Najveća je pogreška ići na ljetovanje, pogotovo na krstarenje, s vlastitom majkom. No, tako je ispalo jer smo se obje nekako istodobno našle na životnoj prekretnici: ja u odabiru budućeg zanimanja, oko čega je bilo mnogo dvojbi i uzrujavanja, a ona između dvaju zaposlenja.
Dok sam ja htjela jedno, moja je majka, puna iskustva, smatrala da bi za mene bio najbolji posao u kozmetičkom salonu jer bih tako bila u neposrednom dodiru s ljudima. Na majčin prijedlog, gotovo sa zadnjim novcem, a dobila je i neki popust kao kapetanova znanica, otišle smo na sedmodnevno krstarenje starim jedrenjakom uz obalu i otoke.
Ni jedna ni druga još nismo bile na krstarenju, a toga nam je ljeta odmor bio potrebniji nego ikad. Unaprijed smo se dogovorile da nećemo razgovarati o problemima, već gledati u morsko plavetnilo, čitati knjige na pramcu, kupati se i sunčati.
Pratilo nas je lijepo vrijeme i već prve večeri svi smo se međusobno upoznali. Bilo je i stranaca i naših ljudi. Društvo je bilo šareno, od godina do nacionalnosti. Malobrojna posada, pogotovo kapetan broda i izvrsni kuhar, svima su nastojali udovoljiti, što uopće nije bilo lako, ali hranili smo se izvrsno i pristajali gdje je tko poželio. Kupali smo se samo u malim divljim uvalama i uživali.
Bilo bi to ljeto za sjećanje i da nisam upoznala Hansa, pilota Lufthanse, koji je bio sa suprugom Margareth. To što je oženjen nije mu smetalo da neprestano gleda u mene, a pomalo i u druge žene. Zaljubljeni su, objasnili su nam, u naše otoke pa svakoga ljeta upoznaju nove.
Moja majka, Hans i ja često smo skupa na palubi ispijali koktele. Primijetila sam da ga i majka lijepo gleda, no on se odlučio za mene. Njegovoj razmaženoj supruzi neprestano nešto nije odgovaralo pa se povlačila u kabinu, ostavljajući nam dovoljno slobodnog prostora da se nas dvoje počnemo sastajati. I moja je majka tome dosta pridonijela, misleći da nitko ne vidi. A vidjeli su svi, pa i Margareth.
Jedne mi je večeri rekla:
- Draga kćeri, odustajem od tog čovjeka samo zato što si mi kći.
- Zar se Hans i tebi sviđa? - upitala sam je u čudu.
- I ne samo da mi se sviđa, ali ti, dijete moje, vidim, još ništa ne razumiješ.
Zaista nisam ništa razumjela i ne znam što sam tu trebala razumjeti.
Pribojavala sam se kraja plovidbe. Teško ću zaboraviti ovu slatku avanturu. Ali Hans je rekao da nekoliko puta godišnje dođe u zračnu luku moga grada pa se možemo vidjeti. Nisam mogla vjerovati da ovo neće naglo prestati, a kad sam ga pitala za Margareth, odgovorio mi je:
- Ah, ne brini za nju, ona voli samo razgledavati i kupovati. Kupit će opet neke skupe servise, vaze i zdjele koje nikom ne trebaju, a naša kuća ih je već prepuna.
- Ali, zar ona ne vidi kako se ti ponašaš?
- Ona to jednostavno ne želi vidjeti. Sa mnom dobro živi i to je usrećuje.
Više nisam pitala za Margareth jer sam dobivala pažnju, ljubav, poklone, ono što nikad dotad nisam. Čak je moja majka bila oduševljena našom vezom. Čim bi sletio u moj grad, nazvao bi me i negdje bismo se sastali.
