Želimo stvoriti bolnice za 21. stoljeće, uštedjeti milijune i pacijente staviti u središte zdravstvenog sustava. Tim je riječima u Ministarstvu zdravlja predstavljen Nacionalni plan razvoja bolnica do 2016. godine, strateški dokument koji bi trebao promijeniti hrvatsko zdravstvo.
No, što taj masterplan konkretno predviđa?
Kroz sljedeće tri godine trebali bismo imati 31 ustanovu, odnosno klinički bolnički centar, kliničku bolnicu, kliniku i opću bolnicu u zemlji. Njih ukupno 21 bit će funkcionalno integrirano ili pojednostavljeno - bit će spojene u devet novih.
Broj akutnih kreveta, onih koji su namijenjeni uobičajenim bolničkim pacijentima koji se izmjenjuju u kraćim vremenskim periodima, u njima će se smanjiti za 32 posto, što je ukupno 4997 mjesta manje.
S druge strane, do 2016. godine rast će broj stolica i postelja u dnevnim bolnicama, i to za 44 posto ili ukupno 1068 mjesta. Trebao bi rasti i broj postelja za dugotrajno i kronično liječenje, dakle za pacijente s teškim dijagnozama kod kojih je predviđen dugotrajni oporavak, i to za 1544 mjesta.
Takva bi (re)organizacija, jednom kada bude provedena, trebala godišnje štedjeti oko 400 milijuna kuna.
Popunjenost bolnica
Popunjenost bolnica na taj bi se način morala dovesti do 85 posto kapaciteta, a povećat će se i troškovi za specijalističku i konzilijarnu zdravstvenu zaštitu, i to za oko 7,5 posto. Prosječno trajanje boravka pacijenta u bolnicama planira se ovakvom organizacijom smanjiti za 10 do 30 posto.
Nacionalna strategija predviđa liječenje pacijenata u dnevnim bolnicama umjesto na akutnim krevetima, tamo gdje je to moguće. To bi broj dnevnih postupaka trebalo povećati za 15 do 20 posto, a u tri godine ostvariti 50 posto uštede za te slučajeve. Broj postelja za palijativnu skrb, dakle postelja za teške i neizlječive pacijente sa 206 trebao bi skočiti na 269.
Nacionalni plan razvoja Hrvatsku će podijeliti u četiri, nazovimo ih tako, zdravstvene regije.
Funkcionalna spajanja
To su središnja i sjeverna, istočna, južna i zapadna. Najveća među njima bit će središnja i sjeverna regija koja će obuhvaćati 15 bolnica u 9 županija. Ona će se prostirati kroz Međimurje, dio Podravine, Zagorje, Zagreb i okolicu sve do Karlovca i Siska. Na površini od 19,5 tisuća kilometara četvornih u njoj živi dva milijuna stanovnika. U njoj se predviđaju sljedeća spajanja, odnosno kako to ministar Rajko Ostojić kaže, funkcionalne intergacije.
Bolnica u Varaždinu spaja se s bolnicom u Čakovcu. Ogulin, Karlovac i Zabok pripajaju se KB-u Sestre milosrdnice, Sisak i Bjelovar funkcionalno će se integrirati s KB-om Dubrava, a spojit će se i bolnice u Koprivnici i Virovitici. Od spajanja su pošteđene zagrebačke bolnice Sveti Duh, KBC Zagreb, Klinika za dječje bolesti u Klaićevoj, “Fran Mihaljević” i Merkur.
Slavonija i Baranja te dio Podravine po novim će “zdravstvenim” granicama spadati u istočnu regiju koja će obuhvaćati 7 bolnica u pet županija. Na njenoj površini od 12,4 tisuća kilometara četvornih živi oko 805 tisuća stanovnika. Za nju su predviđena spajanja bolnica u Našicama i Osijeku, te spajanje bolnica u Vukovaru i Vinkovcima. Bolnica u Slavonskom Brodu već je spojena s Novom Gradiškom, a Požega s Pakracem.
Zadar, Šibenik, Split i Dubrovnik novom će se raspodjelom naći u južnoj regiji s ukupnom površinom od 12,9 tisuća kilometara četvornih i 856 tisuća stanovnika.
Manje članova uprave
S obzirom na razvučenost teritorija unatoč činjenici da regija obuhvaća 5 bolnica u 4 županije, u toj se regiji predviđaju samo dva spajanja, i to gospićke bolnice s onom u Zadru i kninske s onom u Šibeniku. Spekuliralo se da bi se dubrovačka bolnica mogla spojiti s KBC-om Split, ali od te se namjere ipak, zbog velike udaljenosti, odustalo.
