Upravo mi je Hrvoje javio da je dobio odličan iz geografije - ponosno kaže majka Nevenka Fućek dok razgovaramo o njezinu sinu čekajući da se vrati iz škole. Ta vijest ne bi bila previše značajna da 16-godišnji Hrvoje prije pet mjeseci nije podvrgnut operativnom zahvatu duboke mozgovne stimulacije kako bi se ugradila elektroda u mozak i tako olakšao život ovom mladom dečku koji boluje od specifičnog oblika distonije, stanja u kojemu mozak nema kontrolu nad mišićnim aktivnostima.
Hrvoje Fućek, učenik drugog razreda Ekonomske škole u Zagrebu, već se skoro deset godina bori s kontrolom pokreta. Počelo je tako što mu je glava sve češće bježala na lijevu stranu, često je imao trzaje, grčile su mu se ruke, sve dok se sta-nje nije počelo pogoršavati. Hrvoje nije više mogao samostalno držati glavu uspravno, već ju je morao pridržavati rukama, nije mogao gutati, sve je teže govorio, tijelo mu se pogrbilo.
Tresao se sve jače
Roditelji su sve pokušavali da bi svom sinu olakšali život. Obilazili su liječnike, tražili alternativna rješenja, isprobavali različite tretmane, poboljšanja nije bilo.
- Kao roditelj nemate mira, hvatali smo se za slamku. Najteže je bilo kada bi nam liječnici opće prakse rekli da su Hrvojevi trzaji uzrokovani stresom, da je to zbog škole ili zato što se zaljubio. A Hrvoje se tresao sve jače, nije mogao držati glavu, lijeva noga mu je sve više bježala u stranu, sve se više pogrbljivao.
U osmom razredu stanje mu se pogoršalo iako smo s njim redovito odlazili na razne terapije. Bez obzira na sve probleme nikada nije izostao s nastave - govori majka Nevenka. Ona je za operativni zahvat duboke mozgovne stimulacije saznala sasvim slučajno iz tiskovina. Uvidjela je da njezin sin ima upravo onakve simptome o kakvima je čitala. Odmah se konzultirala s obitelji te Hrvoja naručila na pregled kod prof. Darka Chudyja, neurokirurga iz KB-a Dubrave, liječnika koji je metodu duboke mozgovne stimulacije prvi počeo primjenjivati u Hrvatskoj.
Nakon detaljnih pregleda i predoperativne obrade kod prim. Vladimire Vuletić, neurologinje iz KB-a Dubrava, zaključeno je da je Hrvoje idealan pacijent za taj zahvat. Tek nakon godina i godina lutanja obitelj Fućek uvidjela je koliko je ispravna dijagnoza važna. Većina oboljelih od ovakvih i sličnih poremećaja izgubljena je u traženju pomoći te beskonačnim pokušajima postavljanja ispravne dijagnoze.
Hrvoju je krajem prošle godine prof. Chudy ugradio elektrodu u mozak, a nakon što je drugi dan nakon operacije puštena struja, odnosno uključene elektrode u mozgu, poboljšanje je u trenu bilo vidljivo. Hrvojevo tijelo se ispravilo, glava mu više nije bježala na lijevu stranu, lakše govori.
Nova šansa
- Teško mi je opisati kako se osjećam. Prije ništa nisam mogao. Kad bih se vratio iz škole, samo bih legao u krevet od bolova. Najviše me bolio vrat. Sad me više ništa ne boli. Jedva čekam da uskoro, za koji mjesec, krenem u teretanu, a za sada samo plivam - kaže nam Hrvoje, koji trenutno redovito odlazi na rehabilitacije na Goljak da bi mu se povećala pokretljivost tijela i sposobnost govora.
Hrvoje konačno živi život kakav zaslužuje, može sve, a napredak će za koji mjesec biti još vidljiviji. Duboka mozgovna stimulacija Hrvoju je pružila novu šansu i novi pogled na život. Nema više problema pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti, odlazi u školu, uči, druži se s prijateljima i, jednostavno, uživa.
Što je dubinska mozgovna stimulacija
- Dubinska mozgovna stimulacija je stimulacija bazalnih ganglija implantacijom elektroda (tzv. deep brain stimulation, DBS). Postala je vodeća operativna metoda i koristi se najčešće kod bolesnika s uznapredovanom Parkinsonovom bolesti (PB), distonijom i esencijalnim tremorom (ET) kod kojih medikamentozna terapija više ne daje zadovoljavajuće rezultate ili je dovela do značajnih nuspojava, te je izražena onesposobljenost - ističe prim. dr. sc. Vladimira Vuletić,
specijalist neurolog u Zavodu za neurologiju KB-a Dubrava.
Duboka mozgovna stimulacija se primjenjuje od 1987. godine i od tada je širom svijeta ovom metodom tretirano više od 120.000 bolesnika.
Primjenu ove metode u Hrvatskoj je započeo 2000. godine neurokirurg prof. dr. sc. Darko Chudy.
DBS je medicinski uređaj, sličan pacemakeru, kod kojeg su elektrode postavljene u precizna ciljna mjesta u mozgu i spojene s pulsnim generatorom u prsištu, koji generira visokofrekventnu elektrostimulaciju, što smanjuje simptome. Navedene metode nisu indicirane kod svih pacijenata, nego se na osnovi striktnih kriterija ocjenjuje moguća korist.
Ti signali će omogućiti bolje funkcioniranje moždanih krugova koji kontroliraju pokret i blokirati neke od poruka mozga koje uzrokuju invalidne motoričke simptome.
Kao rezultat, bolesnik može osjetiti veću kontrolu nad pokretima tijela, zbog čega je lakše obavljati svakodnevne zadatke.
Prema dosadašnjim studijama, DBS se dokazao kao sigurna, efikasna i važna terapija bolesti pokreta u pažljivo izabranim bolesnicima i educiranim timom neurologa i neurokirurga.
S razvojem neuroradioloških metoda i stereotaktičkih neurokirurških operativnih tehnika smanjene su nuspojave, povećana točnost i pouzdanost, što je pridonijelo
popularnosti i raširenosti
DBS-a. Prednost DBS-a u odnosu na druge zahvate je podesivost i reverzibilnost.
Ako liječenje nije zadovoljavajuće, DBS vodovi se mogu repozicionirati ili ukloniti.
U Hrvatskoj, a i široj regiji DBS se radi samo u Kliničkoj bolnici Dubrava na Zavodu za neurokirurgiju, i to vrlo uspješno, a indikacija za ovaj zahvat i preoperativna obrada rade se na Zavodu za neurologiju.