PIŠE T. ŽIDAK U Maksimiru se ne stvara atomski nego fantomski Dinamo

Ne želim vjerovati da je ovo Dinamova momčad za Ligu prvaka. Ne zbog dojma, već zbog najobičnije statistike. Ako dvije momčadi, koje su prvaci svojih država, za 45 minuta ni jednom ne zapucaju u okvir gola, onda je “grijeh” razmišljati o plasmanu u Ligu prvaka. A to se dogodilo u utorak i Dinamu i Žalgirisu, klubovima iz trećeg nogometnog svijeta, za koje je i Europska liga nedohvatljiva kao Mount Everest.

Gledajući ocjene u zagrebačkim dnevnicima, osjetio sam tiho divljenje izvjestitelja prema Domagoju Antoliću i Arijanu Ademiju. OK, nisu bili loši, posebno Ademi, koji je u jednom trenutku inicirao akciju za drugi Dinamov pogodak, koji su efektno okončali Machado i Antolić. Međutim, Dinamo u ovom času ima samo dvojicu igrača, koji imaju potencijal za europske lige, golmana Eduarda i Marcela Brozovića, danas prvo Dinamovo ime, koji je vjerojatno trebao dobiti i više minuta na SP-u. I utakmicu protiv Žalgirisa odigrao je na visokoj razini, za razliku od novih igrača, kod kojih nismo otkrili naročiti potencijal. Nadam se da ga ima, da su skauti opipali pojačanja sa svih strana i da Zdravko Mamić nije bacio novac u pijesak. I da ćemo se u to uskoro i uvjeriti.

U Brozoviću je Niko Kovač dobio igrača za cijelo desetljeće, ali Zoran Mamić samo za dva, tri mjeseca. Talent Marcela Brozovića je već zapažen i mali su izgledi da će u Dinamu dočekati proljeće. Tako je to s Dinamom, svaki iole nadareniji igrač bježi u inozemstvo već u tinejdžerskim godinama. Dinamova uprava u tom smislu griješi, tako je nestao Tin Jedvaj, koji je prodan u Romu i sjedi na klupi. Da je ostao u Dinamu, siguran sam da bi u nestašici stopera bio na Kovačevu spisku za svjetsko prvenstvo. Isti je slučaj s Alenom Halilovićem, koji je već u Barceloni, a prije mjesec dana napunio je osamnest godina. Tako će biti i s Brozovićem, čim se pojavi solventni kupac, bit će prodan. Kao što su prodani Vrsaljko, Kovačić, Halilović i svi ostali nadareni Dinamovi klinci.

Ne mogu razumjeti da se kupuju stranci skromnog nogometnog potencijala i da se svake jeseni gradi “atomski Dinamo”, a prodaju se najbolji domaći igrači. Tako će biti i ove jeseni, kvalifikacije za Ligu prvaka iskoristit će se kao izlog za Marcela Brozovića, Marka Pjacu i Antu Ćorića, novi Dinamov trolist, kao što su svojedobno bili Modrić, Eduardo da Silva i Ćorluka. OK, možda nisu baš takav potencijal, ali sasvim dobar “materijal” za život u Ligi Uefe. Europa, gladna novih lica, diktira zakone ponašanja, pred imenima slavnih klubova, a posebno njihovim budžetom, Mamića svrbe prsti. I zato će kupovati mediokritete, a talentirane će prodavati. Je li to sudbina malih klubova s ruba Europe, i može li se tome bilo tko oduprijeti? Ako ne može, ne treba se zanositi lažnom nadom o Ligi prvaka, jer Machado, Sigali, Goncalo, čija su imena dulja od imena španjolskih kraljeva, nisu potencijal za dug život u Europi. Tek kada će Marcelo Brozović ostati četiri godine u Dinamu, tek tada se Dinamov navijač može nadati opipljivijem europskom rezultatu. Do tada uživajmo u iluziji, u fantomskom, a ne atomskom Dinamu. “Uživajmo” u životarenju!