Niko Kovač svaki dan trenira najmanje šest sati sa svojim klubom, a potom se još jedno tri sata usavršava samostalno. Namjesti svoj stolac s lumbalnom potporom i sjedne pred računalni monitor. Jednu ruku stavi na tipkovnicu, drugu na miš. U svoje virtualne ruke uzme svoju virtualnu pušku ofarbanu u dugine boje i počne virtualno ubijati neke druge ljude. Za to, pritom, zarađuje vrlo ozbiljan i nimalo virtualan novac, a za stotine tisuća ljudi na cijelom svijetu predstavlja pravu sportsku zvijezdu.
20-godišnjak iz Brčkog
Nikola “NiKo” Kovač o kojem govorimo, naime, nije bivši hrvatski izbornik i nogometni trener, nego čovjek iz sasvim druge priče: jedan je od najuspješnijih esportaša na svijetu. Taj 20-godišnjak iz Brčkog ne samo da zarađuje više od mnogih globalno poznatih i strašno uspješnih igrača iz “tradicionalnih” sportova, nego je nedavno postao vlasnik jednog od najskupljih transfera u svijetu eSportsa, sve razgranatije i sve lukrativnije aktivnosti koja funkcionira na principima bilo kojeg mainstream sporta - prate ga stotine milijuna ljudi na svijetu, igrači su megazvijezde, putuju svijetom, natječu se na turnirima i u ligama, podržavaju ih sponzori i zarađuju ogroman novac. Niko je, recimo, smatrao da je dosegnuo svoj limit u njemačkom timu Mousesport, za koji je dvije godine igrao pucačinu “Counter Strike: Global Offensive”, i za koju je navodno jedan od najtalentiranijih ljudi na svijetu. Istovremeno se otvorilo mjesto u kalifornijskoj ekipi FaZe i nakon nekoliko rundi pregovora taj je američki tim za Kovača Nijemcima platio 500 tisuća dolara. Doslovno kao kad NK Split NK Dugopolju plati za transfer Ante Antića - osim što je iznos u našoj priči vjerojatno puno viši. Dotad je, inače, najveći trasfer u igri “Counter Strike: Global Offensive” (CS: GO) bio 160 tisuća dolara. A pošto se nagrade na turnirima za “CS: GO” kreću od 100 tisuća pa sve do milijun dolara, ne čudi da je neka ekipa željela k sebi dovesti svojevrsnog Bernarda Silvu te igre.
- Predobar posao, nemam šta drugo da kažem - rekao je nedavno u intervjuu za lokalnu Alternativnu televiziju. - Ja samo nastojim da se unaprijedim, iz svakog meča, iz svake runde, da budem što bolji.
Nikola - koji je u svijetu eSportsa poznat pod nadimkom NiKo - vrlo je rijetko u rodnom Brčkom. Neprestano putuje po turnirima - Atlanta, Sydney, London, Azija… Svatko tko sumnja da je riječ o pravom sportu, i to ne samo budućnosti, nego i sadašnjosti, neka na YouTubeu pogleda snimke iz dvorana u kojima se ti turniri održavaju. Igrači ulaze unutra pod teškim light showom, kao boksači ili NBA igrači, uz vrištanje 10 ili 12 tisuća ljudi koji će kasnije na gigantskim ekranima gledati nadmetanja. Potpisuju autograme, nose dresove skoro potpuno prekrivene natpisima spozora - proizvođača tastatura, miševa, podloga za miševe, slušalica, monitora… Od njih dolazi veliki dio novca.
Da se toliko od igranja igara može zaraditi pojma nije imao ni Nikolin otac Slobodan Kovač.
- On odskače i od svoje generacije i od momaka koji dugo godina igraju. Igr’o je s ovim jednim Bambijem koji je vjerov’o u njega i tako, al’ začas je on Bambija prestig’o i otiš’o dalje i još dalje i sad je tu gdje je. I veoma sam ponosan - kaže Slobodan Kovač.
Iz hobija u globalni biznis
Nikola Kovač inače je, po svemu sudeći, sasvim normalan mladić koji se ne razmeće ni svojim uspjesima ni, objektivno, slavom koju je postigao u jednom svijetu koji je za mnoge od nas vrlo nišni i stran. Facebook zid pun mu je selfija s prijateljima i obitelji, s ljetovanja po Dubrovniku ili drugdje po Jadranu te druženja u Brčkom, ali većina se odnosi na njegov posao. Jer, da je igranje njemu ipak posao - toga je NiKo i te kako svjestan. Voli isticati i one koji igraju uz njega.
- Nije mi baš drago da samo mene ističu. I moji suborci isto imaju zasluga za dobre rezultate. Fanovi vide samo ljestvice i ‘ko ima više ubistava, ali ne vide ono što moji iz ekipe rade za mene. Ne treba gejmera sudit’ samo po broju ubistava. Tim je najvažniji - kazao je Kovač u jednom od intervjua.
