Prijedlog izmjena Statuta maksimalno moguće prati odluku Ustavnog suda - ustvrdio je vukovarski gradonačenik Ivan Penava nakon što je HDZ-ova većina u tamošnjem Gradskom vijeću usvojila izmjene Statuta kojima dvojezične table na gradskim ustanovama, institucijama i ulicama u tom gradu nisu predviđene. Ustavni sud lanjskog je kolovoza vukovarskom Gradskom vijeće dao rok od godinu dana da u Statutu Grada izrijekom propiše i uredi za cijelo područje, odnosno za pojedini dio ili pojedine dijelove, individualna prava pripadnika nacionalnih manjina na službenu upotrebu svoga jezika i pisma.
Skupili su se vijećnici Vukovara zbog odluke Ustavnog suda, izmijenili Statut, i to tako da su sami sebe obvezali da će svake godine u listopadu razmatrati “dostignuti stupanj razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među građanima Vukovara” te u skladu s raspravljenim i donesenim zaključcima donijeti odluku o mogućnosti, odnosno potrebi proširivanja opsega osiguranih individualnih prava pripadnika srpske nacionalne manjine koji žive u Gradu Vukovaru novim pravima.
To znači da ćiriličnih ploča i dalje neće biti na, primjerice, zgradi Poglavarstva, ni na jednoj tabli koja označava ime neke ulice ili trga, ali će se zato članovi Gradskog vijeća svakog listopada okupiti kako bi analizirali kako se to jedni prema drugima odnose Hrvati i Srbi, pa će onda, ako sve bude divno i krasno, možda ipak omogućiti tu i tamo neki natpis i na ćirilici.
Ili možda neće.
Vrlo brzo doznat ćemo prati li ovakva odluka zaista “maksimalno” odluku Ustavnog suda.
A sve će, ako se vratimo u ne tako daleku prošlost, ovisiti i o tome kakvo je u tom trenutku raspoloženje u HDZ-u. Jer, dosad je ta stranka upravo u Vukovaru i upravo oko pitanja uvođenja dvojezičnosti najbolje pokazala svoju nedosljednost.
Prvo su 2009., dok su još u Vukovaru sa srpskom nacionalnom manjinom njegovali idiličnu suradnju, upravo HDZ-ovci u Statut Grada ugradili odredbu kojom pripadnicima srpske nacionalne manjine omogućavaju slobodnu upotrebu “srpskog jezika i ćiriličnog pisma u društvenom i javnom životu”.
Onda se godinu dana poslije HDZ-ova Vlada, koju je tada vodila Jadranka Kosor, u Izvješću o provedbi Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama pohvalila napretkom u politici prema manjinama u kojem kao primjer za to navodi upravo Vukovar, odnosno izmjene Statuta iz 2009.
Dio Vlade tada je bio i današnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko koji nije imao ništa protiv takvog izvješća. Štoviše, bio je ministar čije je Ministarstvo unutarnjih poslova provodilo propagandnu akciju kojom se željelo potaknuti građane srpske nacionalnosti da traže izdavanje dvojezičnih osobnih dokumetata.
I nije u toj akciji navedeno da je Vukovar od toga izuzet.
A onda se dogodilo ono što se nerijetko događa kad izgubiš izbore - promjena stava za 360 stupnjeva.
HDZ je izgubio izbore prvo u Vukovaru, a nakon toga i na razini države. Pa zato danas, ali ne samo danas, nego protekle dvije godine, HDZ i na lokalnoj i na nacionalnoj razini provodi jednu sasvim drugačiju politiku kad je riječ o uvođenju ćirilice u Vukovar. Na tome su prvo gradili kampanju za lokalne izbore na kojima su ponovno osvojili vlast, pa vjerojatno isti učinak očekuju i za predstojeće parlametarne.
HDZ i Tomislav Karamarko, koji je u međuvremenu “napredovao” do predsjednika najveće oporbene stranke, danas ne propagiraju dvojezične dokumente nego jednojezične natpise.
- Još nije vrijeme. Ratne rane su još svježe - kaže Karamarko koji prije pet godina nije vidio nikakve ratne rane u gradu na Dunavu.
Njegovi vijećnici u Vukovaru na tragu su zahtjeva Stožera za obranu hrvatskog Vukovara koji misli da će tek za 50 godina sazreti vrijeme za uvođenje ćirilice u Vukovar.
Ali ne samo to. HDZ-ovci u Vukovaru prstom opet upiru u popis stanovništva iz 2010. Srba, tvrde, uopće nema 33 posto nego su tijekom popisa stanovništva lažirani podaci. A popis stanovništa bio je od 1. do 28. travnja 2011.
Pa ako su već imali saznanja o tome da je popis lažiran, da se u njega upisuju imena Srba koji u Vukovaru više ne žive, što su čekali četiri godine? Zašto još onda nisu otišli Karamarku, jer on je bio ministar unutarnjih poslova, odnosno policiji i prijavili nepravilnosti?
Umjesto toga, ovakvim odlukama samo raspiruju nesnošljivost i ruše sve mostove suživota između Hrvata i Srba na kojem se u Vukovaru od konca rata itekako radilo i koji je itekako pokazao pozitivne pomake.
Od rata je prošlo 20 godina. I nema nikakve sumnje da su ratne rane za mnoge Vukovarce i danas jednako bolne. Potpuno je razumljivo da je onim Vukovarcima koji su u agresiji na Hrvatsku izgubili svoje najmilije, kojima je spaljen dom ili onima koji, primjerice, i danas sreću svoje silovatelje ili zlostavljače kako slobodno šetaju gradom na Dunavu, jednako teško kao i prije 20 godina. I da im neka ploča na ćirilici može potaknuti sjećanja na sve strahote koje su prošli.
Ali nije ćirilica ubijala. Ćirilica je pismo. Nije ćirilica nosila pušku, ubijala civile, silovala žene, razarala domove. Ubijala je tadašnja velikosrpska politika upravljana iz Beograda.
Sve silovatelje, ratne zločince... treba privesti pravdi i kazniti, a žrtve obeštetiti.
Jedino to može pomoći da ratne rane malo manje bole. A ne odluke da na zgradi nekog gradskog poduzeća stoji samo natpis na latinici.
Nitko ne očekuje da sutra na Ovčari ili Memorijalnom groblju treba stajati i natpis na ćiriličnom pismu. Sve to je gradska vlast na čijem je čelu opet HDZ mogla izuzeti od primjene zakona.
Međutim, izabrali su puno lošiji put koji ne vodi smirivanju situacije i suživotu u pravom smislu riječi, a da ne govorimo o poštivanju zakona i Ustava.
Pripadnici srpske manjine žive u Vukovaru i to je činjenica. I to se neće promijeniti za 50 godina. Kao što ratne žrtve ni za još 20 godina neće zaboraviti sve što su doživjele u strašnoj agresiji kojoj je taj grad bio izložen.
No, upravo zbog njih Vukovar ne smije biti podloga za skupljanje političkih bodova nego upravo suprotno.
Ako HDZ osvoji vlast na razini države, za očekivati je da i oni to ponovno shvate.