Transfer Matea Kovačića za Dinamo je ipak nesvakidašnja pojava. Odlazili su iz Maksimira igrači u velike europske klubove (poput milanskog Intera), ali nikad u tinejdžerskoj dobi (od 18 godina). Stoga je ''urbi et orbi'' izvršnog predsjednika Zdravka Mamića očekivani slijed događanja...
- Bio sam oduzet. Po prvi puta sam se tresao dok sam dogovarao posao s ljudima iz Intera. Sve se dogodilo iznenada. Rekao sam im da ne dolaze u Zagreb, jer neću razgovarati ispod 15 milijuna eura. Svejedno su došli i potpisali smo ugovor na 13 i bonus od 2 milijuna eura ukoliko Inter uđe u Ligu prvaka. Taj će nam bonus biti isplaćen prije zadnje rate. Telefonski smo održali sjednicu Izvršnog odbora i jednoglasno dogovorili transfer. Bio je to trenutak kada nismo smjeli dopustiti da nas preplave emocije, jer klubu je trebalo osigurati dodatnu stabilnost – ističe Mamić.
Dinamov izvršni predsjednik iznio je i podatak koliko će Kovačić zaraditi tijekom igranja u Interu.
- S 18 godina Kovačić je riješio egzistenciju. Treba dobiti deset milijuna eura (netto) za četiri i pol godine na koliko je ugovor potpisan. Dakle, Dinamo i Kovačić u Hrvatsku će unijeti 25 milijuna eura. To je otprilike kao da neka tvrtka izveze robe u vrijednosti 350 milijuna eura. Pritom je zgodno primijetiti kako u Italiji Dinamo nije napravio ozbiljan transfer od 1998.
Nije li međutim prodajom Kovačića momčad Dinama značajno limitirana u mogućnostima uoči nove sezone i pokušaja proboja u Ligu prvaka? Istovremeno, možda bi Kovačić za godinu dana provedenih u Dinamu postigao znatno višu cijenu?
- To je logično razmišljanje, ali u ovom poslu postoje strašni rizici. Veliki su pritisci na mene i klub. Treba promatrati kontekst naše odluke. Dobro sam upoznat sa stanjem, naročito financijskih institucija u Hrvatskoj i Europi. Ne bismo se kolebali da imamo sređenu situaciju u nogometu i državi. U zemlji, gdje vlada jal i balkanski primitivizam i svi te žele povući u ponor donijeli smo odluku o transferu Kovačića. Nekome ova prodaja izgleda korak natrag za Dinamo, ali u perspektivi to su dva koraka naprijed. Prodaja igrača je pitanje odgovornosti ma koliko svi mi bili uz ove igrače emotivno vezani.
- Radim u Dinamu za plaću od 11 tisuća kuna. Tko dokaže nešto drugo dajem mu milijun eura. U posljednje dvije godine dva puta su mi ispitivali porijeklo imovine. Pronašli su jedino da imam desetak milijuna pošteno zarađenih eura.
A u 35 godina radnog staža nijedna moja tvrtka (ili član obitelji) nije ostala dužna državi niti lipu.
Glavni maksimirski operativac pokazao je predstavnicima medija rješenje prema kojemu je GNK Dinamo od 1. siječnja ove godine obvezan plaćati porez na dobit i napraviti fiskalizaciju.
- Čestitam Poreznoj upravi i podržavam oba rješenja. Međutim u Republici Hrvatskoj postoji 47 tisuća udruga građana i sve su neprofitne organizacije. Jedino za Dinamo vrijede druga pravila. Naš klub ionako sredstva za život osigurava u inozemstvu od prodaje igrača i sudjelovanja u europskim natjecanjima. Laž je da se Dinamo financira iz gradskog proračuna.
Zdravko Mamić ima poriv – napisati knjigu!?
- Volio bih imati neku ostavštinu. Nažalost, trenutačno za knjigu nemam vremena. Ali znam da bi to bio najveći bestseller na svijetu. Objasnio bih ljudima u kakvim se raljama Dinamo nalazi. Spominjalo kako je Dinamo u bivšoj državi bio u neravnopravnom položaju. To je laž. Vodili su ga nesposobni luzeri. No, sve je to ništa prema ovome što Dinamo proživljava u svojoj Hrvatskoj. Ta bi priča osupnula svijet – smatra Mamić.