Mario Balotelli novi je junak “azzurra”. On je danas ponos Italije, predodređen da bude ono što su u svoje vrijeme bili Roberto Baggio, Alessandro Del Piero ili Francesco Totti. Italija izbornika Cesarea Prandellija potpuno je drukčija od svega što smo dosad vezivali uz “calcio” pa je tako i njihova prva zvijezda, 21-godišnji napadač, potpuno drukčiji od drugih.
- Poslije utakmice došao sam do mame i kazao sam joj: “Ovo su golovi za tebe”. Dugo sam čekao ovaj trenutak i želio sam učiniti mamu sretnom. Ovo je bila najljepša večer u mom životu, a nadam se da će u nedjelju biti još ljepša - kazao je Balotelli.
- Zabio sam tri gola na turniru, a nadam se i četvrtom u finalu koji ću posvetiti tati. On će doći u Kijev gledati utakmicu protiv Španjolske.
I to je jedna strana priče o Mariju Balotelliju koji je do jučer bio “lud i neprilagođen”, a danas je “mamin sin” i novi idol Italije.
Naravno, poznata je stvar da Mario Balotelli ima iza sebe čudesnu životnu storiju.
Rođen je u Palermu na Siciliji, kao drugo dijete u obitelji Thomasa i Rose Barwuah, doseljenika iz Gane, a njegov život vjerojatno će poslužiti kao filmski predložak jer u njemu ima svega, ljubavi i drame, patnje i boli, optužbi i praštanja, a sve vodi ka velikom hepiendu.
Ukratko, to bi izgledalo ovako: nedugo nakon Marijeva rođenja obitelj Barwuah se seli u Bagnolo Mella, gradić u blizini Brescije. Tamo žive oskudnim životom, a da situacija bude još gora, Mario ima ozbiljnih zdravstvenih problema s crijevima i često je po bolnicama. Čak je bio i životno ugrožen, a jedan od uzroka njegove bolesti bili su loši uvjeti u kojima je obitelj živjela.
Biološki roditelji
Imao je tek dvije godine kada je socijalna služba predložila njegovoj obitelji da Marija udomi obitelj Balotelli, Silvia i Francesco, koji su puno boljeg socijalnog statusa i mogu djetetu pružiti svu potrebnu skrb.
Konačno 1993. godine Thomas i Rose dali su trogodišnjeg Marija na udomiteljstvo. Zanimljivo je da Balotellijevi nikad službeno nisu usvojili Marija, nego su oni samo godinu za godinom produljavali udomiteljstvo. Kad je navršio 18 godina, Mario Balotelli dobio je talijansko državljanstvo, a danas je zadržao i prezime Barwuah.
Ipak, Balotellijeve smatra svojom obitelji. Nije ostao blizak s biološkim roditeljima, čak ih je prije nekog vremena optužio da su ga napustili u bolnici te da sad žele samo komadić njegove slave.
Njegovi biološki roditelji pak tvrde da su Marija pokušali u nekoliko navrata vratiti iz udomiteljstva, ali da Balotellijevi to nisu dopustili.
- Prije više od deset godina pokušavali smo sve, ali sud je odbijao naše zahtjeve. Kako su godine prolazile, Mario je bio sve hladniji prema nama. Balotellijevi znaju ljude i utjecajni su. Ništa nismo mogli napraviti - kazao je u jednom intervju Thomas Barwuah koji žali što je njegov sin okrenuo leđa svojoj biološkoj obitelji.
Ipak, Mario se zbližio sa sestrom Abigall i braćom Enochom i Angelom.
Enoch Barwuah s njim je u Poljskoj, a i sam se pokušava probiti kao nogometaš te je bio na probama u Stoke Cityju i Sunderlandu.
Debi s 15 godina
Mario Balotelli je od najmanjih nogu pokazivao da posjeduje izvanserijski talent, a kad je od boležljivog dječaka izrastao u snažnog mladića, doživio je pravu eksploziju.
Počeo je s nogometom u klubu Lumezzane u Lombardiji u kojem je sa 15 godina zaigrao za prvi tim i debitirao u Serie C1. Osim raskošnog talenta, brzo je na površinu isplivao i njegov problematični karakter.
“Nisam lud, ali ponekad činim čudne stvari”, odgovarao je. Lude stvari činio je na terenu kao onda kad je srušio Manchester United s dva gola u pobjedi 6-1 samo koji dan nakon što je spalio kupaonicu u svom domu. Proslavio se majicom “Why Always Me?”, “Zašto uvijek ja?”, kao pitanje začuđenog zločestog dečka. Cesare Prandelli znao je da ne može na Euru bez Balotellija iako je on u jednom trenutku opasno visio. Prandelli ga nije zvao na pripremnu utakmicu protiv SAD-a dok je Balotelli odrađivao suspenziju u Engleskoj zbog još jednog od svojih nestašluka. No kad je vidio da “azzurri” ne mogu zabiti gol, bilo mu je jasno da će morati trpiti Balotellijeve mušice jer ipak je on klasa iznad svih ostalih talijanskih napadača.
Puno se govorilo o tome kako je Balotelli odvojen od momčadi, da sam ide u šoping, da je čudan i svojeglav. No kad je počeo zabijati golove, mediji su počeli o njemu pričati s puno više respekta. Ako izuzmemo gaf Gazzette dello Sport, čiji je karikaturist Balotellija prikazao kao King Konga. Novine su mu se kasnije ispričale.
Kao Hulk i Tyson
Mediji su sada preplavljeni fotografijama Balotellijeva torza, pa ga opisuju kao Tysona ili Hulka. Na spomen skidanja dresa Balotelli se našalio da su suigrači poludjeli ne zato što je dobio žuti karton, nego zato što su ljubomorni na njegove mišiće.
Zašto ne slavi svoje golove, pitali su ga novinari. - Ne slavim golove jer samo radim svoj posao. Jeste li vidjeli poštara da slavi kad dijeli poštu - odgovara Balotelli. Ova mu je izjava osigurala novi nadimak “Il Postino”.
Španjolci imaju razloga biti u strahu da Balotelli ne zakuca na njihova vrata. S novom pošiljkom...