Umirovljenica Ankica Livić uspješna je poduzetnica. Njezino iskustvo izvrstan je primjer da odlazak u mirovinu ne mora nužno značiti i kraj profesionalne karijere. Naime, 61-godišnja Zagrepčanka nudi usluge čišćenja i peglanja. I jako dobro joj ide. Posao je pokrenula prije godinu dana, a danas ima tri suradnice, vlastitu web stranicu KucanskiPoslovi.com gdje piše i svoj blog te je prisutna i na društvenim mrežama gdje, pak, dijeli svoja iskustva o poduzetništvu.
Nije htjela biti teret
- Uvjerila sam se da i u zrelim godinama možemo ostvariti snove i pristojno živjeti od svog rada te pritom ne ovisiti o djeci, pučkim kuhinjama ili prositi i biti na teret države - govori nam Ankica. Njezina je priča počela malim brojem klijenata. No, ubrzo je shvatila da je potražnja na tržištu puno veća nego što je očekivala. Pa je otvorila ‘sporedno zanimanje’ pri gradskom Uredu za gospodarstvo, rad i poduzetništvo, Odsjek za obrtni registar.
- To je vrlo jednostavan proces i nije skup. Potrebni su kopija osobne iskaznice, zahtjev, pristojba koju uplaćujemo u državni proračun i biljezi. Vrlo brzo dobijete rješenje i iskaznicu s kojom treba otići u Ministarstvo financija, tj. područnu poreznu upravu. Nakon toga možete legalno raditi uz izdavanje računa za usluge - objašnjava poduzetnica i ističe kako je ‘sporedno zanimanje’ izvrsno rješenje za umirovljenike jer tako ne zamrzavaju svoju mirovinu, a mogu dodatno zaraditi.
Ankica je tijekom svog radnog vijeka radila kao šef računovodstva i viši suradnik računovodstva i financija u Kutini i Zagrebu. Odlaskom u prijevremenu starosnu mirovinu prihod joj se duplo smanjio, a troškovi kredita i života ostali nepromijenjeni.
- Radila sam kratko kao knjigovođa. Slala molbe za rad u struci, ali uzalud. Najvjerojatnije moje molbe nisu ni razmatrali, a oni koji jesu slali su mi odbijenice. Pretpostavljam, zbog krize, mojih godina i velikog broja mladih nezaposlenih. Pa sam onda radila u ‘call’ centrima, nazivala i uznemiravala ljude pritom im nudeći nešto što ni sama ne bih kupila.
Preporuka susjeda
To me zaista frustriralo i počelo se odražavati na moje zdravlje. Morala sam nešto poduzeti i uzeti ‘stvar u svoje ruke’. Život mi se pretvorio u noćnu moru. Bezizlazno stanje u kojem se mogu prepustiti stihiji i potonuti u depresiju ili se trgnuti. Naravno, najprije sam mislila otvoriti računovodstveni servis jer mi je to struka. Ipak, ubrzo sam shvatila da takvih servisa na tržištu ima dovoljno i da sve više gube klijente, pa sam odustala. A onda sam si rekla: ‘čistiti stanove i peglati znaš, zašto se ne prihvatiš tog posla?’ Vjerovala sam da ljudi trebaju takve usluge i objavila oglas. Nakon nekog vremena angažirala me jedna gospođa za čišćenje. Ona me preporučila susjedi. I tako je počelo. Skromno, za relativno malu satnicu. Nisam znala kako se kreću cijene u toj djelatnosti, bila sam sretna da radim - priča nam simpatična poduzetnica.
Pa su je počeli nazivati klijenti iz Zagreba i drugih gradova za usluge čišćenja, peglanja, uređenja ureda i stanova, pranja rublja, čišćenja snijega...
Imala je više ideja
- Prva tri mjeseca radila sam sama, doslovce po cijelom Zagrebu. Nisam odbila niti jednog klijenta. Kako se posao povećavao, potražila sam jednu, pa dvije, a sada i tri žene s kojima surađujem - priča nam Ankica i dodaje kako joj je najteže bilo promijeniti razmišljanje iz socijalističkog u kapitalističko.
- Bila sam uvjerena da je poduzetništvo rezervirano za mlade - ističe.
Njezina prva poslovna ideja je bila priprema zdravih sokova i smoothija, no to je propalo.
- Nisam odustajala. Vjerovala sam sebi i uvjerila se da uistinu mogu solidno živjeti od ovog posla koji trenutno radim. Uvijek sam imala motivacije za različite projekte, ali tek sada od toga i zarađujem ozbiljnije novce - objašnjava.
U planu je proširiti uslužnu djelatnost i izvan Zagreba, prvenstveno na Jadran gdje Ankica vidi veliku priliku zbog velikog broja iznajmljivača putem servisa poput AirBnba i sličnih kojima treba redovito održavanje stanova i kuća, peglanje, pranje i čišćenje. Plan joj je prijaviti projekt za fondove Europske unije za žene u poduzetništvu kako bi zaposlila veći broj umirovljenica ili nezaposlenih žena.
Osječanka odlučila peći kolače
Nakon 30 godina staža i Slavonki Jelki Kujundžić se ‘besposlena’ mirovina činila kao neprihvatljivo gubljenje vremena. Pa se odvažila pokrenuti vlastiti biznis i u Osijeku otvorila slastičarnicu. Podigla je kredit od 20 tisuća eura i u otvorila slastičarnicu ‘Sunčana’ te zaposlila četiri žene sa Zavoda za zapošljavanje. Njezine kremšnite su vrlo brzo postale popularne. Šestdesetšestogodišnja poduzetnica je istaknula kako nije otvorila slastičarnicu zbog novca, jer bi joj mirovina bila dovoljna, ali je shvatila da u Osijeku ne postoji mjesto gdje možeš pojesti dobar kolač. A nije strahovala niti od lombardnog kredita koji je podigla kako bi obnovila 80 četvornih metara oronulog prostora. Bila je spremna i na činjenicu da u prvih pola godine sigurno neće biti zarade, ali danas se ne može napeći kolača koliko je potražnja.