I tako jednog dana Damir Šarac, kolega novinar Slobodne Dalmacije, u ovoj priči jedan običan splitski momak u najboljim godinama, odluči postati - Apoksiomen!
Nije poludio, nije poželio ni produžiti svoje ime, nije se poželio za života pretvoriti u kip davnog grčkog atlete izronjenog 1999. iz mora kod Lošinja. Jednostavno je odlučio iz svoje XXL veličine, tijela nalik figuri na Michelinovom logu s nakupljenim kilama, pogurenim put naprijed s tendencijom pada na nos, dovesti do muškog M-a. I to onog s trokutom, jačim ramenima, strukićem, bokićima, lijepo formiranim mišićima trbuha, tijela ispravljenog put gore, piše Slobodna Dalmacija.
- Kroz samo nekoliko godina san doša na 97 kila, na 178,5 centimetra i parilo mi je da san na leđima po cili dan nosija još jednog linoga čovika. Ako ne čovika, a ono makar vriću kumpira. Zato se i jesan tako zgrbija. I zato me i jesu polako, iz daljine počeli bolit kukovi, noge.
I onda san jednog zimskog dana u redakciji vidija rođaka Miju Cecića i šokira se kako je priko noći od jednog krupnog tipa posta totalna elegancija. I pitan ja njega: 'Čoviče, pa šta ti se dogodilo?' Kaže on meni - posebna prehrana. Daj vamo. E onda san se zakleja, postat ću takav i ja. Ne, nego bolji. Ka Apoksiomen. A kako grčki zapisi govore da je za uvježbat jednog Apoksiomena trebalo dvi godine, ja san tek na po puta. Polako - kaže Šarac.
I evo nama priče iz najbližeg susjedstva o momku koji je tih tridesetak kila muke u manje od četiri mjeseca ubio u korijenu. Prvo je na stranicama zagrebačkog Medicinskog fakulteta, na besplatnom virtualnom testu otkrio kako se njegova idealna težina vrti oko brojke 73. Onda je na internetu našao sistem prehrane baziran na dijeljenju hrane, kojem je napravio određene izmjene i čvrsto se počeo toga pridržavati.
Svakodnevno je do posla i natrag počeo hodati. Brzim, vojničkim korakom. Tu i tamo bi bacio brzi dvosatni hod od stana na Plakaluši do Vranjica ili Marjana. I uz sve to vozikao i biciklu.
- Iako sam se čvrsto pridržavao novog sustava života, prvih nekoliko tjedana nije bilo nikakvih pomaka. Ništa. To me prilično zamislilo.
A onda je počelo, i kroz tri miseca san skinija skoro 30 kila. Samo nestaje. Letin. Trčin. Nema više onog tereta. Sve mi je lakše, ne bole me kukovi, a žene me lipše gledaju. Ako ništa drugo makar s njima iman dobru temu za počet razgovor, ka i svi debeli kad smršave, pa in roba stoji ka na lutki u butigi - kaže.
Jedno barem iljadu svita mu je prišlo i sad njega počelo propitkivati: "Čoviče šta ti se dogodilo, jesi bolestan, oli umireš..." Brojni su ostali zatečeni čvrstinom njegove nimalo lake odluke o kompletnoj promjeni životnih navika, pa su i sami zatražili da im pošalje sistem prehrane. Ali ima još nešto bitno za priču, nakon što se "olakšao", u teretani je naletio na jednog prijatelja koji ga je (opet) šokirao svojim dobrim izgledom.
- Nemoš virovat, ja ga se sićam onako, ka nikakvog. A evo ga priko noći posta faca, trokut, biceps, triceps, ramena, sve na mistu. Pitan ga: "Čoviče, šta ti se dogodilo?!" I onda mi je on rekao dvije čarobne riči - Krešimir Đuderija. Pa još dvi, osobni trener. I tu je počela moja druga važna etapa.
Krešo je vrhunski profesionalac, znalac, čovik koji me etapu po etapu minja. S tim da je ka sin Bobe Đuderije, majke blogerice i književnice naslijedija jedan kulturni, civilizirani odnos s ljudima s kojima radi. Sve utiho, bez vike i puvanja. Tri puta tjedno sam s njim radija u Olimpijskom centru "Marjan" na Gripama, kvartovsko misto, uljuđeno, sa super voditeljima i ekipom.
Prilagođavao mi je treninge za ciljane skupine mišića. Gledali smo tamo doslovno neke likove, ka "kako bi tija izgledat". Ali ništa prebildavanje i te šeme. Meni oni grčki brončani Apoksiomen nije izlazija iz glave, on je jedini stavljen ka muško, za vike vikova. Lagan, prozračan, čvrst. Kreši sam u prvo vrime čak slao fotografije svakog svog obroka, pa bi mi on priko whats up-a odma reka: ovo izbaci, ovo prepolovi, ovde dodaj.
To mi je bilo u isto vrime i ludo, tragikomično i frustrirajuće. Di je nestala ona stara: ne viri u tuđi pjat! Ali jedno san naučija; kili se gube za stolom, a tilo se formira na treningu - veli.
