Pola milijuna ljudi iz cijelog svijeta okuplja se svaki dan na istom mjestu. Tu žive i rade, druže se i zabavljaju, ulažu i zarađuju, gube i ratuju. Njihove svakodnevne aktivnosti koriste cijelom čovječanstvu: produbljuju naše razumijevanje ekonomije, otkrivaju tajne ljudskog organizma, pružaju nam nevjerojatne uvide u ljudsku psihu i zajedno stvaraju šokantne priče koje je nemoguće izmisliti. Najnovija takva priča počela je ovih dana,
Mjesto na kojem se ti ljudi nalaze je New Eden, virtualna galaksija smještena 21.000 godina u budućnost, milijune svjetlosnih godina daleko od Zemlje. Na papiru se radi o računalnoj igri EVE Online, koju je 2003. proizvela islandska tvrtka CCP Games, no za ljude koji je igraju radi se o paralelnom životu u koji često ulažu jednako truda i energije kao i u stvarni, a neki od njih i više.
- To je daleko najkompleksnija igra koja daje najveći izbor mogućnosti što hoćeš raditi - rekao nam je Andrej, 43-godišnji Zagrepčanin, kada smo ga pitali po čemu je EVE drugačiji. - Možeš graditi ili uništavati, biti sam ili u grupi, preuzimati više ili manje rizika, izbor je ogroman.
Igrači u igri predstavljaju besmrtne pilote svemirskih brodova. Za njih je smrt privremena neugodnost, kratkotrajno čekanje dok im se svijest iz umirućeg klona seli u novo tijelo u udaljenoj svemirskoj stanici. Svaki od njih pronašao je neko zanimanje u kojem je uspješan. Neki sudjeluju u svemirskim ratovima za prevlast nad regijama bogatim rudama, drugi rudare i pokorno plaćaju porez zemljoposjednicima. Treći voze teretne brodove i prenose rudu iz rubova galaksije u njeno ekonomsko i industrijsko središte izbjegavajući pirate i flote zaraćenih korporacija.
Neutralna policija
U središnjim sustavima galaksije, gdje neutralna policija jamči dozu sigurnosti, tisuće ljudi igra ekonomsku igru. Kupuju jeftino i prodaju skupo, istražuju nacrte za proizvodnju brodova i stanica, koje drugi proizvode od kupljenih ruda, istih onih koje su iskopane tjednima ranije na samom rubu galaksije. Teretni brodovi vraćaju se u rudarske regije po nove rude, a u spremištima nose svježe proizvedene ratne brodove, gorivo i streljivo koje će prodati lokalnim vlastima - jednom od brojnih vojnih saveza koji vladaju sustavima i sazvježđima.
Uz to što je igra, EVE je priznat i kao umjetničko djelo, uvršteno u postav njujorškog Muzeja moderne umjetnosti. Radi se o jedinom postojećem primjeru živog, znanstveno-fantastičnog epa u kojem priča nastaje iz interakcije 1,5 milijuna likova. O događajima i ljudskim dramama iz igre izvještavali su neki od najvećih i najuglednijih svjetskih medija poput Guardiana, Huffington Posta, Wall Street Journala, Economista, Business Insidera i drugih.
EVE je počeo 2003. godine kao samostalni projekt malog broja islandskih programera i dizajnera. Nisu imali gotovo nikakav marketing, nego su se oslanjali na preporuke igrača svojim prijateljima. Populacija New Edena rasla je relativno sporo do 2005. godine, kada se prvi put našla u svjetskim medijima zbog događaja iz igre koji je postao poznat kao “Pljačka Guiding Hand Social Cluba”.
