U kazalištu koje radi uz poštivanje mjera protiv korone, sa strogim pravilima ponašanja za publiku, Senka Bulić ovih je dana utjelovila Blanche DuBois u “Tramvaju zvanom žudnja” Tennesseeja Williamsa, komadu koji je više puta ekraniziran u Hollywoodu, a igrali su ga u svjetskim i domaćim kazalištima. Predstavu je u dubrovačkom kazalištu režirao njegov direktor Paolo Tišljarić, koji je mudro izabrao baš tu glumicu za glasovitu ulogu južnjakinje koja dolazi sestri u New Orleans.
- Kad mi je Paolo Tišljarić izabrao da igram Blanche, pomislila sam da zapravo imam sreće jer je to uloga koju sam željela odigrati. Igrala sam dosad mnoge antičke i suvremene junakinje i antijunakinje. S Paolom sam radila na dvije predstave, izvrsno osjeća glumce, njihov senzibilitet, i znala sam da ima ideju što s Williamsovim tekstom danas i zašto me smatra potrebnom u podjeli. Ideje s gostujućim glumcima su dobre jer stvaraju novo iskustvo i za glumce u ansamblu i za goste, a publika dobiva manje predvidive podjele - kaže Senka Bulić.
Iskustvo ljubavi
Blanche DuBois je junakinja presenzitivna za svijet u kojem živi. Nakon samoubojstva mlađeg, biseksualnog ljubavnika potresle su je smrti u obitelji, sestrin turobni svijet i od svega se brani vikom i vrlo dotjeranom vanjštinom. Je li Williams mogao smisliti bolje rješenje za Blanche, ima li za nju rješenja?
- Ona je drska i u svojoj potrebi da se izbori, zauzme mjesto unatoč okolnostima koje je poražavaju. Njena ideja o boljoj mogućnosti ne nestaje iako je lome posljedice takvog odnosa prema životu. U toj drskosti nema samo tragedije, ona proizvodi i mogućnost otpora. Iz njezina odnosa s ostalima vidi se razlika između njezine potrebe za drukčijim iskustvom i s druge strane pristanka na život ograničenih mogućnosti. Koliko pristajanje na zadane okolnosti utječe na zadovoljstvo životom. Njezina provokacija mnogima može biti nepodnošljiva... - smatra glumica.
Blanche DuBois na filmu je prvi put utjelovila 50-ih Vivien Leigh. U hrvatskom kazalištu krajem 90-ih Blanche je bila Alma Prica. Prijašnja ostvarenja nekih naslova, pogotovo ona koja pamtimo s velikim glumcima, stvaraju očekivanja...
- To je visoko postavljena letvica, ali treba uzeti u obzir i drukčije motive postavljanja komada, razloge podjela, novo vrijeme, političke, društvene uvjete. U vremenu nastanka teksta možda je naglašenija i važnija bila razlika dva svijeta koja simboliziraju Blanche i Kowalski, nestajućeg i onog koje dolazi. Danas je možda zanimljivije istraživati nesigurnost Blanche, njezinu potrebu za iluzijom u odnosu na nepredvidive i nesigurne okolnosti u kojima živimo danas. Možda danas imamo više razumijevanja za bijeg u iluziju.
Blanche sa mnom osobno u nekoj mjeri ima doticaja; u inzistiranju na vlastitim uvjerenjima, željama... Takve motivacije stvaraju jaz prema okolini, ali osiguravaju i čuvanje vlastitog puta... Nisam naravno u toj mjeri destruktivna. Drukčije sam stvarala prilike i drukčiji je moj odnos prema prošlosti, osjećaj za sadašnjost i ideja o budućnosti - reći će.
Domaći uzor
Senka Bulić u višegodišnjoj je vezi s mnogo mlađim muškarcem. Je li to primjer poticajan za mnoge žene koje se tako nešto ne usude, premda možda i jesu negdje tajno voljele nekog mlađeg? Uostalom, tu je i brak francuskog predsjednika...
