Slaven Rimac ni jutro nakon finala nije promijenio sliku spokojnog, mirnog čovjeka.
- Ponosan sam, jako ponosan, prvenstveno na dečke. Ovo je doista velika stvar.
I nije od onih koji su opijeni srećom. Čvrsto je s dvije noge na zemlji.
- Već u srijedu nas čeka Zadar, u petak smo u Sinju. U međuvremenu bismo trebali sjesti i razgovarati što će biti na ljeto i što ćemo igrati. Je li to Euroliga ili nije. Meni ne izgleda da smo sposobni igrati Euroligu. Nije to samo blokada na FIBA-i koju treba platiti, tu ima i dio onoga ispod čega Golemac i ja nećemo preći. Mi jednostavno ne želimo dovoditi ni jednog igrača dok se ovoj momčadi sve ne plati. To je fer, to su odnosi koje mora imati klub u kakvom želimo biti. I ako se razmišlja o Euroligi, onda nema smisla tamo biti kanta za napucavanje, ako se razmišlja o Euroligi, onda se već sada mora krenuti u realizaciju rješavanja dugova. Mi gubimo vrijeme.
Osim što treneri, u onoj gužvi na kraju netko je uzeo njihove, nisu dobili prstene za prvaka, nisu ni razgovarali s predsjednikom kluba.
- Razgovarat ćemo. Pročitao sam nedavno razmišljanje Wengera ili Fergusona, sad se ne mogu sjetiti tko je bio od njih dvojice, da svaki klub kad uđe u krizu, mora imati jedinstvo uprave, struke i igrača. Ako to postoji, onda je izlazak iz krize uvijek moguć. To je jako točno.
Rimac neće mazati oči i uživati u lovorikama, on će jasno reći da je klub u krizi. I kad se to predsjedniku neće svidjeti. Rimac je jednostavno takav kakav je uvijek bio. Bolesno iskren.
- Znam da sada, s ovim rezultatom Golemi i ja imamo težinu, ali naš je cilj stvoriti ovdje dugoročan projekt. Da on ne bi odumro na startu. Potencijala ima u klincima, imamo sjajnu djecu kojima je 17, 16, 15 godina, potencijal je to s kojim jednog dana možemo otići na Final Four. Ali onaj euroligaški.
Međutim, tu se ideje trebaju preklopiti.
- Života na dug i lažnih obećanja nema više. Kad Cibona uđe u redovno servisiranje svojih obveza, kad one budu stizale iz mjeseca u mjesec, onda će sve biti lakše.
Dario Šarić je i njegova zasluga. Ovakav Dario Šarić.
- Igrali smo u Šibeniku, opasno smo se posvađali u svlačionici. Morali smo mu objasniti da je on vođa momčadi, da mora biti primjer, da ne može ispaliti tri nerezonske lopte jer on mora donositi najbolje odluke na terenu. Ne odgajamo igrača koji će zabijati 30, a njegova će momčad pobjeđivati svaku treću utakmicu. Dario Šarić mora u svakoj ići na pobjedu i shvatiti koliko je on tu važan za sve svoje suigrače. Ovaj Final Four potvrda je tog puta, pravog puta. Kad pročitam nešto lijepo o Dariju, osjećam da čitam o sebi.
Još dok je trajala fešta u Vatrenki, ostali smo načas sami. Znamo se oduvijek. Od njegovih prvih seniorskih koševa i mojih prvih tekstova uopće.
- Jbt, prekinuo sam Vujoševićevu dominaciju...
Jesi, Riki. I nitko ti to nije poklonio.