Mala grupica plaćenika, koji su osnovali tvrtku Guiding Hand Social Club (GHSC), primila je ugovor od milijardu ISK-a, tada velike količine valute iz igre, kako bi uništili tvrtku Ubiqua Seraph i izveli atentat na njenu direktoricu Mirial. GHSC je planirao napad punih deset mjeseci. U Seraph su ubacili nekoliko svojih dvostrukih agenata - igrača koji su mjesecima radili i družili se s Mirial i njenim suradnicima. Konačno, kada je sve bilo spremno, u manje od sat vremena izveli su napad na direktoricu, uništili njezin neprocjenjivi brod, ali i opljačkali sve tvrtkine hangare. Ukradeno je više od 30 milijardi ISK-a - više od 100.000 kuna pravog novca. Podmuklost i predanost članova GHSC-a, zajedno s novčanim iznosom, završila je u brojnim svjetskim medijima. Priča se čitala poput najboljeg špijunskog trilera kojeg nitko nije napisao, nego se jednostavno dogodio. Broj novih igrača počeo je mahnito rasti.
Podjela svemira
Zajedno s porastom broja igrača rasle su i korporacije u koje su se igrači okupljali. Korporacije su se počele udruživati u saveze, savezi u neformalne koalicije koje su brojile i do pet tisuća igrača. U jesen 2006. svemir je bio podijeljen na pet velesila i stotine manjih saveznika. Trajao je hladni rat u kojem su se velesile obračunavale putem svojih satelita, dok su se u sigurnosti svojih teritorija utrkivale u naoružanju - proizvodnji najmoćnijih brodova u igri, desetak kilometara dugih titana. Proizvodnja titana traje mjesecima jer se prvo moraju izgraditi svi poddijelovi, a konačna izgradnja samog broda traje 40 dana. Cijena izgradnje i opremanja je oko 100 milijardi ISK-a ili oko 15.000 kuna.
Kada je krajem 2006. izgrađen prvi titan, počeo je i galaktički Prvi veliki rat, a EVE se ponovno našao na stranicama stranih medija. Elitni vojni savez Band of Brothers, koji je uživao u ulozi zlog galaktičkog carstva, napao je tri puta veći industrijski savez Ascendant Frontier s jednostavnim ciljevima: uništiti prvog titana, razoriti glavne suparnike i demonstrirati svoju vojnu moć u galaksiji. U rat su se uskoro uključile i druge velesile i u galaksiji je tada ratovalo više od 10.000 ljudi.
U najvećoj pojedinačnoj bitci zabilježenoj u 13-godišnjoj povijesti New Edena, bitci za sustav B-R5RB u ožujku 2014., sudjelovalo je više od 7500 ljudi. Bitka je trajala puna 23 sata. U jednom danu uništeno je 75 titana, trećina svih titana ikad uništenih u igri, a ukupna vrijednost razorenih brodova prešla je dva milijuna kuna. Tvorci EVE-a na bojnom polju su podigli trajni spomenik na bitku, a EVE se još jednom našao na stranicama uglednih medija.
Unajmljeni plaćenici
Prošli mjesec EVE je opet završio u medijima jer je počeo najnoviji i najveći rat u dugoj povijesti igre. Poput scenarija za “Igru prijestolja”, najmoćnija sila u svemiru, koalicija Imperium, stala je na jedan žulj previše i navukla na sebe bijes ostatka galaksije. Jedan od saveza u sklopu Imperiuma odbio je vratiti dug privatnoj banci. Kako bi demonstrirali posljedice neplaćanja, bankari su unajmili plaćenike da kazne neposlušni savez i sukob je u rekordnom roku eskalirao u rat između čak 100.000 igrača, što znači da svaki peti pilot sudjeluje u sadašnjem Uskrsnom ratu - deset puta više nego u Prvom velikom ratu.
Da bi grupe od toliko ljudi mogle uopće funkcionirati, potrebna je nevjerojatna količina organizacije i logistike. Svaki savez ima svoje vođe, njihove zamjenike, odjeljenja zadužena za opskrbu pilota brodovima i streljivom, obavještajne agencije, diplomatske korove, odjele za ljudske potencijale, propagandne odjele, trenere za kadete, stratege koji smišljaju vojne doktrine i - najbitnije od svih - zapovjednike flota.
