Crveno je boja plamena žudnje - govori kraljica Wan dok rukom prelazi po tkanini boje krvi. Pomalo je čudno gledati tu odu crvenom u filmu koji stiže iz zemlje koja je toj boji dala posve drugo značenje, na zastavicama koje su nosili sljedbenici Mao Ce-tunga.
Kraljica Wan, naime, junakinja je novog kineskog spektakla "Banket", koji -ne samo stoga što se odigrava u 10. stoljeću - nema gotovo ništa s ostavštinom pokojnog diktatora. Prije bismo rekli da je stigao iz "dekadentnog" Tajvana ili "nezavisnog" Hong Konga. "Banket" je slobodna prerada Shakespeareova "Hamleta", s puno scena erotike i nasilja, lišena bilo kakvih ideoloških diktata, kojima su još donedavno robovale gotovo sve velike kineske produkcije.
Kako svjedoči "Banket" (inače, jedno od novih izdanja u domaćim videotekama), kineska je kinematografija danas krenula u posve drugom smjeru. U strahu od hollywoodskih blockbustera, kojima kvota od desetak naslova po sezoni priječi da zavladaju tržištem kao u drugim zemljama svijeta, Kina je počela proizvoditi domaću inačicu takve vrste filmova. "Banket" je, na primjer, koštao 20 milijuna dolara, a kada je krenuo u kina, pratila ga je golema reklama, na kojoj su se angažirali jaki sponzori iz čitave Azije. Zahvaljujući zanimanju prikazivača, "Banket" je bio u privilegiranoj poziciji i dobio najbolje termine u kinima te izgurao sve potencijalne domaće konkurente.
Kineski blockbuster razmjerno je novi fenomen. Dosad je kineska kinematografija bila poznata po socijalnim dramama koje su kod kuće nerijetko imale problema s cenzurom, no na međunarodnim festivalima pobirale su glavne nagrade. Ipak, da ne bude zabune, ti filmovi ni u Kini, a ni u svijetu nikad nisu imali komercijalnog uspjeha.
Sve je promijenio film "Tigar i Zmaj", u kojem je Kina bila samo manjinski producent. Tajvanac Ang Lee napravio je fascinantan povijesni spektakl koji je koristio mandarinski jezik i kinesko kulturno naslijeđe te napravio svjetski hit koji je zgrnuo više od 200 milijuna dolara bruto. Ako mogu Tajvanci, zašto ne bi i pravi Kinezi?!
Yimou Zhang, jedan od hvaljenih redatelja tzv. Pete generacije, koja se afirmirala osamdesetih i početkom devedesetih godina (najpoznatiji su mu filmovi "Podignite crvene svjetiljke" i "Priča o Qiu Ju"), dobio je budžet od 30 milijuna dolara ("Tigar i Zmaj" koštao je upola manje) za borilački spektakl "Heroj". Koliki je to bio pomak za kinesku kinematografiji pokazuje činjenica da dotad najskuplji budžeti nisu prelazili 7 milijuna dolara.
Quentin Tarantino bio je oduševljen filmom i dopustio Zhangu da koristi njegovo ime za američku promociju: iako je u glavnoj ulozi nastupao popularni Jet Li, svi su bili pomalo iznenađeni s američkim utrškom od 53 milijuna dolara bruto. U Kini je film, dakako, potukao sve rekorde i donio solidan profit.
Kineski blockbuster bio je rođen, a pretjerivanje s budžetima tek je počinjalo. Zhangov kolega Kaige Chen, koji je svojedobno bio na crnoj listi zbog Zlatnom palmom nagrađenog filma "Zbogom, moja konkubino" (cenzuru su zgranuli prikaz Kulturne revolucije i tema homoseksualnosti), režirao je "Zakletvu", reklamiranu kao kineski odgovor na "Gospodara prstenova".
Budžet? 42 milijuna dolara! Vjerojatno ne želeći biti nadmašen, Zhang je osigurao za svoj novi film "Prokletstvo zlatnog cvijeta" 45 milijuna dolara: carska palača u kojoj se odigrava radnja filma gradila se 5 mjeseci, više od 20 tisuća statista korišteno je za akcijske prizore, a za snimanje završne scene nabavljena su tri milijuna krizantema.
