Dok se svi prisjećaju Vukovara, ima nas koji ga se ne sjećamo.
Znamo dosta o njemu, i što se tamo događalo, ali nismo to doživjeli
na svojoj koži. I dok gledam generacije kako hodaju niz ulice i
prisjećaju se izgubljenih života i onih koji su ih spasili, ne mogu
si pomoći nego razmišljati o tome što bismo mi svi da se rat opet
dogodi. Da nam se sada, kada se sve već smirilo, 25 godina kasnije
rat opet dogodi. Gledala sam na televiziji intervjue sa ženama koje
su u rat otišle s nepunih 20 godina. U tom trenutku, ako će ih već
snaći užasna sudbina, odlučile su barem nekako pridonijeti mogućoj
pobjedi. I bile su to neke druge generacije. Tada su svi sve radili
rukama. Nije bilo tehnologije niti društvenih mreža pa su i radne
navike bile drukčije. I ne mogu si pomoći pa zamišljam kako bi to
sve izgledalo danas.
Dok se svi prisjećaju Vukovara, ima nas koji ga se ne sjećamo.Znamo dosta o njemu, i što se tamo događalo, ali nismo to doživjelina svojoj koži. I dok gledam generacije kako hodaju niz ulice iprisjećaju se izgubljenih života i onih koji su ih spasili, ne mogusi pomoći nego razmišljati o tome što bismo mi svi da se rat opetdogodi. Da nam se sada, kada se sve već smirilo, 25 godina kasnijerat opet dogodi. Gledala sam na televiziji intervjue sa ženama kojesu u rat otišle s nepunih 20 godina. U tom trenutku, ako će ih većsnaći užasna sudbina, odlučile su barem nekako pridonijeti mogućojpobjedi. I bile su to neke druge generacije. Tada su svi sve radilirukama. Nije bilo tehnologije niti društvenih mreža pa su i radnenavike bile drukčije. I ne mogu si pomoći pa zamišljam kako bi tosve izgleda...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....