UČITELJICE VELIKOG SRCA

‘Od mora mi je važnije da Mahmuda i Ibrahima dobro pripremim za polazak u školu’ 

Zagreb, 270716.
Djecje igraliste pored hotela Porin u Dugavama.
Uciteljice i profesorice koje besplatno uce hrvatski, matematiku i ostale predmete djecu azilante iz razlicitih zemalja, koja su smjestena u hotelu Porin.
Na fotografiji: Gabrijela Puljic, Ibrahim i Mahmud.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovačev / HANZA MEDIA

Koliko god da mi izbjeglicama pomažemo svojim volontiranjem, toliko oni pomažu nama da budemo bolji ljudi. Svaki put kada bih se kući vraćala iz izbjegličkog kampa osjećala bih se kako sam pomogla cijelom svijetu

Dok se njihovi kolege, učitelji i profesori odmaraju na ljetnim praznicima - oni su odlučili i vruće srpanjske i kolovoške dane provesti radeći ono što najbolje znaju, dijeliti svoje znanje s onima koji ga najviše trebaju. Susrećemo ih u razigranom društvu svojih malih učenika ispred ulaza u zagrebački hotel Porin, u Dugavama, na rubu grada gdje je privremeni dom za oko 250 ljudi kojima uglavnom do prije par mjeseci nije bilo ni na kraj pameti da će živjeti u Hrvatskoj.

A sada su kao izbjeglice zatražili azil, neki od njih u želji da baš ovdje počnu novi život, što nipošto nije lako s obzirom na to da ne znaju ni riječi hrvatskog jezika. No uz dobre učitelje, male izbjeglice brzo pamte nove riječi i rečenice.

- Ja sam Roman iz Irana. Imam šest godina - na razgovijetnom hrvatskom govori nasmiješeni dječak i pokazuje na svog brata Hilala (7) koji ne propušta priliku pohvaliti se kako na hrvatskom broji do 20. Satove hrvatskog pohađa i njihova 5-godišnja sestra Dina, koja ne uspijeva doći do riječi od dvojice brbljavaca. Sve troje s ponosom gleda njihova učiteljica Željka Vuković (45), jedna od 17 profesora i učitelja koji ovo ljeto volonterski svakodnevno drže nastavu malim izbjeglicama u Porinu u organizaciji udruge Are You Syrious koja već godina dana na razne načine pomaže ljudima koji su dospjeli u Europu bježeći od rata i drugih nevolja iz svojih domova na Bliskom istoku.

Vrućina je problem

Po struci je Željka učiteljica razredne nastave, ali je godinama radila kao novinarka da bi se zadnje dvije godine posvetila svojoj struci, uglavnom kroz davanje instrukcija. Uskoro polaže državni ispit i nada se poslu u školi koji bi joj baš dobro došao jer, kaže, živi sama i ima ogroman stambeni kredit s kojim se jako teško nosi otkako nema stalna primanja. Na more ovo ljeto nije ni planirala pa se nije puno predomišljala kada je na društvenim mrežama vidjela oglas da se traže volonteri. Prije dva tjedan počela je djeci držati individualne poduke iz hrvatskog jezika i matematike.

- Većina te djeca nikada nije išla u školu, ali su jako pametni i brzo uče. Matematičke zadatke rješavaju bez problema. Najviše ih je iz Iraka i Afganistana. Postoji jedna razlika između naše i njihove kulture, kod njih je pojam vremena prilično relativan pa se dogodi da umjesto u dva dođu na nastavu u pola tri. Sama smišljam što ću s njima raditi na satu, a cilj je da što više govorimo hrvatski, a što manje engleski. Zadatke prilagođavam njihovoj dobi - govori Željka Vuković, odlučna da svoje učenike što bolje pripremi za školu u koju će krenuti u rujnu.

“Uživam u ovom poslu. Prvi put radim s djecom koja ne znaju hrvatski jezik i to mi je sjajno iskustvo. Kao i sva djeca, nekada im se da učiti, a nekada bi se radije igrali. Ponekad crtamo, pjevamo, veselimo se... Jedino je mali problem vrućina jer u dvoranama u Porinu nema klima uređaja“, kaže Vuković koju je najviše oduševila mala Iranka koja sada nju uči riječi perzijskog jezika, farsija.