Jednom nisam mogla odmah doći jer sam u kozmetičkom salonu, u kojem sam te jeseni dobila posao, imala mušteriju koja je uvijek tražila baš mene pa se moja majka ponudila da zabavlja Hansa. On se nije nimalo bunio, ali meni nije bilo drago jer se moja majka nikad nije ponašala kao prava majka, prije kao zavodnica.
Trajala je ta moja prva životna avantura već skoro godinu dana, a trajala bi i dulje da ih nisam, vrativši se kući, zatekla u čudnoj bliskosti. Maknula sam se jer majci nisam htjela biti na putu. Drugi dan mi je i ona rekla nešto slično, u stilu da sam još mlada, da je život preda mnom, što će mi taj oženjeni tip…
Morala sam priznati da je u pravu i da ja zapravo uopće nisam željela vezu s oženjenim čovjekom. Ali, imala sam dojam da me ona gura u takvu vezu. A što će i njoj takav, koji vjerojatno u svakoj zemlji ima poneku prijateljicu, ili čak ljubav? A mama nije stara, mada je već dugo razvedena.
Nastojala sam zaboraviti Hansa i primila se posla. Sljedeće ljeto provela sam s prijateljicom. Od majke sam se nakon posljednjeg događaja malo udaljila. Niti me je zanimalo gdje je, ni s kim je, a ni ona sama nije puno pričala. Vidjela sam samo da se jako dotjeruje, a to je sigurno nešto značilo. Bila sam sretna zbog nje ako se smirila i našla pravu osobu, ali ipak sam odlučila da novog dečka, kad ga nađem, neću upoznati s njom. Više joj ne vjerujem.
U Matka sam se zagledala samo zato što me fizički podsjećao na Hansa. Očito ga nisam ni zaboravila niti prežalila. A Matko je bio tih, miran, pristojan, baš kakav mi treba. Imao je i mali stan pa nismo morali živjeti s mojom majkom. Odmah sam se preselila k njemu. Ni mami Kristini nije bilo žao što će odsad živjeti sama. Sad će biti slobodna onako kako ona to želi, a mene njen život ne zanima. Javit će se već ona kad joj bude dosadno. Nisam dugo čekala jer me već navečer nazvala.
- Julijana, dušo, bi li sutra nakon posla mogla doći k meni?
Jasno da mogu doći, pa nemam kod kuće malo dijete.
Ugledala sam mamu na kauču, s nekim povezom na glavi, sasvim bezvoljnu.
- Što ti je, boli te glava?
- Da, strašno me boli glava, a znaš zašto? Zbog onog tvog Hansa. Zamisli, našao je drugu.
- Ma nemoj, a što si ti očekivala, i zašto “mog”?
- Dobro, to se tako kaže, ali prvo se ponašao kao pravi gospodin, a onda odjednom…
- Nisi pomislila da će uvijek biti mlađih i ljepših, a on je takav da mu stalno treba nešto novo.
Majka je šutjela i prenemagala se, a ja je baš nisam imala volje tješiti. Samo sam joj skuhala čaj i otišla.
Salon u kojem radim postao je najpoznatiji u gradu, što se odrazilo i na našim prihodima. Puno radim, ali sam zadovoljna, imam dobre kolegice i sve je u redu dok se moja mama ne javi. Upravo me obavijestila da bi htjela dolaziti u naš salon. A koliko ja poznajem mamu Kristinu, sigurno je čula da ovamo zalaze i muškarci, dobrodržeći i dobrostojeći. Tko zna što je smislila. Mogu se samo nadati da mi neće izazvati neugodnosti. Ipak ću je upozoriti, mada nisam sigurna da će to koristiti.
Kad je došla prvi put, pričekala sam da se presvuče i onda joj oštro rekla:
- Molim te, pazi što radiš, ne želim zbog tebe ostati bez posla.
Bila je uvrijeđena kao da sam je u najmanju ruku pljusnula. Pa čemu se ona to čudi, zar nije svjesna kakva je?
