Izmrcvaren ozljedama, za belgijsku reprezentaciju skupio je samo 17 utakmica i pet pogodaka, otočki stil nogometa sustavno je uništavao njegovo zdravlje. No Branko Strupar i s takvom je statistikom zaorao duboku brazdu u belgijskom nogometu. Skromni dečko iz Zagreba, atipične karijere koja je dobila i publikaciju, a ne bi čudilo kada bi jednog dana uslijedila i ekranizacija, legenda je u zemlji piva i vafla. Iako toga ni sam nije potpuno svjestan.
U četvrtak navečer čuli smo se, naime, s belgijskim kolegama koji su oduševljeno klicali u slušalicu: “Branko je stigao na trening Crvenih vragova, vrlo mirno i povučeno, a odjednom je oko njega nastao metež. Nije niti slutio koliko ga današnji klinci cijene...”
- Prvo sam svratio do naših i OK, tamo sve znam, a vodio sam i svoje klince kako bi se slikali s Lukom i ekipom. Želio sam potom svratiti na trening Belgije, ali tamo su iz moje generacije još samo Van Buyten i Simmons, ostalo su klinci, sjajni klinci koji igraju u velikim klubovima, ali klinci koje ja ne poznajem. I mislim si, OK, novinari me znaju, zna me i Wilmots, ali idem radije sa svojom djecom da se manje sramotim – smije se Čaba. – Prvo zovem golmana, Courtoisa, koji pokraj svih prolazi kao pokraj duhova, pa tako i pokraj mene. I odjednom se dečko okrene i krene se ispričavati: „Branko, oprostite, zaista vas nisam skužio...“ Mislim si, možda me on zna, ali to su ipak zvijezde. I krenem se upoznati s ostalim, prvo s Fellainijem. Velim mu: “Marouane, pratim te, igraš odlično, ja sam inače Branko.” A on mi odgovara: “Branko, pa što ti je, ti si nama svima ovdje bio idol!”
Struparu se oteo širok, iskreni osmijeh...
- Eto vidite, nisam niti slutio da će se to dogoditi. Jasno da mi godi, dokaz je to da sam bio igrač i čovjek. Ja sam, u biti, u Belgiji bio poput Luke, zvijezda koja to nije. Nisam se, naime, tako ponašao. A Belgijanci te prvenstveno cijene kakav si čovjek, dakle, valjda sam bio OK... Pričaju mi kako su mi neki skupljali lopte, neki su nosili moje dresove, neki su me, poput Hazarda, pratili iako nisu niti igrali u Belgiji... Ma čudo, stvarno sam ostao paf, potpuno iznenađen, mislio sam da će me gledat kao navijača, kad ono show. Na kraju su mi Fellaini, Hazard i Lukaku obećali da će mi sačuvati dresove s jučerašnje utakmice za moga sina Brunu. Mali je, kao i ja, ostao oduševljen.
Strupar, jasno, poznaje i izbornika Marca Wilmotsa.
- S njime sam uspio uhvatiti tek časak-dva vremena za razgovor, bio je u gužvi. No budući da planiram u utorak poći u Bruxelles na utakmicu Belgija – Wales i naći se s nekim svojim dobrim prijateljima i razgovarati o nogometu.