U osamnaest dana hrvatske kinodistribucije “Vuka s Wall Streeta“ vidjelo je više od 108 tisuća gledatelja. Svaki gledatelj zasigurno je opazio plavokosu glumicu u ulozi Chantalle, švicarske striptizete slovenskih korijena, posebice u sceni u kojoj je polugola omotana dolarima, spremna da ih prošverca u Švicarsku za brokera Jordana Belforta kojega glumi Leonardo DiCaprio.
Chantale je utjelovila atraktivna slovenska glumica Katarina Čas, hrvatskoj TV publici poznata po serijama “Zauvijek susjedi“ i “Pod sretnom zvijezdom“. Katarini je ovo već druga uzastopna uloga u nekom stranom filmu – 2011. nastupila je u nezavisnom irskom ostvarenju “Čuvar zakona“ i ostvarila proboj u elitnu kinematografiju, piše Slobodna Dalmacija.
- To je bio film sa znatno nižim budžetom, oko šest milijuna dolara, za razliku od “Vuka s Wall Streeta“ čiji je proračun nešto veći od 100 milijuna. Došla sam na audiciju i casting direktorica mi je rekla da je to mali irski film s velikim imenima kao što su Brendan Gleeson i Don Cheadle, pa i Mark Strong i Liam Cunningham. Nitko se nije nadao, pa ni sam režiser, da će film otvoriti Sundance i pokupiti nagrade i nominacije od Sarajevskog filmskog festivala do Zlatnih globusa. I naravno, da će biti financijski uspješan – govori nam Čas.
Kad je lik Brendana Gleesona u filmu čuo vaš naglasak, upitao vas je jeste li iz Rumunjske, na što ste odgovorili da ste zapravo iz Hrvatske. Kako vam je bilo glumiti Hrvaticu?
- Nacionalnost lika Gabriele bila mi je manje važna od njezinih karakternih osobina. Drago mi je da je bila Hrvatica, jer je naš naglasak sličan, a osim toga sam dosta vremena živjela i radila kod vas, tako da mi je bilo lakše glumiti Hrvaticu nego npr. Rumunjku. S režiserom Johnom Michaelom McDonaghom i producenticom Lizzie Eves nakon snimanja susrela sam se u Dubrovniku. Obožavaju ga.
Čuvši da ste iz Hrvatske, Gleesonov lik se našalio u vezi s našom nogometnom reprezentacijom: “A, dobri nogometaši, barem su bili...”
- Scenarist i režiser su kao Irci, naravno, dobri poznavatelji nogometa, pa su u scenarij uključili i šalu o Davoru Šukeru, ali su je, nažalost, u montaži izrezali. Šteta...
Je li vam upravo uloga u “Čuvaru zakona“ otvorila vrata “mainstream“ Hollywooda i pomogla da dobijete ulogu u “Vuku s Wall Streeta“?
- Ne direktno, ali posredno svakako, jer sam nakon “Čuvara zakona“ dobila agenta u Londonu. On me nazvao i rekao: “Hej, Katarina, dobili smo poziv za audiciju za film Martina Scorsesea. Doduše, mala je uloga, ali, hm, režira ga Martin Scorsese. Pročitaj i snimi prizor u priloženom scenariju.“ Sjećam se osjećaja opuštenosti nakon audicije. Mislila sam da, ako Scorsese uopće ikad vidi taj snimak, sigurno neće mene odabrati. Bila sam sasvim zadovoljna onim što sam napravila, ali svjesna da su mogućnosti da se uistinu nešto dogodi minimalne. Još sam se samo šaljivo pozdravila i zaboravila ne sve skupa. A onda me za mjesec dana nazvao agent: “Katarina, Scorsese wants you!“ Ushićenje! Scorsese i casting direktorica Ellen poslije su mi rekli da su se gledajući snimku smijali i mojoj verziji Chantalle, kao i uvodnom pozdravu. Iza mene je najluđe iskustvo u mojem dosadašnjem životu... Nikada nisam mislila da ću raditi s legendom kao što je Martin Scorsese.
