Tko god je pogledao film o političkoj kampanji u nekoj ozbiljnoj demokraciji može lako zamisliti sljedeću scenu: u gluho doba noći sa subote na nedjelju jedan potrčko prati vijesti kako bi ujutro pripremio pregled koji će se potom filtrirati i doći do samog šefa kampanje i napokon, kandidata/kandidatkinje. I dok već lagano dremucka ekranom prođe crvena traka s natpisom "breaking news". Odmah se razbudi i za koju minutu zove svog nadređenog, a ovaj još bunovan i snen u šoku pita: "Musliman, pobio homoseksualce, u Orlandu? Koliko je mrtvih?" I kotačići se ogromnog mehanizma pokreću, sastanci se sazivaju za praskozorje, svi su u šoku. Iskusni kampanjski lisci emocionalnim dijelom mozga žale za žrtvama, ali racionalni je u punom pogonu: kako ćemo se postaviti i na ovom planu konkurenciji oduzeti nekoliko, možda presudnih postotaka biračkog tijela. Skiciraju se scenariji, mijenjaju izjave, pišu priopćenja, radi novi dnevni raspored demokratske kandidatkinje Hillary Clinton i republikanskog konkurenta Donalda Trumpa.
Od Drugoga svjetskog rata naovamo bilo je svega i svačega tijekom američkih predsjedničkih izbora, ali ovogodišnji je "najveći politički cirkus na svijetu" jedinstven po mnogočemu, a prije svega po sljedećem: oba kandidata nemaju jednodušnu podršku biračkog tijela svojih stranaka. Republikanci nisu ni sanjali da bi na listiću mogli dobiti Trumpa, mnogi iz stranačkog vrha ne skrivaju svoje duboko nezadovoljstvo, ali on je naprosto tu. Clinton se pak našla u situaciji da joj njezino iskustvo i dugi boravak u politici šteti i alijenira važan segment demokratskog biračkog tijela. A i dalje je veliko pitanje kako li će se postaviti njezin demokratski konkurent Bernie Sanders i, napokon, hoće li ga njegova, kako ih već vole zvati "sekta", poslušati i dati glas Hillary Clinton koju smatraju personifikacijom establišmenta i svega onoga protiv čega su iskonski. Spomenimo samo da je poznata demokratska aktivistica, glumica Susan Sarandon rekla da bi Trump bio bolji za SAD od Hillary Clinton. Sapienti sat!
I stoga će Orlando postati važna razdjelnica ovih izbora, tema koja se neće staviti pod tepih uz nekoliko izjava sućuti jer je riječ o najvećem terorističkom napadu na SAD od 11. rujna 2001. godine. To je događaj koji je u tolikoj mjeri izmijenio početak ovog stoljeća da to mi, suvremenici, još uvijek nismo u stanju pojmiti. Orlando neće imati takav doseg već zato što je nasljedovanje 11/9, i to u bitno manjim okvirima (strašno je tako govoriti o žrtvama, ali takva je realnost), ali će svakako preusmjeriti kampanju stavljajući u njezino središte nacionalnu sigurnost, a to je američkim biračima izuzetno važno, te pitanje prava na nošenje oružja: nacionalna asocijacija za pravo na oružje ima snažan utjecaj na znatan broj birača. Posredno će se u novom svjetlu otvoriti i pitanje migranata te rasnih i religijskih odnosa u društvu, pa ranjivih skupina poput LGBT zajednice i posljedično ljudskih prava. A sve to ima i svoj ekonomski odraz.
Trump će, vidljivo je nakon njegovih prvih reakcija, nastaviti jahati na svom sloganu "Učinimo Ameriku opet velikom", još će jače napadati sadašnjeg predsjednika Baracka Obamu ne libeći se ići tako daleko da za njegove pomirljive tonove prema muslimanima razlog pronađe u srednjem imenu, Hussein - dakle, prikriveni musliman. Nastavit će s politički dosad nečuvenim stavovima o zabrani ulaska muslimanima u zemlju, provjeri stranaca, uzmicanju SAD-a iz rješavanja globalnih kriza kako bi zemlja postala sigurnija te im se više ne bi pojavio neki Omar Mateen. S tim je uvezano i gromko grmljenje protiv sporazumâ o slobodnoj trgovini i jednako tako ratničkog stava prema trgovačkim partnerima, prije svega Kini. Stavovi koji se nikako ne sviđaju republikanskoj stranci, ali koji nailaze na snažnu podršku "tihe većine" koju je Trump, treba priznati, vratio na političku scenu. U svemu tome Trumpov će najveći problem biti da uspije uvjeriti one skeptične, a zabrinute za nacionalnu sigurnost, da mu neiskustvo, koje ne može sakriti, neće biti nepremostiva prepreka.
Hillary Clinton će pak slijediti Obaminu politiku maksimalne tolerancije, silno će se truditi, kao i u svim svojim reakcijama na Orlando, da ne antagonizira muslimane kako bi se pozicionirala kao utočište u odnosu na zapjenjenog Trumpa. U njezinu su taboru uvjereni da će takvim stavom sačuvati i podršku ostalih manjinskih skupina koje su se pokazale presudnima u srazu sa Sandersom. Stoga će njezini stratezi raditi na tome da se sva navedena pitanja stave u središte izborne kampanje kako bi se Trumpu oduzelo streljivo za napade na njezin privatni život te posebno na probleme vezane uz elektronsku poštu iz doba dok je bila državna tajnica. Takav bi joj razvoj stanja apsolutno išao u korist, pri čemu je sasvim jasno da će Clinton u određenom trenutku pokazati da je po pitanju nacionalne sigurnosti, za razliku od Obame, jastreb (što i jest), te će ponuditi ozbiljnu i izvedivu strategiju zaštite kojom neće dovesti u pitanje ekonomska ili sigurnosna savezništva.
Krvoproliće u Orlandu moglo bi, dakle, ako ne dođe do nekih novih perturbacija na američkoj sceni, omogućiti svijetu da odahne i u Bijelu kuću dovesti Hillary Clinton (i opet Billa).