Pa premda je domaća publika reagirala entuzijastično na domaće blockbustere, kritičari baš i nisu. Neki su ih nazivali "dosadnima i praznima", a čak su ih osuđivali i recenzenti partijskih listova. Pa dok se Xiaoganga Fenga, redatelja "Banketa", nije osobito prozivalo, jer je prije toga radio rado gledane komedije, ali neusporedivo skromnijeg budžeta, Zhang i Chen našli su se na udaru medija kao umjetnici koji su se prodali zbog novca.
Sumnjičilo ih se da su "preko veze" dobili mogućnost da se natječu za Oscara za najbolji strani film, a njihovu ulogu u režiji pekinškog otvaranja Olimpijskih igara iduće godine mnogi tumače kao "protuuslugu" za buđenje domaćeg filmskog tržišta. Među nezadovoljnima kineskim blockbusterima je i Jia Zhangke, pripadnik Šeste generacije kineskih filmaša, koji je prošle godine trijumfirao u Veneciji "Mrtvom prirodom".
Poput svojih vršnjaka, on smatra da se tržište zasićuje krivom vrstom filmova, međutim, Zhang nema nikakve grižnje savjesti: režirati niskobudžetnu socijalnu dramu i visokobudžetni ep po njegovu su mišljenju dvije potpuno različite discipline, ali za obje moraš imati talenta.
Premda "Zakletva", "Prokletstvo zlatnog cvijeta" i "Banket" nisu postigli očekivani uspjeh u inozemstvu, kineski blockbusteri nisu otpisani. Upravo bi trebalo početi snimanje ratnog spektakla Johna Wooa "Crvena stijena", koji će koštati 80 milijuna dolara, a znatan dio sredstava pribavili su upravo kineski producenti. Očito, brojka od 100 milijuna sve je bliže, a i ona će uskoro biti premašena!
Heroj (2002.)
Yimou Zhang okupio je blistavu glumačku ekipu u priči koja se odigrava u feudalnoj Kini, a protagonist je upravitelj jedne od provincija koji dolazi priopćiti kralju kako je likvidirao trojicu borilačkih majstora koji su ga namjeravali ubiti. Rasplet je iznenađujući, a dramska struktura nekonvencionalna, nadahnuta Kurosawinim "Rashomonom". Fascinantno režiran film.
Kuća letećih bodeža (2004.)
Najbolji i najjeftiniji (samo desetak milijuna dolara) među kineskim blockbusterima, sugestivna je priča o policijskoj potrazi za odmetnicima. Iako se radnja odigrava u feudalnom Japanu, takvu je priču mogao smisliti samo Kinez koji zna što su partijske ćelije. U glavnoj ulozi filma Yimoua Zhanga je Ziyi Zhang, otkriće iz "Tigra i Zmaja".
Zakletva (2005.)
Kaige Chen imao je prilično neujednačenu karijeru, pa mu nema smisla prigovarati da je napravio komercijalni ustupak ovim spektaklom. Nesumnjivo, u njemu ima kalkulacije (u glumačkoj ekipi su jedna južnokorejska i jedna japanska zvijezda, signal da se mislilo na cjelokupno azijsko tržište), ali Chen se ponašao kao umjetnik koji spaja nespojivo - fantastiku i povijesni film, bajku i dramu. Druga je stvar što u tome nije baš uspio.
Banket (2006.)
U kineskom "Hamletu" kraljica Wan nije majka princa Wu Luana, pa joj nije zabranjeno žudjeti za njim. Nas će stoga priča tu i tamo podsjetiti na "Gospodu Glembajeve". Bilo je prigovora na izbor Ziyi Zhang, koju se smatralo premladom za tu ulogu (Gong Li nije bila dostupna, a ni Maggie Cheung), međutim, to nije najveći problem tog inače atraktivnog spektakla. Odlična je glazba oskarovca Tan Duna.
Prokletstvo zlatnog cvijeta (2006.)
Film Yimoua Zhanga ima dva dijela - prvi koji se bavi spletkama u kraljevskoj obitelji (kralja i kraljicu sjajno glume Gong Li i Chow Yun Fat) i drugi, naglašeno akcijski. Zbog njihove različitosti, film se doima pomalo neujednačeno, ali ga svakako vrijedi vidjeti. Iako neizravno, i ovaj je film nadahnut Shakespeareovim tragedijama.
