Kad je davne 1993. godine Ivić Pašalić preko Mladeži Hrvatske demokratske zajednice gurao ideju osnivanja političke akademije po uzoru na austrijsku Politische Akademie i bavarsku Hanns-Seidel-Stiftung, možda se moglo naslutiti da će Pašalić postati ozloglašeno moćan političar čija će javna karijera završiti kao grandiozni fijasko, ali nitko pri zdravoj pameti tada ne bi niti pomislio da će Herr Flickova inicijativa rezultirati najupečatljivijim programom reformi u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Objasnimo: upravo zbog Pašalićeve inicijative dr. Franjo Tuđman naložio je 1996. godine Predsjedništvu HDZ-a da donese odluku o osnivanju Zaklade hrvatskog državnog zavjeta, koja je dvadesetak godina bila ne baš značajna institucija profilirana kao HDZ-ov odgovor ‘kumrovečkoj školi’, a onda se 5. veljače 2014. godine, ravnatelj Zaklade, Srećko Prusina, u zagrebačkom birou zaklade Konrad Adenauer sastao s njemačkim parlamentarcem Klausom-Peterom Willischem, od kojeg je zatražio njemačku pomoć u kreiranju reformske agende za Hrvatsku, a Willisch je pak pomoć zatražio od superuglednog Ifo instituta. Danas bez imalo pretencioznosti možemo reći da je to možda bio trenutak koji bi mogao predodrediti hrvatsku budućnost, i to nabolje. Otkako je pretprošli tjedan redakcija Jutarnjeg lista prva u Hrvatskoj pribavila do tada skrivanu “Agendu ekonomskih reformi za Hrvatsku“, koju je dugo pripremala i razrađivala grupa vrhunskih stručnjaka, odmah je postalo jasno da pred sobom imamo dokument od izuzetne vrijednosti. Taj tekst na 331 stranici dosad je najuvjerljiviji set međusobno kompatibilnih reformskih preporuka na kratki i dugi rok napravljen za Hrvatsku. Dosad smo u Hrvatskoj mogli čitati razne, pretežito vrlo ideologizirane strategije, koje su ponekad čak i relativno dobro dijagnosticirale (loše) stanje, ali nikad do sada nisu nudile jasne i održive programe reformskih paketa kakve nam je ponudio Ifo institut.
Zakladi i čelništvu HDZ-a stoga treba čestitati što su se dosjetili zatražiti pomoć od onih uspješnih, od Nijemaca. Ti uspješni su u potpunosti ispunili očekivanja. Prepoznali su hrvatske probleme i propisali nam lijekove. OK, hrvatski stručnjaci imat će niz primjedbi na prijedloge Ifo instituta, mnogi će rogoboriti o dijagnozama, nama ‘pacijentima’ neće se svidjeti neke od ‘terapija’ koje su propisali njemački ekonomski liječnici, ali na kraju priče morat ćemo priznati da su nam Nijemci kroz “Agendu ekonomskih reformi za Hrvatsku“ jasno pokazali kako pristupiti problemima, kako ih secirati te kako razraditi. Nije nužno prihvatiti sve njemačke preporuke, “Agenda“ je možda više nešto poput menija s kojeg možemo birati, ali očigledno je da bi nam bilo pametno progutati barem 70-80 posto pilula pripremljenih po njemačkoj recepturi. Čak i nisu jako gorke.
Preporuke Ifo instituta toliko su dobre da se isplati učiniti nešto nevjerojatno te u jednom tekstu dva puta čestitati HDZ-u na dobrom potezu te još dodatno istaknuti da uopće nije problem što s “Agendom“ nisu išli u kampanji kao svojim reformskim programom. Uostalom, u samom uvodu ključni autori studije o nužnim hrvatskim reformama, Oliver Flack i Siegfried Schonherr, istaknuli su da bi kratkoročno strukturne reforme, “pogotovo ako se najave neposredno prije izbora“ mogle voditi u “dolinu političke smrti“. Bilo bi naivno komunicirati kompletni paket Ifo instituta tijekom demagoške hrvatske utakmice jer hrvatski narod jednostavno nije dovoljno dobro educiran o tome što reforme mogu donijeti dugoročno. To su Nijemci jasno vidjeli i napisali.
Međutim, kad već dva puta hvalimo HDZ u jednom tekstu, onda ih se treba izuzetno ozbiljno upozoriti da je odustajanje od reformi, onih Ifo ili nekih sličnih, jamstvo sigurnog ostanka u “dolini političke smrti“. Nijemci su hadezeovcima, valjda da bi ih bolje razumjeli, čak i nacrtali graf gdje su na osima sučelili bogatstvo i vrijeme te jasno nacrtali što će se dogoditi u slučaju nastavka status quo politike. Taj grafikon kristalno je jasan, mogu ga razumjeti i političari relativno skromnog obrazovanja te nezavidnog kvocijenta inteligencije. Duboko se nadajmo da će shvatiti kako se zaista trebaju bojati za svoju političku budućnost ako sada odgode reforme. Najpametnije im je da zahvale Herr Flicku što 1993. možda nije znao što čini, pa im je u veljači 2016. pao dar s neba u obliku njemačke paket “Agende“ za Hrvatsku.
I ne, ne tvrdimo da se trebamo držati svega kao pijani plota. Nekima će se svidjeti jedna preporuka, drugima treća ili četvrta… Prepoznajmo hitno što želimo i možemo i počnimo činiti.
Primjerice, meni se osobno ne sviđaju baš devalvacijske ideje Nijemaca iako su jako, jako nježne (13 posto u 13 godina) jer mislim da ta preporuka samo muti vodu, a može donijeti tek marginalnu korist, ali smatram da je dvije trećine predloženog uz blage modifikacije treba lansirati odmah. Mi već kasnimo za mnogima koji prihvaćaju njemačku recepturu. Pogledajmo, recimo, stanje u obrazovanju. Nijemci su vrlo jasno opisali nepostojanje veze između obrazovnog sustava i potreba hrvatskog tržišta rada koje za posljedicu ima ekstremno visoku nezaposlenost mladih. Uz to su nam u okvirima vrlo pristojno pojasnili, među ostalim, dvojni sustav profesionalne edukacije u Njemačkoj, a kakav već uspješno primjenjuju redom, gle čuda, oni uspješni - Danska, Austrija, Švicarska. Uz to što su nam objasnili kako taj sustav funkcionira te zbog čega stvara dobre veze između obrazovanja i gospodarstva, Nijemci su ne baš tašto pojasnili da već neko vrijeme uspješno izvoze svoju obrazovnu recepturu. Indijska vlada ima cilj do 2020. oko pola milijarde ljudi provući kroz novi “njemački sustav“, a u listopadu su 2012. Španjolska, Grčka, Portugal, Italija, Slovačka i Latvija potpisali s Njemačkom memorandum o bliskoj suradnji na reformi profesionalnog usavršavanja. Cilj im je smanjiti nezaposlenost mladih. Pridružimo se tom ambicioznom klubu ili nastavimo plakati u “dolini suza“ jer političari ne shvaćaju da se za izlazak iz “doline suza“ isplati riskirati prolazak kroz “dolinu političke smrti“.
Vjerujemo da će premijer Tihomir Orešković kao iskusni menadžer znati odabrati najbolje s Ifo menija.
Hoće li dobiti podršku?