Sjećate li se kako ste točno reagirali čuvši tako sretne vijesti?
- Kad te pozovu iz New Yorka i kažu ti da te Scorsese izbrao između stotina snimki glumica diljem svijeta, to ti se učini nevjerojatnim i ne znaš hoćeš li vikati od veselja ili ćeš se rasplakati, ili ćeš se srušiti... Kad to uzbuđenje prođe, nastupa realnost i shvatiš da sad moraš to i napraviti!
Kakav je dojam na vas ostavio Martin Scorsese? Jeste li se malčice pribojavali suradnje s tako glasovitim redateljem?
- Govori nevjerojatno brzo, na trenutke me podsjeća na Woodyja Allena, samo što ne izgleda tako neurotično. Ali, ima nevjerojatnu energiju. Kakva vitalnost! Mislim, kakav film je napravio u svojoj 71. godini - pun seksa, droge i rock’n’rolla. Zauvijek ću pamtiti moj prvi susret s njim. Već sutradan su me obavijestili da bi se rado susreo sa mnom i odveli su me u njegovu prikolicu na setu. Uđem i odmah me pozdravi sa smješkom: “Katarina, dobrodošla...“ Zatim ustane i zagrli me. Led je tako probijen. Trema je nestala. Pitao me odakle sam. “Slovenija? Aha, ex-Jugoslavija“. I već smo na Titu i nesvrstanima, tu temu dobro poznaje... “Imaš li kakvo pitanje prije sutrašnjeg snimanja“, upitao me. Za trenutak sam oklijevala, da li da mu kažem ili ne, ali sam ipak spomenula kako mi se čini čudnim da se u prvom prizoru Chantalle, očito koleričan tip, dere, a u drugom je neobično tiha. Pozorno me slušao. “Imaš pravo, morat ćemo nešto dodati“.
Jeste li mogli improvizirati dijaloge?
- Bila sam iznenađena i oduševljena što je saslušao i uvažio moje prijedloge. Glumce tretira ravnopravno, ni u jednom se trenutku nisam osjećala kao “underdog“. Prema meni se ponašao kao da se znamo već stotinu godina. Naravno da te to opušta. I baš na snimanju prve scene se Scorsese odlučio da će Chantalle imati slovenske korijene umjesto švicarskih. Dopustio je da Chantalle bude oštrija, zajedljivija... Scorsese je u film pustio sve dodatke, improvizacije...
Koji vam je najbolji redateljsko-glumački savjet dao Scorsese?
- Kad ga vidiš kako radi, postaneš svjestan da si u blizini genija. Doista. Bila sam fascinirana kad sam vidjela kako ima pred očima sva četiri sata filma, koliko je bila duga prva verzija. Fasciniralo me kako radi s glumcima i upravo zato se više nikada neću ustručavati da s režiserom razvijem debatu o ulozi. Još mi može argumentirati, zašto ne...
Kako biste opisali atmosferu na Scorseseovu setu?
- O Scorseseu najviše govori činjenica da, unatoč tome što je svaki prizor razrađen, prostudiran do zadnjeg detalja, svejedno dopušta improvizaciju i veliku opuštenost. Očito mu se sviđa da se posložene stvari malo poruše, da na platnu profunkcioniraju životnije. Da u sebi imaju zrnce kaosa, kao i stvarni život. Čak i oko nekih prizora koji za film nisu od bitnog značenja, uložio je mnogo truda jer su bili važni za atmosferu, ritam, boju.
Dojmovi suradnje s Leonardom DiCapriom?
- Leonardo je glumac s nevjerojatnom koncentracijom. U ovom filmu ima jako puno teksta, iznimno su dugi monolozi i dijalozi koji traju i po osam minuta. Leonardo je doista želio taj film. Sedam godina se trudio. Unatoč svim ulogama koje je fantastično odigrao i nakon obilja slave koju živi, vrlo je prizemljen.