Moja je majka postala redovita mušterija našeg kozmetičkog salona, a ja sam postajala sve nervoznija bojeći se što mi može prirediti. Šefica je očito primijetila moju nervozu jer mi je rekla:
- Tebi, izgleda, nije drago što tvoja majka dolazi, niste baš u dobrim odnosima?
- Tako nekako…
- Ne brini, znam ja dobro kako je to, pa ne možeš ti biti kriva za njene grijehe - rekla mi je i potapšala me.
Laknulo mi je što me shvaća i što valjda neću izgubiti dobar posao ako mama napravi neku gužvu.
Matko mi je dobar suprug i prijatelj. Upravo sam rodila malog Lovru, a radila sam gotovo do zadnjeg časa. Sad ćemo više biti zajedno kod kuće i moći ćemo razgovarati. On o mojoj majci ne zna gotovo ništa, zato ću mu sada sama ispričati, sad je dobra prilika. Da se zna postaviti kad zatreba.
Priča o mami nije ga uopće začudila. Naime, otkako se rodio mali Lovro, Matko moju majku zove baka Kristina, s čime ona baš nije najsretnija. Kad razmišljam o njoj, mislim kako je nemoguće da ona sebe još uvijek smatra neodoljivom.
Nekidan smo saznali da je Matko dijabetičar. Uopće ne zna otkad. Ipak smo se dogovorili da se, kad ja uskoro počnem raditi, nekako izmjenjujemo u čuvanju djeteta, a mamu zovemo što manje.
Vjerujem Matku, ali već sama mamina prisutnost pokvari mi raspoloženje. Nekidan dođem kući, a moja majka sjedi s prekriženim nogama, visoko podignute suknje, s cigaretom u ruci. Mrak mi je pao na oči. Pitam je:
- Ti bi tako sjedila i da je moj muž tu? A ta cigareta, pa dijete je u kući.
Nije mi odgovorila, samo me čudno pogledala i neznatno povukla suknju. Počela sam joj objašnjavati kako bake tako ne sjede i ne ponašaju se kao da su u baru. Odgovorila mi je otprilike da ja ne idem u korak s vremenom, a ona ide. Znala sam da je uzalud nastaviti raspravu.
Matko si sam daje inzulin, a moja se majka prema njemu drži kao da je nije dostojan. Znam i zašto, ne posvećuje joj dovoljno pažnje, a meni je pak drago što njega ne može ni osvojiti niti fascinirati njeno glupo ponašanje.
Često pomislim kako bi mi život bio ljepši da nemam takvu majku koja je možda mislila da će mi ona odabrati muža, možda ga i dijeliti sa mnom. Uopće je ne mogu shvatiti, koliko god se trudim.
Kratko sam vrijeme bila kod kuće s djetetom, sad opet radim punom parom. Mama je prestala dolaziti u salon dok sam ja bila na porodiljnom. Tko zna što se dogodilo, pitat ću kolegicu s kojom sam dobra.
- Sabina, zar moja majka više ne dolazi?
- Zar ti se nije požalila? Šefica joj je prilično grubo rekla da se ne može tako ponašati.
- Oh, dobro da me nije bilo, propala bih u zemlju. A zato samo mudro šuti…
- Ne moraš se brinuti, nitko tebe ne okrivljuje. Pa svi vide da se ti nikome ne nabacuješ, a ona…
- Oh, mogu si misliti, neugodno mi je i kad pričaš o tome.
- Zaboravi! - utješila me Sabina i otišla u drugu prostoriju.
Kod kuće sam Matku ispričala što me dočekalo u salonu, a on je samo slegnuo ramenima kao da kaže da sam to mogla i očekivati.
Trebala sam majku ovaj tjedan da pričuva Lovru, no radije sam se snašla bez nje. Ne mogu, nemam živaca svađati se s njom, izdržat ćemo nekako dok mali ne krene u vrtić. Matku zna biti loše, moram paziti i što kuham. A majka mu samo digne tlak pa bolje da ne dolazi, ili barem što manje.