Radi se o ulozi koja zahtijeva poseban um - istovremeno praćenje stotina ili tisuća vlastitih i neprijateljskih brodova, razumijevanje odnosa brzina, formacija, udaljenosti i dometa i donošenje pravovremenih i ispravnih odluka u situacijama u kojima jedna pogreška znači gubitak cijele flote - upropaštenu večer za nekoliko stotina ljudi.
Jedan od najboljih zapovjednika u igri je Srećko, 31-godišnji policajac iz Novog Sada. Iako je prije koju godinu vodio flote od stotine ljudi za najveće saveze, ovih dana vodi opuštenije bitke, po 30-ak ljudi u floti. Za njega je najveći užitak u igri druženje s ljudima koji se dobro međusobno poznaju. - Sam ne bih igrao više od mjesec dana, pa pauza - kaže nam. Kada je bio mlađi, Srećko je igrao i po dva dana bez spavanja u komadu, no danas mu vrijeme za igranje diktiraju obaveze u stvarnom životu - posao, žena i dijete, uz koje se stigne igrati, kaže, od nula do deset sati tjedno.
Koliko god da je zapovijedanje flotama mentalno zahtjevno, niti jedna zadaća u EVE-u nije teža od vođenja saveza. Sacul, 35-godišnji Nizozemac, žali se da ga je odgovornost za organiziranje stotina ljudi gotovo uništila. - Igrao sam po 50 sati tjedno, i to me slomilo. Radi, igraj EVE, spavaj, radi, igraj EVE, i tako unedogled - kaže nam. Ipak, nije mogao potpuno napustiti igru. - EVE je drugačiji zbog društvenih interakcija koje traju godinama. Veza koja te vuče ide puno dublje, a dublji je i osjećaj izdaje kada se dogodi - napominje. No, bez obzira na to što može ponuditi svojim igračima, EVE ima mnogo pružiti i onima koji ga uopće ne igraju.
Otvoreno tržište u igri predstavlja jedan od najsloženijih ekonomskih modela na svijetu. Gotovo svaki od tisuća vrsta predmeta u igri proizvode igrači, od materijala koje su im prodali drugi igrači. Brodovi, stanice, oružja, implanti... sve se prodaje na slobodnom tržištu Pojavljuju se tržišne sile, na cijene utječu ponuda i potražnja, ostvaruju se predviđanja pojedinih ekonomskih teorija.
CCP je 2007. zaposlio sveučilišnog profesora dr. Eyjolfura Gudmundssona kako bi pratio složenu ekonomiju igre. Danas njegov posao radi čak petero ekonomista, koji aktivno surađuju s Institutom za informatičke tehnologije u Helsinkiju i poslovnom školom Sveučilišta Columbia. Do sada su već ostvarili brojne uvide u ekonomske modele, ponašanje potrošača i druge tržišne faktore.
Prate se sve brojke kao i u stvarnoj ekonomiji: inflacija, rast proizvođačkih cijena, potrošačka košarica, indeksi osnovnih minerala i brojni drugi indikatori, a redovito se računa i bruto galaktički proizvod kojim se prati ukupan rast ekonomskih aktivnosti u igri. Ipak, uz svu složenost EVE ekonomije, jedna druga znanstvena disciplina mogla bi dobiti još veće koristi.
Kroz mini-igru Project Discovery, igrači pomažu klasificirati sve proteine u ljudskom tijelu
U ožujku ove godine u EVE-u se pojavila nova mini igra - Project Discovery. Igrači koji žele mogu pokušati identificirati misteriozne izvanzemaljske uzorke DNK. Dok lete između zvjezdanih sustava, mogu uspoređivati snimke bioloških stanica s postojećim uzorcima, a za ispravne usporedbe dobivaju nagrade. No, ti uzorci zapravo su pravi materijali iz projekta “Atlas ljudskih proteina”. Radi se o projektu klasifikacije svih proteina koji se nalaze u ljudskom tijelu. Cilj je bolje razumijevanje odnosa DNK i proizvodnje proteina kako bi se mogle prepoznati i liječiti brojne genetske bolesti i poremećaji.