“Prije 15-ak godina sam učila farsi i sada imam priliku govoriti. Uz svoju učenicu obnavljam znanje. Zato bih svakako htjela i na jesen nastaviti ovdje volontirati. Nisam nikada prije volontirala, ali čini se da sam se neizlječivo zarazila tim virusom”, zaključuje učiteljica Vuković.

Profesorica hrvatskog jezika Gabrijela Puljić (26) iz Vinkovaca u Zagrebu je diplomirala prije dvije godine. Kratko je radila u školi, a onda neko vrijeme u marketingu i turističkoj agenciji. Zadnjih mjesec i pol dana je bez posla pa je odlučila volontirati. I prije je strance podučavala hrvatski jezik, a obožava djecu.

“Ovdje je atmosfera malo opuštenija nego u školi jer nema testova i ocjena. Svaki dan odradim dva do tri sata. Počinjemo učiti jezik od abecede s ciljem da kroz nekoliko mjeseci prije početka školske godine nauče reći nešto o sebi i svojoj obitelji. Jako brzo uče. Planirala sam ići s prijateljicama na more, ali nije mi žao što sam odustala od kupanja jer stvarno uživam i voljela bih to raditi i na jesen bez obzira na sve druge obaveze koje ću imati”, ističe Gabrijela Puljić.

“Godinama volontiram. Držim razne radionice za djecu i zato sam se rado prihvatila i ovog posla”, otkriva Darja Mrđen (55) koja iza sebe ima 32 godine učiteljskog staža. Kao učiteljica razredne nastave zaposlena je u osnovnoj školi Medvedgrad, a kao vanjska suradnica radi i u dječjem programu HRT-a. Razvedena je i ima dva sina od 28 i 22 godine. Inače ljeti ide na more ili kod sestre u Kanadu, ali je ove godine odlučila ostati u Zagrebu da bi pripremila svoju izložbu crteža.

 

Promjena planova

“Treba dio svog vremena posvetiti onima kojima je potrebno. Od početka srpnja ovdje podučavam djecu matematiku, hrvatski i engleski jezik. Jako su napredovali u jeziku u samo nekoliko tjedana. Jedni drugima pomažu rješavati matematičke zadatke. Neobično im je pisati latinicom, ali se dobro snalaze i vjerujem da će se dobro uključiti u normalnu školsku nastavu na jesen”, kaže Darja Mrđen, svjesna kako radi s djecom koja su s obzirom na svoju dob prošla mnogo teških trenutaka poput rata i izbjeglištva. Zato im ponekad treba malo više da se opuste i počnu razgovarati.

Profesorica hrvatskog jezika Tajana Vlaisavljević (32) u srednjoj školi radi na zamjeni, a ljetne praznike mislila je provesti u Crkivenici kod rodbine. No kada je vidjela oglas za volontiranje, promijenila je planove i nije joj ni malo žao.

“U početku mi je bilo teško sporazumjeti se s učenicima, ali sada nakon 10-ak sati je već puno lakše. Kada im neki pojam ne mogu objasniti pantomimom, nađem sliku na internetu pa im pokažem. Djeca su divna, toliko nasmijana da je teško povjerovati da iza sebe imaju teška izbjeglička iskustva”, ističe Tajana koja već godinama volontira i obožava sve vezano uz zaštitu ranjivih društvenih skupina.

Sve volontere udruge Are You Syrious u hotelu Porin koordinira Marijana Međugorac (42), profesorica engleskog i njemačkog jezika, koja već 20 godina živi i radi u Zagrebu. Predaje u osnovnoj školi Žitnjak, ima muža Roberta i četvero djece - djevojčice Inon (12) i Rien (10) i četverogodišnje blizance Andornija i Denonisa. Ove su godine odlučili ljeto provesti u Zagrebu, što je Marijani prilika da se posveti volontiranju pa djeci od svibnja u Porinu dvaput tjedno drži tečajeve njemačkog jezika. Planira uskoro pokrenuti i tečajeve za odrasle koji su jako traženi jer mnogi od izbjeglica još nisu izgubili nadu da će jednog dana dospjeti u Njemačku. Volontiranje i aktivizam su, kaže, jako važni u njezinu životu, a kao veganka je godinama aktivna u udrugama za promicanje prava životinja. U jeku izbjegličke krize je u kampovima u Slavonskom Brodu, Dobovi i Ključu Brdovečkom radila sve živo.