- Različiti odnosi mogu imati perspektivu bez obzira kako ih se doživljava društveno, koliko bili neuobičajeni. Ne vjerujem da tuđa iskustva mogu pomagati ili biti poticaj. To se dogodi ili ne između ljudi - vjeruje.
Hrvatski uzor i prijateljica Senke Bulić bila je Ana Karić.
- Ana mi fali i privatno, a scena je ostala bez glumice koju se ne može zamijeniti. Bila je jedinstvena pojava, veliki talent, ali i odgovorna, disciplinirana, s respektom prema publici. Radile smo puno. Neobična karijera za naše prilike, ostala je zapamćena kao diva iako je svoju poziciju gradila većinom izvan velikih institucija, puno u projektima istraživačkog, postdramskog kazališta... Ali taj veliki talent je zapamtila publika.
Hotel Bulić
Izvrsnih glumica koje jako volim ima mnogo... moje favoritkinje su Cate Blanchett, Tilda Swinton, Kathy Bates, Gillian Anderson, Ann Dowd, Carrie Coon... - izdvojit će.
Glumica ima privatno kazalište Hotel Bulić koje radi u koroni unatoč tome što je “malo” i privatno.
- Počeli smo s izvedbama u okolnostima koje dopuštaju barem djelomično izvođenje repertoara. ‘Heddu Gabler’ smo igrali još ovo ljeto u Splitu, nastavili smo s gostovanjima dječjeg repertoara. Uskoro izlazimo s premijerom ‘Edipa’ kojeg režiram s Mateom Videkom, Dubravkom Miletić, Jurom Radnićem, Alanom Katićem i Damirom Martinovićem Mrletom koji je i autor glazbe. Režiram i ‘Ljubavnice’ prema tekstu Elfriede Jelinek koja vrlo radikalno zadire u muško ženske odnose i društvenu uvjetovanost pozicije žene. Jelinekovu obožavam kao autoricu, već treći put radim na njezinu materijalu...
Paralelno radim s glumicama Beti Lučić u Zagrebu i Lorom Orlović u Beogradu. Zanima me na koji način glumački materijal funkcionira s dvije glumice različitog senzibiliteta u dva različita konteksta - govori nadajući se da se neće postrožiti uvjeti izvedbi jer zasad se može izvoditi dio repertoara i zadržati odnos s publikom koja je zbog svoje želje za kazalištem disciplinirana i olakšava kazalištu ovo razdoblje.
Samson
Williamsova Blanche je južnjakinja, emotivna, glasna. Senka Bulić je Splićanka u Zagrebu. Koliko današnje vrijeme trpi južnjačku neposrednost?
- Tog humora je sve manje u našem javnom prostoru, rijetko ga čujem, najčešće samo privatno u Splitu u svom društvu. Nije ugodan, nekima je možda pretjeran, ali ja volim tu britkost, s točnim osjećajem za povod, metu - reći će. Splićanka koja se uvijek osjeća posebno i kad dođe u Dubrovnik.
- Možda zato i što su moji dubrovački boravci uvijek vezani uz kazališni rad. Ovo je potpuno umjetničko mjesto. Ima i publiku koja se formirala na velikom repertoaru. Zato mi je drago da živi i izvan ljetnih očekivanja i mogućnosti - cijeni suodnos kazališta i grada.
Malo je smiješno pitati ljude za kućne ljubimce, ali Senka Bulić ima takvog da ga je nemoguće ne primijetiti. Ili ga se jedva primjećuje jer je čivava.
- Samson je sa mnom već osam godina. Bio mi je neodoljiv kad sam ga prvi put vidjela. Prije njega sam imala čivavu Lady nakon koje sam mislila da više neću imati ljubimca. Predivno je to iskustvo, ali teško kad završi. Volim ga zbog temperamenta, karaktera, imam osjećaj da s njim razvijam odnos koji prelazi razinu osnovne brige i zaštite - rekla je o kućnom ljubimcu.