Iako je već svima jasno da ćemo na izbore u studenom, igre oko konačnog datuma ne prestaju. Taman kad smo pomislili da će jedna potpuno marginalna tema poput datuma izbora, jer običnim ljudima zaista je svejedno hoće li izbori biti mjesec-dva prije ili poslije, napokon biti zaključena, gadno smo se prevarili. A sve zato što predsjednik Vlade i SDP-a Zoran Milanović nikako da se konačno počne ponašati ozbiljno i odgovorno u skladu s funkcijom koju obnaša. A o njegovoj nedosljednosti koju je pokazao u protekle skoro četiri godine već je potrošeno i previše riječi.
Najnoviju je pokazao upravo kad je riječ o datumu izbora.
Prvo smo mjesecima “neslužbeno od visokog izvora u Vladi” čitali i slušali po medijima o mogućem datumu izbora. Bilo je doslovce - svaki tjedan datum jedan. Prvo je “visoki izvor” puštao balone da ćemo na izbore prije ljeta, onda da će mandat držati do zadnjeg dana prema ustavnom roku, pa se igralo datumima nakon turističke sezone, pa prije ili poslije obljetnice Vukovara...
I kad su konačno na Iblerovu trgu izmudrovali da im je pametnije ići na izbore ove, a ne čekati iduću godinu, pa je Vlada Saboru poslala zahtjev za izvanrednu sjednicu, napokon su stvari postale malo jasnije.
Moglo se, naime, pretpostaviti da će Sabor raspustiti vrlo brzo čim se traži izvanredna sjednica. A to onda znači da ni izbori nisu daleko. Konkretno najviše dva mjeseca daleko. Ustav je, naime, i više nego jasan (koliko god se jedan od njegovih pisaca Vladimir Šeks trudio tumačiti ga kako njemu u tom trenutku odgovara) - od raspuštanja Sabora do izbora može proći najviše 60 dana.
A izbore raspisuje predsjednica. Naravno, u zadanim zakonskim okvirima. Pa je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović najavila da će, prije nego što donese odluku koji će od svega nekoliko raspoloživih datuma izabrati, sazvati konzultacije s čelnicima svih parlamentarnih stranaka.
I to je to. Sve je kristalno jasno. Odnosno barem se tako čini. Jer, Milanović ne bi bio Milanović da ipak ne zamuti vodu.
Pa je tako naš premijer, koji je ujedno predsjednik stranke koja ima najviše mandata u Saboru, već najavio da se on na konzultacije kod predsjednice ne namjerava odazvati.
Objasnio je premijer nama neukima ustavne odredbe u kojima nigdje ne piše da predsjednica saziva konzultacije o datumu izbora.
Još jedna odbijenica premijera predsjednici države ne bi bila ništa neobično jer zaista nigdje u Ustavu ne piše da predsjednica države prije raspisivanja izbora saziva konzultacije. I zato kad Milanović svoju košaricu predsjednici pravda time kako ne bi bilo u redu da on kao predsjednik SDP-a sugerira predsjednici kada bi njegovoj stranci odgovarali izbori jer to ne bi bilo u javnom intreseu nego u interesu jedne stranke, s njim se treba složiti.
Ali samo pod uvjetom da zaista to i misli.
No, više je nego jasno da Milanovićevo odlučno odbijanje odlaska na Pantovčak pred noge Kolindi Grabar-Kitarović nema nikakve veze s tim što naš premijer, kako se to silno trudi uvjeriti javnost, želi raditi u javnom interesu.
Ma je, možete si misliti kako je Milanoviću do javnog interesa kad je riječ o datumu održavanja izbora.
On tu, nema onoga kome to nije jasno, gleda isključivo interes svoje stranke i svojih koalicijskih partnera s kojima se želi izboriti za još četiri godine na vlasti. I traži termin za izbore koji će najbolje odgovarati postizanju tog cilja. On je taj koji odlučuje kada će biti raspušten Sabor (njegova većina u Saboru to će samo provesti) i na taj način upravo vlast, kao što je uvijek i bilo, dirigira okvirne datume izbora. To je to. I točka.
I zato je glavni razlog njegova odbijanja odlaska na konzultacije predsjednici države upravo suprotan od onoga u što se javno zaklinje.
Milanović ne želi ići na Pantovčak jer mu to nije u interesu, kao ni njegova SDP-a i njegove koalicije. Nije mu u interesu da se mjesec-dva prije izbora slika s predsjednicom države jer ipak je ona do prije nekoliko mjeseci bila ponosna članica HDZ-a. Nije mu u interesu da javnost vidi kako je premijer bilo gdje došao na poziv predsjednice. Nije mu u interesu da birači gledaju kako se predsjednik SDP-a susreo s predsjednicom države koja dolazi iz sasvim suprotne političke opcije. Nije mu interesu da ga se na Pantovčaku slučajno ulovi kako je prošao pokraj svog glavnog rivala, šefa HDZ-a Tomislava Karamarka. Ili još gore - da predsjednica prvo primi Karamarka, a tek onda njega.
Nikakvog drugog razloga nema. Jer da je Zoranu Milanoviću toliko silno stalo do javnog interesa umjesto do stranačkog, valjda se onda ne bi odazvao niti na konzultacije o datumu izbora prije nešto više od četiri godine. A tog ožujka 2011. uredno se odazvao na konzultacije o datumu izbora kod tadašnjeg predsjednika države Ive Josipovića. Tada mu nije smetalo što Josipović održava konzultacije o izborima iako to nigdje u Ustavu nije zapisano, a nije spominjao ni javni interes. Upravo suprotno, vrlo je otvoreno Zoran Milanović tada zagovarao izbore što ranije, od tadašnje premijerke Jadranke Kosor zahtijevao je da što prije kaže njihov datum, ali i da se izbore nikako ne prebacuje u sljedeću godinu. Radio je, dakle, sve suprotno od onoga što radi danas.
Kao što se onda iz osobnih interesa (čitaj interesa dolaska na vlast) odazvao pozivu šefa države na konzultacije, tako danas odbija isti takav poziv. Također iz osobnih interesa.
Danas mu osobni interes ne dozvoljava da udovolji bilo kojem zahtjevu predsjednice države iako zasigurno kao učeni pravnik i čovjek koji se zaklinje u Ustav zna da u njemu piše “da predsjednik države brine za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti”. Zato bi, ako ništa drugo, kod predsjednice mogao otići barem na konzultacije o datumu izbora. Međutim, osobni interes našem premijeru to ne dozvoljava. Ili još gore, ne dozvoljava mu osobna taština o kojoj je sve najbolje rekao “visoki izvor iz Vlade” požalivši se što su kamere javne televizija na košarkaškoj utakmici Hrvatska - Slovenija snimale samo predsjednicu, a ne premijera. I zato neka nas Milanović poštedi priča o javnom interesu.