Nije nemoguće da odselim iz Zagreba - kaže Tony Cetinski , koji posljednjih mjeseci sve češće boravi u Istri i na Kvarneru. Tu se, kaže pjevač, kojeg je nedavno Agencija za zaštitu osobnih podataka imenovala ambasadorom privatnosti, čija je misija promicati Ustavom zajamčeno pravo zaštite osobnih podataka i privatnog života - osjeća dobro. Ne samo zato što u Kastvu ponad Rijeke živi njegova djevojka menadžerica Sandra Mulvaj s kojom je Tony, nakon razvoda braka s Ivanom Nobilom, prije nešto više od pola godine ponovo pronašao ljubavnu sreću. O razlozima zbog kojih bi Zagreb želio zamijeniti za neku mirniju oazu, o vezi sa Sandrom i o tome koliko ga opterećuje činjenica da zbog slave uopće nema privatni život, Tony je progovorio u Studiju.
Koliko vi kao javna osoba uopće imate privatnosti?
- Shvatio sam odavno da nemam privatan život. Ali, zapravo, još je gore to što sam počeo razmišljati o tome kao o nečemu što se podrazumijeva, ako se baviš poslom kojim se ja bavim. Poziv ljudi iz Agencije za zaštitu osobnih podataka ponovo mi je osvijestio pravo i potrebu svih na privatnost i zaštitu osobnih podataka.
Što ćete konkretno raditi kao ambasador privatnosti?
- Trudit ću se promicati Ustavom zajamčena prava zaštite osobnih podataka i privatnog života svima, ali prije svega djeci. Jako me veseli edukativni dio cijele ove priče i druženja na kojima moramo pokazati sve načine za zaštitu privatnosti.
Voli neformalne razgovore
Kažete da sami nemate privatni život. Kako to izgleda u praksi? Konkretno, možete li, na primjer, skoknuti do dućana a da vas netko ne fotografira ili ne upita nešto što nije vezano uz kruh i mlijeko koje ste otišli kupiti?
- Mogu. Naravno da odlazim u dućan. Nastojim normalno živjeti i funkcionirati u svojoj sredini. Što se tiče toga da me, dok idem po kruh, presreću i zaustavljaju ljudi na cesti, mogu reći da imam sreću što sam čovjek koji voli ljude i komunikaciju. Volim se susretati s ljudima koji nemaju veze s mojim poslom, opuštaju me ti usputni, ali životni razgovori s ljudima u dućanu, na tržnici, ulici…
Ipak, svatko od nas povremeno ima trenutke u kojima nije raspoložen za čavrljanje ili poziranje fotografima. Kako se vi osjećate u takvim trenucima, možete li uopće objasniti ljudima da trenutno nemate volje ili vremena, a da oni ne pomisle da je pred njima umišljena, bahata zvijezda?
- Svatko ima pravo misliti što god želi, o kome god želi, pa tako i o meni. Ne zamaram se time, niti imam vremena svima objašnjavati kakav sam uistinu. Naravno da imam i slabe trenutke i loše dane i tada radije ne izlazim ili se družim samo s onima koji me dobro poznaju i kojima vjerujem. Nisam tip koji bi mogao glumiti da sam super, ako nije tako. Ne mogu to.
Želi zaštititi djecu
Što radite u situaciji kad želite otići po novine, a odjeveni ste u iznošenu kućnu trenirku? Izlazite li takvi iz kuće, svjesni da sutra u tom izdanju možete završiti u medijima?
- Prvenstveno zbog samog sebe nastojim paziti kako izgledam kad izlazim van. Volim biti pristojno odjeven i osjećati se ugodno. Što se medija tiče oni, pogotovo u ovim teškim vremenima, nastoje na razne načine privući pažnju ljudi kako bi prodali novine ili povećali gledanost svojih emisija pa ne štede nikoga. Do sada nisam imao puno loših iskustava, ali bilo ih je. Najgore mi je što ima puno nazovi senzacija u vidu ekskluzivnih fotografija i izjava izvučenih iz konteksta čime se čitateljima i gledateljima stvara totalno drugačija slika od one stvarne.