Za točno pet dana Crna Gora postaje i formalno 29 članica NATO-a. Iako se radi o maloj državi, važnost ovog čina je velika, i za NATO, i za Crnu Goru. Čudno je vidjeti neke analitičare, uključujući i one u Hrvatskoj, kako s podsmjehom komentiraju ulazak Crne Gore u NATO, uz opaske kako će ovime "NATO značajno ojačati vojno!" Važnost ulaska Crne Gore u NATO daleko je veća od veličine te države i njezine vojne moći. Velik je to doprinos dugotrajnoj stabilnosti u regiji, geostrateški je važno za NATO, a Crna Gora time cementira i svoju državnost. Istina da je dobar dio domaće javnosti u Crnoj Gori protiv članstva u NATO-u. Ali je istina i da je velik dio onih koji su protiv ulaska u NATO i protiv same crnogorske samostalnosti.
Rusija ne gleda s odobravanjem na to proširenje NATO-a, kao što nije gledala ni prije kada se taj vojni savez širio. Ne radi se tu o nekakvoj pravoslavnoj vezi. Crna Gora nije prva država s većinskim pravoslavnim stanovništvom koja postaje članica NATO-a. Tu su i Grčka, i Rumunjska, i Bugarska. Ako u očima nekih ruskih turista Crna Gora sada bude percipirana kao "nesigurna destinacija", dogodit će se suprotno u očima mnogih zapadnih turista koji će je sada percipirati sigurnijom jer je ušla u NATO. Ako se smanji broj ruskih turista, vjerojatno će se povećati broj zapadnih. To se, primjerice, dogodilo u Hrvatskoj. Crna Gora nije ni najmanja članica NATO-a jer su po broju stanovnika manji i Luksemburg i Island. Koristiti bahato ponašanje američkoga predsjednika Donalda Trumpa, koji je na nedavnom skupu šefova država ili vlada odgurnuo crnogorskog premijera kako bi se probio naprijed, kao dokaz "gdje je mjesto Crne Gore u NATO-u" isto je tako nekorektno. Bahati Trump na isti je način u tom trenutku mogao odgurnuti bilo koga drugoga.
Ulaskom u NATO, Crna Gora postaje saveznica Hrvatskoj i Albaniji, s kojima kao dio bivše zajednice sa Srbijom nije imala baš najbolje odnose, a protiv Hrvatske je i ratovala sudjelujući u agresiji na Dubrovnik. Članstvo zato ima i posebnu važnost za odnose sa susjedima. Pozitivni utjecaj, iako u Beogradu negoduju, imat će i u odnosima sa Srbijom jer će se u Beogradu konačno pomiriti s činjenicom da crnogorska neovisnost nije samo privremeno rješenje, kako to misle neki srpski nacionalisti.
NATO je primanjem Crne Gore u članstvo napravio veliku stvar za mir u regiji. Dokazao je da ostaje privržen politici otvorenih vrata. No, treba reći da je Sjevernoatlantski savez učinio golemu pogrešku što nije primio Makedoniju, koja je za to još 2008. ispunila sve uvjete. Da su ključne članice NATO-a imale odlučnost i inzistirale na ulasku Makedonije u članstvo, vjerojatno bi Makedonija, a time i cijela regija, danas bili znatno stabilniji. Ako Makedonija pod nazivom Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija može biti u programu Partnerstva za mir, zašto ne bi bila i članica NATO-a, a da istodobno pregovara s Grčkom oko imena. Kao što je u slučaju Crne Gore pokazao viziju i odlučnost, tako je na primjeru Makedonije NATO pokazao neodlučnost i kratkovidnost.
Nepozivanje Makedonije u NATO, iako je za to ispunila sve uvjete, bio je presudni trenutak kada su stvari i u toj državi i u odnosima s NATO-om i Europskom unijom krenule lošim smjerom. Riječ je o državi koja je prije 17 godina u procesu pristupanja EU i NATO-u bila daleko ispred Hrvatske, a danas, dok je Hrvatska već nekoliko godina članica obiju organizacija, Makedonija se našla gotovo pred raspadom. Zato bi NATO hitno trebao pozvati i Makedoniju u članstvo i time dati još jedan doprinos stabiliziranju regije, gdje se sve više govori o mogućnosti ponovnog prekrajanja granica.