Dario Kordić stoji sasvim sam, s krunicom oko vrata, na međunarodnom terminalu na Plesu i teško je procijeniti je li više iscrpljen ili ekstatičan. Blijed je i mršav, a od više stotina oduševljenih ljudi koji su ga dočekali s transparentima, zastavama i pjesmom dijeli ga samo debela staklena stijena koja odvaja terminal od čekaonice.
Kordić je zaogrnut zastavom, prvo im maše, pa klekne i poljubi tlo. Pobjednički podiže ruke u zrak.
Masa nagužvana s druge strane stakla u trenutku eksplodira, krene skandirati njegovo ime, što prekidaju Thompsonovi stihovi i povremeni povici “Za dom spremni”.
Bilo je to prošlog petka, 6. lipnja, debelo iza 14 sati, za kada je bio predviđen njegov dolazak iz Beča.
Gorljivi govori
Vani je pakleno vruće, a u čekaonici sparno i zaglušujuće. A...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....