Sedamdesetih godina Imre Kertesz je u istočnom Berlinu izašao na večeru sa stanovitom „damom iz ministarstva“. Navodno, „preživjeli Židov na Njemice djeluje posebno seksualno privlačno“. No u restoranu su uz Kertesza i pratilju ugurali nekog Austrijanca, pa se večer malo raspala u unakrsnim razgovorima. „Ubrzo se i Hitler našao na tapetu, a tome sam povod bio ja. Neugodno su me uvukli u međunjemački jad. Umalo da im nisam rekao: ma dajte, djeco.“
Da nije preživio holokaust Kertesz bi bio Seinfeld. S iskustvom Auschwitza sudbina se okrenula: postao je Preživjeli, a zatim književnik i filozof. Iskustvo holokausta je Kerteszovo literarno ishodište. „Čovjek bez sudbine“, roman kojeg je pisao petnaest godina, ima heliocentrični položaj među njegovim romanima i zapisima. No humor uvijek probija; čak i poslije svega, čak i u Auschwitzu – zbog čega „Čovjek bez sudbine“ dugo vremena nije bio prihvaćen.
U „Dnevniku s galije“ Kertesz zapisuje svoje filozofske misli, bilježi mukotrpno napredovanje romana (dva u trideset godina!), te opisuje posjet Buchenwaldu. U konstalaciji njegove literature „Dnevnik“ zauzima rubno mjesto: on je satelitska pratnja. Ali to ne umanjuje njegovu vrijednost: njegovu osobnost, filozofsku britkost – i njegov izvanredni židovski humor.
Što se tiče postratnih iskustava s Nijemcima Kertesz ih zaokružuje ručkom u zapadno-njemačkom veleposlanstvu osamdesetih. Na pozivnici od kartona krilio se njemački orao. „Da to vidi Adolf Hitler...“ komentira počasni gost. (Prijevod: Xenia Detoni, Fraktura, 257 str.)
Dragan Jurak
Da nije preživio holokaust Kertesz bi bio Seinfeld. S iskustvom Auschwitza sudbina se okrenula: postao je Preživjeli, a zatim književnik i filozof. Iskustvo holokausta je Kerteszovo literarno ishodište. „Čovjek bez sudbine“, roman kojeg je pisao petnaest godina, ima heliocentrični položaj među njegovim romanima i zapisima. No humor uvijek probija; čak i poslije svega, čak i u Auschwitzu – zbog čega „Čovjek bez sudbine“ dugo vremena nije bio prihvaćen.
U „Dnevniku s galije“ Kertesz zapisuje svoje filozofske misli, bilježi mukotrpno napredovanje romana (dva u trideset godina!), te opisuje posjet Buchenwaldu. U konstalaciji njegove literature „Dnevnik“ zauzima rubno mjesto: on je satelitska pratnja. Ali to ne umanjuje njegovu vrijednost: njegovu osobnost, filozofsku britkost – i njegov izvanredni židovski humor.
Što se tiče postratnih iskustava s Nijemcima Kertesz ih zaokružuje ručkom u zapadno-njemačkom veleposlanstvu osamdesetih. Na pozivnici od kartona krilio se njemački orao. „Da to vidi Adolf Hitler...“ komentira počasni gost. (Prijevod: Xenia Detoni, Fraktura, 257 str.)
Dragan Jurak