Svaki put kad ga vidimo sjetimo se ožujka 2010., kad smo ga prvi put gledali na pravoj, europskoj razini. Imao je tada 19 godina, u Reimsu je debitirao za Hrvatsku U-21, briljantnih 60 minuta protiv Francuza. Nimalo impresioniran tom scenom na koju je tek kročio, nasuprot nekih tada već svjetski poznatih igrača poput Sakhoa, Modestea, N’Goga, Traorea, Gonalonsa... Izgubila je Ladićeva Hrvatska 1:3, međutim, svi su, osim o Perišiću i Badelju pričali tada o tom novom momku, Zvonku Pamiću. I kad god se potegne pitanje je li on i hoće li biti pojačanje za Dinamo, vrtimo film te utakmice. On je tada pokazao da može, a hoće li...
Možda bi već i bio da karijera nije otišla u drugom smjeru, da nije gubio vrijeme po Njemačkoj, već da je odmah došao u Dinamo?
- Možda, tko zna. Nikad nećemo znati. Možda bi bilo bolje, možda lošije - mirno odgovara Zvonko Pamić.
Za svoje prve minute u Dinamu dobio je pohvale. Nije puno, odigrao je tek 72 minute, ali dovoljno za pozitivne recenzije.
- Polako dobivam minutažu, čekam svoju priliku. Bio sam ozlijeđen, to me dodatno usporilo, nisam očekivao da ću igrati više. Sve ide svojim tijekom, došao sam u Dinamo da bih napredovao, tako će, vjerujem, i biti.
Ipak, ako je u Dinamu na nekim pozicijama velika konkurencija, onda je to u veznom redu. Neće biti lako izboriti se za minutažu.
- Konkurencija je logična, to se očekuje od kluba koji igra Ligu prvaka. Dinamo je odlična momčad, normalno da je za jednu poziciju konkurira više igrača. Što se mene tiče, najbolje mi u ovom sustavu igre odgovaraju mjesta polulijevo ili poludesno.
Kako bi se Dinamo nosio u Bundesligi?
- Ha, teško je to prognozirati. Ima tamo velikih klubova, europski Top, a ima i prosječnih, slabijih. Mislim da bi Dinamo svojom kvalitetom odgovarao sredini ljestvici, možda bi se borio za Europu. Problem je drugačija liga, u Bundesligi svaka je utakmica dobra, jaka, ovdje kod nas nemaš pravog rivala. I onda se svi čude kad dođeš u Europu i izgledaš tako kako izgledaš.
Debitirao je za Dinamo u Puli, protiv oca. Završilo je remijem.
- Uf, što mi je žao da ga nisam pobijedio... Da ga mogu malo zezati, ha, ha. Ma, dobro, 'ajde, volio bih da ostanu u ligi, zaslužili su. Sad je tata nakon Zadra bio nezadovoljan isto, izgubili su važnu utakmicu u borbi za ostanak, nisu trebali. Vjerujem da će Istra i dogodine biti prvoligaš.
OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!