Stroga podjela
U šest tjedana projekt je zabilježio osam milijuna klasifikacija, a igrači su potrošili 16,2 milijuna minuta igrajući mini igru - ekvivalent 163 radne godine. No, te brojke ne bi iznenadile nekoga tko bolje poznaje zajednicu igrača EVE-a, koji su često široke ruke kada treba pomoći, i u igri i izvan nje.
Nakon katastrofalnog tajfuna koji je pogodio FIlipine prije tri godine, CCP je pokrenuo humanitarnu kampanju u kojoj su igrači prikupili više od milijun kuna za pomoć unesrećenima. Kada je prošle godine potres pogodio Nepal, igrači su ponovno skupili više od pola milijuna kuna.
Koliko god djelovali zajedno prema vani, u igri su igrači strogo podijeljeni u tvrtke, saveze i blokove, a jedan od glavnih kriterija podjele je jezik. Iako postoje međunarodne korporacije u kojima svi igrači govore engleski, velik je broj i tvrtki koje okupljaju samo pilote koji se mogu razumjeti na materinskom jeziku.
Najbrojniji među takvima su Rusi koji često i ne govore engleski dovoljno dobro, ali kod njih je u igri i snažan patriotski naboj. Uz Ruse, svoje veće korporacije imaju i Francuzi, Mađari i Finci.
Ćevapi i igrači
Srbi, Hrvati, Bosanci i Crnogorci najčešće igraju zajedno, u istim tvrtkama ili savezima. Vežu ih jezik, zajednička kultura i - možda - zajednička ratobornost. Kada ih stranci pitaju koji jezikom govore, redovito odgovaraju: “Pričamo naški!”
Andrej, u stvarnom životu audio inženjer koji postavlja ozvučenja za koncerte, direktor je tvrtke Balkan Express koja okuplja šezdesetak Balkanaca. - Moto tvrtke je ‘ako znaš šta su ćevapi, dobrodošao si’ - kaže nam uz osmijeh. Politika i nacionalizam nisu dopušteni, no nisu se zapravo ni pojavljivali kod igrača. - Igraju i ljudi koji su bili u ratu, sa svih strana, ali to ovdje nema veze - objašnjava Andrej, koji je u New Edenu već više od 10 godina. - Od dana kad sam počeo igrati EVE, više nisam igrao ni jednu drugu igru - kaže.
Zbog svoje složenosti i činjenice da se igra na dugi rok, EVE odbija mlađu publiku. Andrej sa svoje 43 godine nije ni izbliza najstariji pilot, a Sacul i Srećko spadaju u prosjek. Više od 50 posto igrača starije je od 30 godina. Polovica igrača ima između 26 i 36, a po četvrtina je mlađa od 26 ili starija od 36. Pet puta više je ljudi starijih od 48 nego mlađih od 18. Većina su obrazovani, inteligentni ljudi, uspješni u svojim karijerama, kojima je EVE glavni hobi u životu. No, društvo ih zbog toga često gleda kao čudake.
- Djevojka me razumije, i ona igra sa mnom - kaže Sacul. - Moja obitelj nimalo. Misle da sam ovisan o candy crushu ili tako nečem. Andrej ima sličnu priču. - Žena je odavno navikla i bolje je da sam doma nego negdje po birtijama. Ponekad se ljudi sa strane malo čude: ‘Stari konj pa igra igrice!’ Ali znam da je teško objasniti ljudima koji nisu probali.
Srećko nema problema sa svojom okolinom. Njegov su hobi prihvatili i žena, i kći i kolege iz MUP-a. - Svi već znaju sve. Znaju da je kompleksna i komplicirana lista - veselo nam govori. - Netko ide u kavanu, netko na pecanje. Ja idem u svemir...