WASHINGTON - Novo istraživanje ukopnog mjesta na poznatom nalazištu neandertalaca u Francuskoj osnažilo je zaključke znanstvenika da su se pećinski praljudi brinuli za starije članove zajednice.
Istraživanja mjesta iz kojeg je iskopan kostur starijeg neandertalskog muškarca, koji je jedva hodao i izgubio je sve zube, pokazuju da je brižno pokopan.
Mjesto pokapanja u La Chapelle-aux-Saints otkriveno je 1908. i sadržavalo je ostatke muškarca s deformacijama kralješnice. Kasnije detaljnije analize toga mjesta i otkriće drugih mjesta pokapanja u Europi pokazuju da su neandertalci pokazivali više poštovanja i brige za članove zajednice nego što se mislilo.
Znanstvenici su sada isključili mogućnost da je tlo u pećini ispod muškarca koji je po neandertalskim mjerilima bio star, u kasnim 30-im ili ranim 40-im godinama života, prirodna formacija što znači da je morao biti pokopan.
Jama u kojoj su ležale njegove kosti od mekog je vapnenca i gline a u prirodi se te formacije pronalaze u vodoravnim slojevima za razliku od tla ispod njegovih kostiju u kojem su slojevi gotovo okomiti što sugerira da su djelo ljudskih ruku.
Izvješće objavljeno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences temeljeno je na 13 godina istraživanja mjesta ukopa u južnoj Francuskoj.
U blizini mjesta njegova ukopa pronađeni su ostatci još tri osobe ali nije jasno jesu li dvoje djece i jedna odrasla osoba rodbinski povezani s njim ili čak jesu li suvremenici pokopanog muškarca starog 50 tisuća godina, kaže voditelj istraživanja William Rendu iz francuskog nacionalnog centra za znanstvena istraživanja (CNRS).
"Jama nema nikakva obilježja prirodnih formacija i ne odgovara nikakvim prirodnim pojavama. Jedino preostalo objašnjenje je da je ljudskog porijekla", kaže Rendu.
Tko je stari čovjek i dalje je nepoznato no znanstvenici vjeruju da je morao biti važna osoba barem za skupinu neandertalaca s kojom je živio.
S obzirom na to da nije imao upotrebljive zube, vjerojatno je da su drugi za njega žvakali hranu. Njegov oštećeni desni kuk i nekoliko prelomljenih i sraslih kralješaka pokazuju da se vjerojatno nije mogao sam ni kretati, kaže Rendu.
"No mogao je dugo živjeti uz pomoć članova svoje skupine", kaže Rendu.
"Ta skupina neandertalaca pokazivala je visoku razinu svijesti o drugima", dodao je.
Da su se samo htjeli riješiti tijela, mogli su ga ostaviti u prirodi gdje bi ga mesožderi brzo pojeli. Umjesto toga iskopali su jamu dublju od metra uz pomoć oruđa koje su imali poput kamena, drva ili komada kostiju.
Dok dobro očuvano stanje njegovih kostiju sugerira da je brzo pokopan, za iskopavanje jame trebalo je vremena jer se radi o zbijenom sedimentu, kao što je trebalo i vremena da se natrpa zemlja oko tijela, kažu znanstvenici.
"Sve to pokazuje da su puno vremena potrošili na nešto što nije bitno za njihovo preživljavanje nego jednostavno da zaštite tijelo toga muškarca", kazao je Rendu.
Uzrok njegovih ozljeda godinama je predmet sporenja znanstvenika a neki su dovodili u pitanje i zaključke da se radilo o svjesnom pokapanju pokojnika.
Milford Wolpoff, paleoantropolog sa sveučilišta Michigan kaže kako je u zadnjih pet godina otkriveno dosta novih dokaza o pokopima, jeziku, umijeću miješanja boja neandertalaca.
I Adam van Arsdale, paleoantropolog s Wellesley Collegea, suglasan je da dokazi o pokapanju mrtvih ne bi trebali više predstavljati iznenađenje i pozdravlja što je temeljit rad na nalazištu starom stotinu godina pomogao pronalaženju dokaza za koje se nije vjerovalo da postoje.