila sam poziv na razgovor za posao iz snova i potpisala ugovor na sam rođendan. Bio mi je to najljepši mogući poklon. Tri godine nakon moje odluke evo me u Zagrebu sa mojom Dinom i živim punim plućima, radim posao koji volim zahvalna na svakom novom danu i svim novim iskustvima vezanim uz moju veliku ljubav, make up. Zovem se Ana. Slijedim svoje srce i vjerujem u snove.”
Foto: Humans of Zagreb
'Spao na to da moram zarađivati ovako'
"Naravno da bih mijenjao za nešto bolje jer ovo što radim je surova borba."
"Što misliš o ljudima koji svakodnevno prilaze?"
"Ima ih svakakvih. Neki su zaljubljeni i vidiš da su sretni jer imaju jedno drugoga bez obzira na sve. Drugima fali taj netko da bi u potpunosti bili sretni. A tu su i oni na kojima vidiš da samo jure po gradu. Ganjaju lovu i ne okreću se za ničim. Mislim da takvi ljudi nisu svjesni koliko je život dragocjen."
Foto: Humans of Zagreb
'O tome što sam ja prošao u 27 godina robije mogli biste knjigu napisati'
...ali nemam ja vremena niti mi se da pričati o tome.
Sve tetovaže napravio sam od svoje 16. do 18. godine, 1970-ih. Ili sam ih sam radio koje sam mogao po nogama ili netko od frendova.
Palili smo plastiku i onda bismo čađu miješali s destiliranom vodom i antibioticima pa iglom radili tetovaže. Ima tu svega, od likova iz slikovnica do znaka zabrane fotografiranja - dole na lijevoj nozi!" (smijeh)
Foto: Humans of Zagreb
'Odrasla sam u Münchenu, živjela u Los Angelesu i Amsterdamu, a sada u Zagrebu'
"Teško je to kad si mlad i nestrpljiv, ali vrijeme stvarno radi svoje. Poslovi, događaji i ljudi koji nam istinski trebaju ostati u životu, ostanu...a oni koji su nas naučili svoje, njih treba pustiti i krenuti dalje.
Kada pustim vrijeme da radi svoje, sve drugo je lakše. Odrasla sam u Münchenu, živjela u Los Angelesu i Amsterdamu, a prije godinu dana me put odveo u Hrvatsku. Zagreb mi se jako sviđa zbog blizine obitelji, zbog predivne prirode i blizine mora. I naravno, zbog krasnih ljudi. No vidim da neki od njih na žalost ne znaju cijeniti to što imaju.
Situacija u Hrvatskoj nije laka, ali život vani nije toliko kvalitetniji, nije toliko lakši. Bitno je da imamo izbalansirano razmišljanje o radu.
Vani - pogotovo u Nizozemskoj - su ljudi svjesniji rada u smislu sastavnog djela samoaktualizacije i doprinosa zajednici, a ne kao nužno zlo da bi se zaradio novac. Želim si da sve više Hrvata tako razmišlja. Samo na taj način možemo ostvariti održivu zajednicu koja poštuje sve svoje segmente."
Foto: Humans of Zagreb
'Imam 20 godina i dvoje djece'
"Imam 20 godina i radim kao konobar da prehranim nas četvero. Prvo sam išao u srednju medicinsku i pao sam drugu godinu baš kada je uveden novi program od 5 godina. Odlučio sam da ne mislim biti u srednjoj školi sedam godina zbog pada jednog razreda. Onda sam htio u srednju za konobara pa me nisu primili u drugu godinu jer nisam imao prakse, a kada sam pokušao upisati prvu ispostavilo se da sam prestar. Po hrvatskom zakonu ne mogu se upisati stariji od 16 godina, a na sam dan upisa navršavao sam 17. godinu. Na kraju sam išao u Pučko učiliste za konobara. Našao sam jako dobru praksu i tako sam naučio puno o svemu. Već za 2 tjedna nosio sam i po četiri tanjura."
-"Misliš li da si sada naglo morao odrasti?"
"Odrastao sam i prije nego sam dobio djecu. Seljakam se od svoje treće godine. Već 12 adresa sam promijenio po Zagrebu. Kako imam razvedene starce, prvo sam se selio s mamom, a sada sa ženom. Brzo sam morao sazrit.
Sada imamo dva djeteta i baš smo ih htjeli. I da razlika bude dvije godine. Na kraju smo fulali u samo 2 dana!"
Foto: Humans of Zagreb
Jedno s prirodom
"Nemam mnogo za reći. Neka vaša fotografija kaže više od riječi. No ipak, dodao bih samo pjesmu:
"Staro pravilo još uvijek vrijedi:
Što više hodaj, a što manje sjedi.
I popni se katkad u visinu,
kad pred nosom već imaš planinu."
(gospodin je slijep)
Foto: Humans of Zagreb