“Osim podučavanja udruga Are You Syrious u Porinu ima i razne druge aktivnosti. Djecu i odrasle vodimo u kino, kazalište, muzeje, na koncerte, kod liječnika ili zubara... Usrećuje me kada vidim kako su oni sretni kad ih negdje povedem. Koliko god da mi izbjeglicama pomažemo svojim volontiranjem, toliko oni pomažu nama da budemo bolji ljudi. Svaki put kada bih se kući vraćala iz izbjegličkog kampa, osjećala bih se kako sam pomogla cijelom svijetu i da je svijet, koliko god naizgled bio okrutan i tužan, zapravo predivno mjesto na kojem možeš upoznati predobre ljude i čovječnost kao takvu. Ljudi dođu i odu, ali ostaje taj duh čovječnosti koji je hrana za dušu”, govori Marijana Međugorac.

“I dalje tražimo profesore, ali i druge profesije jer nam je želja ljude obrazovati za neka zanimanja kako bi čim dobiju status azilanta i pravo da rade mogli lakše naći posao”, ističe Lejla Juranić, koja je u kolovozu prošle godine pokrenula inicijativu Are You Syrious. Magistrica kemije suvlasnica je u jednoj tvrtki koja se bavi laboratorijskom opremom, a uz pomoć supruga glazbenika Luke Juranića počela je skupljati hranu, odjeću i druge potrepštine za izbjeglice koje su tada u velikom broju boravile u Srbiji čekajući da uđu u Mađarsku. Kad je u rujnu izbjeglički val stigao i do Hrvatske, supružnici Juranić su organizirali humanitarni koncert koji je imao tako dobar odaziv da su odlučili da na tome neće stati.

 

Pokretna kuhinja

“Organizacija Are you Syrious nastala je spontano, a ime joj je inspirirano Sirijom dao pjesnik Vid Jeraj. Danas okuplja volontere iz Hrvatske i cijelog svijeta, 50-ak stalnih koji rade svakodnevno i još oko 200 koji nam se povremeno pridružuju ovisno o akcijama. Podijelili smo tone hrane i odjeće koje su nam donirali građani. Dosta je ljudi koji svaki mjesec uplaćuju isti iznos, čak i umirovljenika koji od svojih skromnih mirovina izdvoje 100 i 200 kuna”, otkriva Lejla Juranić čija je udruga, registrirana u prosincu prošle godine, do sada prikupila oko 500.000 kuna novčanih donacija.

Prije nekoliko mjeseci njezini su se volonteri uputili u jedan izbjeglički kamp nedaleko od Latakije u Siriji koji je nedugo prije toga bio granatiran, pri čemu je mnogo ljudi poginulo, a njih oko 5000, mahom žene, djeca i starci, ostalo je bez krova nad glavom. U Turskoj su hrvatski volonteri za njih kupili stotinjak velikih šatora, pelene i dječju hranu. Hranu i druge potrepštine dijelili su izbjeglicama izravno u ruke u izbjegličkim kampovima na cijeloj rutu od Turske i Grčke preko Hrvatske do Francuske. Trenutno skupljaju novac za kupnju vozila koje bi opremili kao pokretnu kuhinju koja bi na raznim lokacijama u Siriji i Turskoj mogla dnevno pripremiti 3000 obroka

“Sada kada u Hrvatskoj imamo tražitelje azila, odlučili smo se posvetiti i njima. Tako smo došli na ideju da okupimo profesore, ponajprije hrvatskog jezika, ali i drugih jezika i predmeta koji će malim izbjeglicama davati satove i pripremati ih za školu. Akcija je počela u travnju, a već u svibnju smo počeli držati satove hrvatskog, engleskog, sportske aktivnosti...” ističe Lejla Juranić. Dodaje da im se na oglas koji su objavili u srpnju da traže učitelje volontere javilo još desetak profesora punih entuzijazma, uglavnom mlađih ljudi koji rade u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama, ali i dvije iskusne profesorice s dugogodišnjim stažem.

ELIPSO

Najnovije