I tako se dogodilo da je došao do magičnog M-a, usput rastuživši sve radnike pekarnice oko "Slobodne" koji su do tada pljeskali ručicama kada bi se pojavio na vitrinama s pecivima. Bilo je tu još kolateralnih žrtava mršavljenja. Recimo, jedino što mu je ostalo od odgovarajućih odjevnih predmeta su bile - čarape. Ostalo je sve postalo preveliko. A sada kada je postao mršav, postalo mu je hladno i kod prvih jesenskih večernjih zimica. Lako je bilo kada je bilo sala koje ga je grijalo, pa je i trošak struje bio manji. E, nego kako, estetika košta.
- Asti šta si mi sad posta zgodan! Vidi ga! Ovo ti je na mistu, ovo je dobro. Ne tribaš ti više ništa, dobro je to. Samo sad održavat - evo ovako je reagirao trener Krešo kada smo mu nakon pola godine na pregled priveli Damira, jednog od njegovih brojnih učenika. I onda nam je ispričao što je sve kod njega popravljao. Poštujući pritom Damirovu želju da mu tijelo ne izgleda napumpano kao kod nekih body buildera, od kojih neki pretjeraju toliko da im mišići počnu nalikovati na skupinu zalijepljenih fritula.
- Radili smo zajedno tri mjeseca, i što je najbitnije, odmah je pokazao čvrstinu namjere i jaku disciplinu. A bez toga ne ide. Radili smo na povećanju mišićne mase, na poboljšanju držanja narušenog zbog viška kilograma i sjedilačkog načina života. U tih sat i po treninga tri puta tjedno provodili smo raznolike vježbe istezanja, jačanja dubinskih mišića i rada s utezima, kroz pomno osmišljen program prilagođen njegovim potrebama. Uz tako osmišljeni program i s toliko njegove dobre volje, rezultat nije mogao izostati – kaže Đuderija, koji u Splitu slovi za jednog od najboljih osobnih trenera, s podužom listom klijenata.
I što sada? Kako dalje, hoće li kilogrami opet napasti Šarčev izbildani torzo? Možda koje pivo u tome pomogne?
- Kruva i slatkog se mogu odreći, ali kojeg piva neću. I ako jednu s ekipom popijem, nekoliko dana ću se suzdržat od nje ili ugljikohidrata. Sada jedem sve, ali već u glavi znan šta je šta i koliko čega, to uđe u naviku, više i ne razmišljaš. Svako malo slobodno priuštim sebi neki "grijeh". Neću posustat, lip je osjećaj kad te miluju pogledom. I kad možeš obuć slim-fit košulju, a ne pritišće više sa svih strana – zadovoljan je Šarac, piše Slobodna Dalmacija.
Prehrana po Damiru
Riječ je o jednostavnom postupku: svakog dana u tjednu jedna "vrsta" namirnica, količina koliko hoćeš, podijeljena u osnovne grupe - ugljikohidrati, proteini, masti, vlakna. Primjerice prvi dan samo povrće na sve moguće načine cijeli dan, drugi dan meso, piletina, riba, jaja, panceta, treći dan riža, riba, pa slijede samo mliječni proizvodi, onda voće na sve načine i tako dalje. Samo ne gladovanje! Ne konzumirati kruh, peciva i šećer, od sladila samo steviju (nikako aspartam), piju se čajevi i kava, malo vina, domaći voćni sokovi. Smanjiti unos soli, hodati barem pola sata dnevno.
Prehrana po Kreši
Prvi korak: odrediti potreban kalorijski unos, i pobrinuti se da smo 500 kalorija u deficitu (unosimo manje nego što trošimo). Unos bjelančevina mora biti od 1.5 do 2 grama po kilogramu tjelesne težine. Svaki obrok sadrži povrće, također je bitan i adekvatan unos vode. Drugi korak: svakih tjedan dana se važemo, te prema rezultatima vage odlučujemo o daljnjim koracima vezanim za trening i prehranu.
Iznenadio ga gubitak mišićne mase
"Sve znam, i koliko je opasno u kratko vrijeme intezivno mršaviti, i koliko to može izmučiti organizam, nanijeti dugoročne štete. Ali prije nego šta san krenija u projekt dobro san se informira. Puno toga san iščita. Raspita sam se. I uz sva ta saznanja i naravno Krešinu pomoć, ima san režim prehrane uz kojeg u niti jednom trenutku nisan bija gladan. Niti jedan jedini sat.
Je, odreka san se nekih stvari, piva, kruha, peciva, slatkarije. Ali doda san ostale bitne namirnice. I zato nije bilo zla po moje zdravlje. Jedino šta me iznenadilo, a to nisan prije zna, je bija gubitak mišićne mase. Ali i to smo sve sredili putem. Je, nije dobro naglo mršavit, u kratko vrime izgubit puno kila, i to nikome nikako ne bi preporučija. Bitno je zato imat uz sebe stručnjake, i bitno je ne bit gladan" – kaže Damir.