Kao četvrta, najmanja zdravstvena regija planira se zapadna koja obuhvaća Istru, Kvarner i Liku. Riječ je o regiji površine 11,7 tisuća kilometara četvornih i 555 tisuća stanovnika, u kojoj će se bolnica u Lovranu integrirati s KBC-om Rijeka, a Pula ostaje zasebna bolnica.
Svaka od tih regija imat će jedan ključni KBC u središtima Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci. Famozna funkcionalna integracija iliti spajanje ne znači da će se bolnice organski spojiti nego će razmjenjivati osoblje koje će biti mobilnije. Uprave tako povezanih bolnica se ne ukidaju, ali će se smanjiti broj članova u njima.
Sedam pitanja za ministra: A tko će to plaćati?
Rajko Ostojić predstavio je dugoočekivani master plan bolnica ili službeno ‘nacionalni plan razvoja bolnica’. Analizu stanja odnosno broja pacijenata, kreveta, pregleda i zahvata napravila je francuska konzultanska tvrtka, a u konačnici prijedlog je da se funkcionalno integrira 21 od 31 bolnice. Javna rasprava koja je počela danas trajat će do polovice travnja, a potom će nacionalni plan na usvajanje u Sabor.
1. Zašto je vrijeme godišnjih odmora odabrano za početak?
Integracija bolnica krenula bi početkom lipnja, no upitno je koliko će u ljetnim mjesecima biti moguće početi taj komplicirani posao koji traži opsežne pripreme svih zaposlenih.
2. Tko će financirati integrirane bolnice iz različitih županija nakon što za dvije godine vlasništvo ponovno preuzme lokalna samouprava?
Problem bi moglo biti predviđeno spajanje bolnica po regijama, a ne po županijama. Primjerice, bolnica u Gospiću bila bi spojena sa zadarskom bolnicom. Naime, trenutno je to moguće jer je vlasništvo nad županijskim zdravstvenim ustanovama preneseno na državnu razinu zbog sanacije dugova. No, na pitanje što će biti za dvije godine kad se vlasništvo nad tim bolnicama vrati županijama i hoće li se uvijek moći naći zajednički međužupanijski jezik, osobito kad je riječ o financiranju tih ustanova, odgovora zasad nema.
3. Hoće li svi građani imati jednaku dostupnost liječnicima i bolnicama?
U većini integriranih manjih bolnica predviđeno je da sigurno ostaju samo četiri odjela i to pedijatrija, ginekologija s porodništvom, interna i opća kirurgija. Ostalo će ovisiti jesu li po analizi iz master plana odjeli imali dovoljno pacijenata, liječnika, kreveta i obavljenog posla. Po ostalu liječničku pomoć morat će u bolnice izvan svojih gradova, pa i županija. Dio njihovog posla trebali bi obavljati liječnici iz velikih bolnica za koje je predviđeno da ‘odlaze na teren’ ne bi li, prema riječima ministra, bili bliži pacijentima. No, s obzirom na to da u velikim kliničkim bolničkim centrima nema viška već gotovo isključivo manjka liječnika, lako se može predvidjeti da će češće putovati ipak pacijenti.
4. Hoće li integrirana bolnica imati svoje limite ili zajedničku kasu?
Zasad nije do kraja definirano ni buduće financiranje integriranih bolnica. Primjerice, ne zna se hoće li blagajna za bolnice Ogulin, Karlovac i Zabok biti u KBC-u Sestara milosrdnica s kojom će se spojiti ili će limiti ostati odvojeni. Jedino što je sigurno jest da bi tim malim bolnicama sredstva mogla biti smanjena razmjerno zatvorenim odjelima.
5. Štednja nije prioritet, ali pregledi poskupljuju?
Ministar je optimističan i uvjeren da će za dvije godine uspjeti provesti ovaj plan integracije i reorganizacije hrvatskih bolnica, što bi na godišnjoj razini donijelo uštedu od 400 milijuna kuna, premda tvrdi da štednja nije prioritet te da se cijene usluga moraju dovesti na realnu razinu, što sad nije slučaj jer specijalistički pregled košta manje od 50 kuna.
6. Je li broj kreveta smanjen po stranačkom ključu?
Ministar tvrdi da master plan nije stranački obojen jer će najviše akutnih kreveta izgubiti bolnice u županijama u kojima je SDP na vlasti. “Primjerice, Sisačka će imati 44 posto manje akutnih kreveta, a Krapinsko-zagorska 40 posto”, rekao je Ostojić.
7. Što su zapravo radili konzultanti iz Srbije i BiH?
Na pitanje o francuskim konzultantima, među kojima je većina iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Slovenije, ministar je odgovorio da ih je angažirala Svjetska banka kako bi bilo što manje lokalnog utjecaja na plan. (Goranka Jureško)