Imate četiri scene u filmu, a najpamtljivija je ona u kojoj Chantalle odluči pomoći DiCapriovu liku u švercanju novca...
- Da, najpoznatija je zbog foršpana u kojima se pojavila i zbog bizarnosti situacije i načina krijumčarenja kojima su se krijumčari koristili, i to vrlo uspješno. Zanimljivo je da su tu scenu u Brazilu upotrijebili za službeni kinoplakat. Osim toga, bila je to scena koju sam morala snimiti za audiciju.
Kako vam je bilo biti uvijena u dolare i nositi samo bikini ispred DiCaprija i ostale ekipe?
- U toj velikoj sobi stojim, oblijepljena novcem kao RoboCop, ha-ha-ha... Leonardo, Margot Robbie, Jonah Hill i Jon Bernthal bulje u mene, svi se smiju, a ja ne mogu ni sjesti. Osjećala sam se potpuno opušteno obučena u dolarsko odijelo. Usput, Marty mi je rekao da su to bili dolari iz filma “Dobri momci“.
“Vuk s Wall Streeta“ od premijere izaziva kontroverze zbog rekorda u psovanju - 506 takozvanih “F“ bombi - kao i uzrujane reakcije članova Akademije koji su Scorseseu poručili da se treba sramiti. Je li po vama to pretjerano?
- Scorsese nije poznat po romatičnim komedijama, zar ne? Ali, poznat je po tome da je većina njegovih filmova na ovaj ili onaj način odjeknula u javnosti svojom provokativnošću, bez obzira jesu li to “Casino“, “Dobri momci“ ili “Posljednje Kristovo iskušenje“, tako da su neke reakcije očekivane.
Neki ljudi kao da ne razumiju da Scorsese ne potiče razvrat likova prikazan u filmu, već ga osuđuje...
- Tako je. Ne zaboravimo da se radi o istinitoj priči, u kojoj je jasno da je Jordan Belfort “prick“, lopov... Scorsese je samo tu priču ekranizirao u svom duhovitom i divljem stilu.
DiCaprio je “Vuka“ nazvao punk-rock filmom o tamnoj strani ljudske duše. Kako biste ga vi opisali?
- Leonardo je rekao i da ga podsjeća na priču o modernom Kaliguli. Slažem se s oba opisa.
Što ste najvrjednije nakon snimanja ovog filma naučili o financijskoj industriji?
- Nema besplatnog ručka!
Znate li da je film iznimno veliki hit u hrvatskim kinima?
- I u Sloveniji je jako dobro posjećen. Lijepo je čuti da su kinodvorane pune. Raduje me što filmu tako dobro ide, kako u SAD-u, tako i u našem dijelu svijeta. Posebno mi je drago zbog Martyja, DiCaprija i producenata. Za film su se borili više od sedam godina.
Kako vam se zasad sviđa Hollywood?
- S Hollywoodom kao prijestolnicom filmske industrije i dva hollywoodska filma imam samo pozitivna iskustva. Profesionalnost je povezana s dovoljno novca da se ostvare najsmjelije i najzahtjevnije ideje. Prema meni su se svi odnosili iznimno prijazno, s poštovanjem, a uvjeti za rad i kreativnost su kao iz snova. Vjerojatno bih o Hollywoodu razmišljala drugačije kao o domu ili prebivalištu... Uostalom, svi znamo priče o praznini i bezobziroj konkurenciji, ali za sada o tome mogu samo nagađati.
Možete li se zamisliti kako živite u Los Angelesu?
- Rado putujem na posao. To je najljepši dio ovog zanimanja, ali i rado živim u Sloveniji tako da mi to za sada nije potrebno. No, nemam ni problema ni sa selidbom.