Premda je očito riječ o vrlo živahnom području - pa je tako upravo ovaj tjedan hrvatski telekom Vipnet u suradnji s najvećom globalnom tvrtkom za eSports ESL pokrenuo regionalnu ligu za Hrvatsku i šest susjednih zemalja pod nazivom Vip Adria League powered by ESL - o ovome se sportu kod nas i ne zna baš puno toga, premda ima onih koji se time ozbiljno bave. Posebno je uspješan 19-godišnji Luka Perković, koji pod nadimkom PerkZ trenutno igranjem “League of Legends” zarađuje više od 100 tisuća dolara godišnje.
Kako je uopće eSports iz hobija za računalne “geekove” postao globalni biznis?
U danima prije interneta, ljudi su se u razvijenom svijetu natjecali u arkadnim igrama, a dokaze o rezultatima su ili širili usmeno ili ih oglašavali u specijaliziranim magazinima.
Glavnu riječ vode igrači
A još 1980. Atari je organizirao turnire u igri “The Space Invaders Tournament”, koji bi privlačili i po 10 tisuća igrača. Iako su i u 90-ima povremeno bili održavani turniri u “Street Fighteru” ili “Mortal Kombatu”, a pucačine iz prvog lica su postajale sve popularnije, sve je to uglavnom bilo nepoznato široj javnosti. Internet je, kao i svugdje drugdje, promijenio sve. Već u vrijeme dial-up interneta razmjenjivale su se obavijesti o rezultatima, stvarale su se tablice i počela se polagano stvarati baza za današnji eSports. O tome koje će igre postati važne u tom sportu, a koje ne, glavnu riječ vodili su sami igrači. Blizzard Entertainment imao je sreće što je izbacio dvije vrlo uspješne igre - “Starcraft” iz 1998. i “Warcraft III” iz 2002. Na svojim najvišim razinama, te igre zahtijevaju donošenje stotina presudnih odluka svake minute. Kako je na prijelazu stoljeća počela rasti i razina internetske infrastrukture, Starcraft je eksplodirao u Južnoj Koreji. Već 18 mjeseci nakon lansiranja igre mečevi između ekipa bili su prenošeni na nacionalnim televizijama kao dio profesionalne sportske lige. U to doba su došle i igraće konzole koje su se mogle spojiti na internet i omogućiti igračima okršaje s prijateljima - ili protivnicima - širom zemlje i svijeta.
U međuvremenu se razbuktao i svijet strateških igara nazvanih MOBA (Multiplayer online battle arena), u kojima igrač kontrolira jedan lik, junaka s posebnim karakteristikama i jedinstvenim izgledom.
Dvosmjerna komunikacija
On se udruži s još četiri člana ekipe kako bi se borio protiv pet drugih igrača. Danas takve igre vladaju eSportsom, dok pucačine (First-Person Shooters), borilačke igre i simulacije sportova čine ostatak. Godine 2002. priča je konsolidirana osnivanjem Major League Gaminga, organizacije koja se fokusirala primarno na “Starcfart” i “Halo 2” te počela održavati turnire online i na fizičkim lokacijama. Pošto se pokazalo ta televizija nije idealan medij za gledanje eSportsa, bio je potreban drugi. Tu ulogu ispunio je Twich 2011. Online streaming servis omogućio je svakom gejmeru da postane vlastita mala TV postaja i emitira kako igra. Usporedo s rastom Twitcha - Amazon ga je, inače, kupio 2014. - rasla je i igra “Leage of Legends” (LoL), koja je danas najpopularniji eSports naslov - njegov nogomet. Godine 2011. održano je prvo svjetsko LoL prvenstvo. Već do 2015. nagrade na turnirima otišle su i do 5,5 milijuna dolara i postojano rastu. Na svijetu danas postoji oko 2,2 milijarde gejmera, eSports publika broji oko 385 milijuna ljudi i očekuje se da će prihod tog sporta s ovogodišnjih 700 milijuna dolara do 2020. porasti na 1,5 milijardi. Ukupni nagradni fond na turnirima lani je iznosio 93,3 milijuna dolara, a video igre općenito godišnje okrenu 109 milijardi dolara.
Naravno da se uključuje i veliki mainstream biznis - spomenuli smo da tvrtke masovno sponzoriraju igrače i ekipe, a kompanije pokreću svoje timove. Posebice sportski klubovi - svoje ekipe imaju Wolfsburg, Ajax, Schalke 04, Manchester City... NBA klub Philadelphia 76ers nedavno postao prvi klub u SAD-u koji je ušao u eSports kupnjom ekipe dignitas za navodnih 15 milijuna dolara.