Nenad Polimac
Kraljica Wan, naime, junakinja je novog kineskog spektakla "Banket", koji -ne samo stoga što se odigrava u 10. stoljeću - nema gotovo ništa s ostavštinom pokojnog diktatora. Prije bismo rekli da je stigao iz "dekadentnog" Tajvana ili "nezavisnog" Hong Konga. "Banket" je slobodna prerada Shakespeareova "Hamleta", s puno scena erotike i nasilja, lišena bilo kakvih ideoloških diktata, kojima su još donedavno robovale gotovo sve velike kineske produkcije.
Kako svjedoči "Banket" (inače, jedno od novih izdanja u domaćim videotekama), kineska je kinematografija danas krenula u posve drugom smjeru. U strahu od hollywoodskih blockbustera, kojima kvota od desetak naslova po sezoni priječi da zavladaju tržištem kao u drugim zemljama svijeta, Kina je počela proizvoditi domaću inačicu takve vrste filmova. "Banket" je, na primjer, koštao 20 milijuna dolara, a kada je krenuo u kina, pratila ga je golema reklama, na kojoj su se angažirali jaki sponzori iz čitave Azije. Zahvaljujući zanimanju prikazivača, "Banket" je bio u privilegiranoj poziciji i dobio najbolje termine u kinima te izgurao sve potencijalne domaće konkurente.
Kineski blockbuster razmjerno je novi fenomen. Dosad je kineska kinematografija bila poznata po socijalnim dramama koje su kod kuće nerijetko imale problema s cenzurom, no na međunarodnim festivalima pobirale su glavne nagrade. Ipak, da ne bude zabune, ti filmovi ni u Kini, a ni u svijetu nikad nisu imali komercijalnog uspjeha.
Sve je promijenio film "Tigar i Zmaj", u kojem je Kina bila samo manjinski producent. Tajvanac Ang Lee napravio je fascinantan povijesni spektakl koji je koristio mandarinski jezik i kinesko kulturno naslijeđe te napravio svjetski hit koji je zgrnuo više od 200 milijuna dolara bruto. Ako mogu Tajvanci, zašto ne bi i pravi Kinezi?!
Yimou Zhang, jedan od hvaljenih redatelja tzv. Pete generacije, koja se afirmirala osamdesetih i početkom devedesetih godina (najpoznatiji su mu filmovi "Podignite crvene svjetiljke" i "Priča o Qiu Ju"), dobio je budžet od 30 milijuna dolara ("Tigar i Zmaj" koštao je upola manje) za borilački spektakl "Heroj". Koliki je to bio pomak za kinesku kinematografiji pokazuje činjenica da dotad najskuplji budžeti nisu prelazili 7 milijuna dolara.
Quentin Tarantino bio je oduševljen filmom i dopustio Zhangu da koristi njegovo ime za američku promociju: iako je u glavnoj ulozi nastupao popularni Jet Li, svi su bili pomalo iznenađeni s američkim utrškom od 53 milijuna dolara bruto. U Kini je film, dakako, potukao sve rekorde i donio solidan profit.
Kineski blockbuster bio je rođen, a pretjerivanje s budžetima tek je počinjalo. Zhangov kolega Kaige Chen, koji je svojedobno bio na crnoj listi zbog Zlatnom palmom nagrađenog filma "Zbogom, moja konkubino" (cenzuru su zgranuli prikaz Kulturne revolucije i tema homoseksualnosti), režirao je "Zakletvu", reklamiranu kao kineski odgovor na "Gospodara prstenova".
Budžet? 42 milijuna dolara! Vjerojatno ne želeći biti nadmašen, Zhang je osigurao za svoj novi film "Prokletstvo zlatnog cvijeta" 45 milijuna dolara: carska palača u kojoj se odigrava radnja filma gradila se 5 mjeseci, više od 20 tisuća statista korišteno je za akcijske prizore, a za snimanje završne scene nabavljena su tri milijuna krizantema.