Jedne večeri, kad sam nešto dulje trebala ostala na poslu, njih dvoje su se uspjeli posvađati. A s mojim Matkom se zbilja teško svađati. On je tako tih da se ne sjećam da je ikad podigao glas. No, baka Kristina zna izazvati čovjeka, ona je pravi majstor da pokvari međuljudske odnose. Nije mi se dalo istraživati što je bilo, jednom će mi Matko već ispričati.
Večer je i ja opet radim, kad me zove majka:
- Dođi brzo, čini mi se da tvoj muž ne diše.
- Jesi li zvala hitnu?
Nisam čekala njen odgovor, odjurila sam kući i putem nazvala hitnu.
Došli su prije mene i mogli samo ustanoviti smrt. Liječnik je odmah rekao da si je vjerojatno zabunom ubrizgao preveliku dozu inzulina. Pogledala sam majku ne vjerujući što čujem. Kako bi se on mogao tako zabuniti? Namjerno to sigurno nije napravio. Ili ga je ona nečim tako uzrujala da nije znao što radi ili… mu je ona dala još koju dozu?
Nisam se mogla ni pomaknuti, tako me pogodila Matkova nagla smrt. Ostala sam bez muža, s majkom koju ne želim više ni vidjeti. Ona je sjedila na kauču kao da je se to uopće ne tiče, a mali je spavao u našoj spavaćoj sobi. Kad smo ostale same, rekla sam joj da može ići kući. Ništa je nisam pitala, ionako mi ne bi rekla istinu.
Od one večeri kad sam ostala bez Matka više nisam vidjela majku. Ne zovem ja nju, ne zove ni ona mene. Radim i razmišljam, trudim se misliti samo na dijete. Ono mi je sada spas, a čuvaju mi ga sve kolegice pomalo.
Svi na poslu imaju razumijevanja. Nitko me i ne pita zašto ga ne čuva baka. Uskoro će krenuti u vrtić, a sad sam se sprijateljila i s Matkovom mlađom sestrom pa ga i ona kojiput pripazi. Draga je djevojka, baš kao i njen brat. Pomaže mi na sve moguće načine, nas troje funkcioniramo kao prava obitelj.
Život teče dalje, a ja još uvijek ne vidim ljude oko sebe. Gledam kroz njih i loše spavam pa pijem tablete. Već dva ljeta nisam bila nigdje na odmoru.
Ne mogu vjerovati što mi je majka, koja nas je nakon duljeg vremena došla nakratko posjetiti, predložila. Mirelu je pritom bezobrazno odmjerila od glave do pete, a unuka je jedva pogledala.
- Opet se spremam na krstarenje. Mogla bi i ti, Julijana, sa mnom. Sjećaš se kako nam je bilo lijepo? Evo, Mirela ti može pripaziti maloga, a ti si sada slobodna žena. Kao i ja, uostalom, sad možemo opet biti prave prijateljice. U mene se uvijek možeš pouzdati…
Da se barem nije smješkala dok je to govorila, ali taj njezin odvratni smijeh, ta njena bezosjećajnost... Da nije bilo Matkove sestre, možda bih smogla snage da joj svašta kažem, ovako sam samo pristojno zahvalila i odbila.
Što se mene tiče, ne treba se ni vratiti s tog krstarenja. Nas dvije ćemo s Lovrom u malo, pitoreskno mjesto s prekrasnom plažom. Rezervirala sam taj raj na zemlji, gdje će se on igrati u pijesku, a nas dvije bezbrižno ležati pod suncobranom i uživati u miru i tišini - samo uz šum valova.
- Meni je svejedno kamo idemo, glavno da se kupam u moru - rekla je Mirela.
- I meni, jedini uvjet je da nema šanse da možemo sresti moju majku. Odsad biram samo mjesta na koja ona ne zalazi.