Bez obzira na profil društva u kojem se nađe, velika je vjerojatnost da će Alice D. preuzeti glavnu riječ za stolom. Popularnost dijelom može zahvaliti talentu za prepričavanje anegdota, ali prije svega svojem poslu koji joj redovito osigurava senzacionalne susrete i događanja.
U svojoj karijeri menadžerice za odnose s javnošću Alice D. je promovirala popularne predstave na londonskom West Endu, radila kao desna ruka pop-zvijezde Boya Georgea, predstavljala jedan kubanski band i jednom prilikom danima boravila s Gadafijevima koji su je angažirali kako bi promovirala libijski turizam. Alicein ured premješta se zajedno s aktualnim hit klijentom; nedavno je boravila na Malti, danas je na Balearima, a idući mjesec putuje na Kubu.
Kada je u svome rodnom Londonu, klijente i novinare u pravilu dočekuje u ugodnom ambijentu pastelnih fotelja i tapeta s potpisom privatnog kluba Home House čiji je član. Njezina impresivna lista kontakata i projekata na kojima radi navela me na zaključak da je Alice najuspješnija u krugu mojih prijateljica.
Ljupka kuća
Stoga me nemalo iznenadilo kada me je neki dan pozvala k sebi doma. Očekivala sam tipičan stan uspješnih londonskih singleica, maštovito uređen prostor u jednom od dijelova grada gdje one obično žive - Notting Hill, Islington ili South Kensington, primjerice. Kada sam stigla, dočekala me posve drukčija slika. Problem nije bio u interijeru ni u lokaciji, nego u činjenici da me odmah pošto sam ušla u ljupku kuću s vrtom Alice uputila u svoju sobu na prvi kat, kako ne bismo smetali njenim roditeljima koji su pratili TV vijesti. Alice, koja će ovoga proljeća proslaviti 35. rođendan, živi s roditeljima. To nije oduvijek bilo tako. No, nakon deset godina plaćanja visokih najmova u stanovima koje je nerijetko dijelila s neznancima, Alice je zaključila da je jedini način da nešto od zarađenog novca stavi na stranu - povratak u obiteljski dom.
Alicein primjer nije jedinstven. Jasmine redovito gostuje na BBC-ju kao autoritet financijskog novinarstva, no jedinim načinom da zaštiti osobne financije pokazalo se otkazivanje stana koji je godinama iznajmljivala u Notting Hillu i useljenje k majci. Kada sam je uoči referenduma intervjuirala na njenoj terasi s pogledom na jedan od parkova zapadnog Londona, iznenadilo me kada nam se s vrčem limunade pridružila njena mama.
“Ovo je samo privremeno”, rekla je gospođa u sedamdesetima, kao da se ispričava, jer je generaciji kojoj pripada bio nezamisliv suživot s roditeljima u odrasloj dobi. Jasmine je daleko opuštenija po tom pitanju i povratak u svoju djevojačku sobu, koju danas koristi kao spavaću sobu i ured, ne smatra tragedijom niti znakom neuspjeha. Ekonomska realnost Londona i brojčani parametri koju je čine Jasminein su posao, stoga me podsjeća da generacija kojoj obje pripadamo s razlogom nosi nadimak Generation Rent - generacija najam.
Kada bolje razmislim, u mojem londonskom krugu prijatelja samo Alexander živi u vlastitom stanu. Olakotna je okolnost u njegovu životu to što mu roditelji posjeduju nekoliko stanova u Londonu, od kojih su jedan prepustili svome najstarijem sinu. No, kako bi platio režije, Alexander je jednu sobu u stanu dao u najam. Arhitektica Poppy sa suprugom i malim djetetom živi u roditeljskom domu - nasreću, u prostranoj kući u jednom od najljepših dijelova grada, no to ne umanjuje činjenicu da se pitanje njihova iseljenja za nedjeljnim ručkom iznova postavlja svakih mjesec ili dva. Dizajner Robert živi kod brata i njegove obitelji, bankar Harry dijeli unajmljeni stan s dvojicom prijatelja, a odvjetnica Dana sa sestrom. Sve su to uspješni mladi ljudi, s diplomama vodećih fakulteta u zemlji.
Kriza tržišta
No, stvarni korak u svijet odraslih u obliku kupnje vlastite nekretnine, jednostavno nije opcija. Ni danas ni u godinama koje dolaze, kako stvari stoje. Dok tiskane medije krase bombastični naslovi o krizi londonskog tržišta nekretnina, daleko opipljiviji problem ostaje činjenica da su u Londonu nekretnine izvan dosega mladih ljudi, bez obzira na njihove kvalifikacije i poslove. Računica je jednostavna. Vrlo dobra plaća za visoko obrazovanu osobu je 70.000 funti godišnje. Nakon poreza to iznosi oko 35.000 funti godišnje, odnosno manje od 3000 funti mjesečno. Jednosoban stan u dobrom dijelu grada nemoguće je kupiti za manje od pola milijuna funti. Čak i najam vlastitog stana postaje upitan, kako pokazuje primjer mojih prijatelja, kada se u ozbir uzme da najam dvosobnog stana u dobrom dijelu Londona stoji 700 funti tjedno, odnosno 2800 funti mjesečno. Bez režija. Bez poreza na lokaciju.
Teško je definirati generaciju na koju se u najvećoj mjeri odnosi ovaj problem jer podjela nije jasna poput one na generaciju X i milenijalce, nego je prije svega svedena na London kao lokaciju. Dok u drugim dijelovima svijeta, čak i Britanije, mladi kroče putem fakulteta, prvog posla, osnivanja obitelji i polakog uspinjanja društvenom ljestvicom, London im ne ostavlja previše izbora nego da vječno ostanu djeca. I ne čudi da je moto koji ih pokreće Yolo (od You only live once, Samo jednom se živi), stoga spremno mijenjaju poslove, lokacije, društvo i planove, nigdje se ne zadržavajući dovoljno dugo da bi uistinu pustili korijene. Novi je trend privremeni odlazak iz Londona na mjesta koja su ili uzbudljivija ili jeftinija ili oboje. Harry je prodavao nekretnine, danas s prijateljem vodi bar u indijskoj Goi. Tina je radila u modnoj industriji, danas uči pisati scenarije u Los Angelesu. Posy se na godinu dana odselila u Berlin. Njihov rodni grad je London, grad u koji se obično dolazi, a ne iz njega odlazi.
Bez izbora
No, za razliku od došljaka, oni poznaju njegovu srž. Novinarka Jasmine s početka priče, koja odnedavno živi kod mame, tvrdi: “Da sam danas u dvadesetim godinama, započela bih svoj odrasli život u Manchesteru ili Beču ili Berlinu. Sada je kasno, jer sam u četrdesetima, no shvatila sam jednu tužnu istinu: za one koji žele stvoriti financijske uvijete za samostalni život, London je gubitak vremena”. Sa svojim visokim cijenama i statusom hit destinacije za svjetske bogataše, London je stvorio “generaciju najam”.
Dobra je vijest da lokalna omladina nije nužno nesretna zbog nemogućnosti da se osamostali. Prema nedavnom istraživanju financijske kuće Investec, čak 92% Londončana mlađih od 35 ne zabrinjava nemogućnost da uštede novac. Takav pristup životu od danas do sutra možda je znak mudrosti o ograničenoj sreći koju donosi novac. Možda je i dio trenda pobjede iskustava nad stvarima. No, vjerojatnije je da se radi o jednostavnoj istini: London ne ostavlja puno izbora, stoga jedina opcija ostaje živjeti od danas do sutra, po staroj britanskoj uputi: Keep calm and carry on.