Pa premda je domaća publika reagirala entuzijastično na domaće blockbustere, kritičari baš i nisu. Neki su ih nazivali "dosadnima i praznima", a čak su ih osuđivali i recenzenti partijskih listova. Pa dok se Xiaoganga Fenga, redatelja "Banketa", nije osobito prozivalo, jer je prije toga radio rado gledane komedije, ali neusporedivo skromnijeg budžeta, Zhang i Chen našli su se na udaru medija kao umjetnici koji su se prodali zbog novca.
Sumnjičilo ih se da su "preko veze" dobili mogućnost da se natječu za Oscara za najbolji strani film, a njihovu ulogu u režiji pekinškog otvaranja Olimpijskih igara iduće godine mnogi tumače kao "protuuslugu" za buđenje domaćeg filmskog tržišta. Među nezadovoljnima kineskim blockbusterima je i Jia Zhangke, pripadnik Šeste generacije kineskih filmaša, koji je prošle godine trijumfirao u Veneciji "Mrtvom prirodom".
Poput svojih vršnjaka, on smatra da se tržište zasićuje krivom vrstom filmova, međutim, Zhang nema nikakve grižnje savjesti: režirati niskobudžetnu socijalnu dramu i visokobudžetni ep po njegovu su mišljenju dvije potpuno različite discipline, ali za obje moraš imati talenta.
Premda "Zakletva", "Prokletstvo zlatnog cvijeta" i "Banket" nisu postigli očekivani uspjeh u inozemstvu, kineski blockbusteri nisu otpisani. Upravo bi trebalo početi snimanje ratnog spektakla Johna Wooa "Crvena stijena", koji će koštati 80 milijuna dolara, a znatan dio sredstava pribavili su upravo kineski producenti. Očito, brojka od 100 milijuna sve je bliže, a i ona će uskoro biti premašena!
Heroj (2002.)
Yimou Zhang okupio je blistavu glumačku ekipu u priči koja se odigrava u feudalnoj Kini, a protagonist je upravitelj jedne od provincija koji dolazi priopćiti kralju kako je likvidirao trojicu borilačkih majstora koji su ga namjeravali ubiti. Rasplet je iznenađujući, a dramska struktura nekonvencionalna, nadahnuta Kurosawinim "Rashomonom". Fascinantno režiran film.
Kuća letećih bodeža (2004.)
Najbolji i najjeftiniji (samo desetak milijuna dolara) među kineskim blockbusterima, sugestivna je priča o policijskoj potrazi za odmetnicima. Iako se radnja odigrava u feudalnom Japanu, takvu je priču mogao smisliti samo Kinez koji zna što su partijske ćelije. U glavnoj ulozi filma Yimoua Zhanga je Ziyi Zhang, otkriće iz "Tigra i Zmaja".
Zakletva (2005.)
Kaige Chen imao je prilično neujednačenu karijeru, pa mu nema smisla prigovarati da je napravio komercijalni ustupak ovim spektaklom. Nesumnjivo, u njemu ima kalkulacije (u glumačkoj ekipi su jedna južnokorejska i jedna japanska zvijezda, signal da se mislilo na cjelokupno azijsko tržište), ali Chen se ponašao kao umjetnik koji spaja nespojivo - fantastiku i povijesni film, bajku i dramu. Druga je stvar što u tome nije baš uspio.
Banket (2006.)
U kineskom "Hamletu" kraljica Wan nije majka princa Wu Luana, pa joj nije zabranjeno žudjeti za njim. Nas će stoga priča tu i tamo podsjetiti na "Gospodu Glembajeve". Bilo je prigovora na izbor Ziyi Zhang, koju se smatralo premladom za tu ulogu (Gong Li nije bila dostupna, a ni Maggie Cheung), međutim, to nije najveći problem tog inače atraktivnog spektakla. Odlična je glazba oskarovca Tan Duna.
Prokletstvo zlatnog cvijeta (2006.)
Film Yimoua Zhanga ima dva dijela - prvi koji se bavi spletkama u kraljevskoj obitelji (kralja i kraljicu sjajno glume Gong Li i Chow Yun Fat) i drugi, naglašeno akcijski. Zbog njihove različitosti, film se doima pomalo neujednačeno, ali ga svakako vrijedi vidjeti. Iako neizravno, i ovaj je film nadahnut Shakespeareovim tragedijama.
|
5 najvažnijih kineskih filmova
|
Nenad Polimac