Ante Rukavina ove je sezone za Dinamo odigrao ukupno 1596 minuta (997 u HNL-u, 509 u Europi i 90 u Kupu), postigao je pet golova (dva u HNL-u i tri u Europi).
- Hm... Nisam znao da sam igrao toliko minuta. Mislio sam da ih je bio manje. No, dobro, onda sam zadovoljan minutažom, ha, ha, ha... Što se tiče golova, moji golovi su napravili svoje ove sezone!
Znači, u glavi je onaj Ludogorec? Ne može se živjeti od stare slave?
- Čekajte, prvenstvo još nije gotovo. Idemo dalje, borba traje, kad završi dan zaboravlja se što je bilo, gledam stalno prema sutra.
Posljednji pogodak postigli ste 7. listopada 2012. protiv S. Belupa u Koprivnici. Gotovo šest mjeseci bez gola?
- Nisam praktički ni igrao tih šest mjeseci. Imao sam crijevnu virozu, pa reprezentativna stanka... Pripreme, ovo i ono, eto, tako je to bilo. Vidjet ćemo kako će dalje biti. Sada kad dolaze bolji tereni, nadam se da ću biti bolji.
Jeste li dobili dosta prilika u Dinamu?
- Nisam u Dinamo doveden da se meni daju prilike, ja sam doveden kao pojačanje! Mislim da sam dosta toga ispunio, napravio u Dinamu dobrih stvari. Možda sam mogao i bolje, ali moglo je ispasti i gore.
Trener Jurčić dosad vas je koristio kao alternativu Čopu. Jeste li nesretni zbog toga? Duje je odlično igrao, stalno zabijao, pokraj njega se nije mogli ući u igru?
- Duje je stvarno dobar i inteligentan igrač, moderan prototip napadača. Međutim, istina je jedna, Čop i ja moramo igrati skupa u momčadi. Odlično se slažemo na terenu i izvan njega. Šteta što se ozlijedio. Ja sad uskačem, bilo bi najbolje da smo igrali jedan bliže drugome. Kad igrate, morate poznavati suigrača. Čop i ja se poznajemo u dušu. To su neprocjenjive stvari u nogometu. Obrambeni igrači ne znaju što smjeramo, tu dobivate prednost. Ja napamet znam što će Duje odigrati, a vrijedi i obratno.
Onda je stvarno šteta što niste igrali skupa...
- Ispada da je Dinamo momčad koja ne igra skupa! Otkada sam ja došao, ima tome dvije i pol godine, mnogo toga se stalno mijenjalo. Pogledajte fotografiju s utakmice s Villarrealom, pogledajte udarnu postavu i usporedite je s današnjom. I poslije isto, svaki put je različita momčad. Nikada se ne možemo totalno uigrati. Znam da se u modernom nogometu treba imati jaka klupa, da dolazi do rotacija, ali tu uvijek postoji opasnost nedovoljne uigranosti. Ali s druge strane svi dobivaju prilike. Negdje dobiješ, negdje izgubiš, treba dobro balansirati. Nije baš tako jednostavno. Svatko snosi odgovornost za svoje odluke, svatko provodi svoje ideje, tako to valjda treba i biti.