BIO JEDNOM JEDAN DERBI

TOMISLAV ŽIDAK Nekad spektakl za koji se živjelo! Danas? Je li netko u ovoj državi uopće za nogomet?

Fasada se ljušti, a ispod vapna se nazire lice Doriana Graya, i Dinamu i Hajduku prijeti stečaj. Ne samo financijski i moralni, već i definitivna propast
 Joško Ponoš/Cropix

Nekada, u doba nogometnog romantizma, Hajdukovi navijači bi na Jelačićev trg dovodili magarce, a ako bi Dinamo dobio utakmicu, dan kasnije bi pred “Charliejem” bila parkirana mrtvačka kola, pored kojih bi bijesnio Bernard Vukas, a Mirko Braun bi paradirao s čašom Martella. Na žalost, nema više ni Bajde Vukasa ni Charlieja Brauna, nema tovara ogrnutog Hajdukovim šalom, a nema ni pogrebnih kola. Ostala je samo ploča - “Vi samo umrite, ostalo je naša briga”. Derbi je na izdisaju, a nikoga nije briga...

Fasada se ljušti

Nekada, dok su Dinamo i Hajduk bili ozbiljni klubovi, glavni likovi bili su Marko Mlinarić i “ BakaSlišković. Kada su se počele topiti nogometne klase, u naslovnim ulogama su se pojavili “glagoli visokog rizika”, u interpretaciji Ćire Blaževića i Ivana Katalinića. Kada smo se zasitili i trenerskih lamentacija, u prvi plan su se probili navijači, BBB-i i Torcida, bakljade, tučnjave i otvorena mržnja. Danas, kada više nema Mlinarića i Sliškovića, kada su Blažević i Katalinić bivši treneri, kada Torcida i BBB-i gube interes za nogomet, ostali su Zdravko Mamić i Hrvoje Maleš. Glavni menadžer, koji zbog nepodnošljive akustike ne smije na utakmice vlastitog kluba i ozvučeni predsjednik, poznatiji kao agent USKOK-a.

Fasada se ljušti, a ispod vapna se nazire lice Doriana Graya, i Dinamu i Hajduku prijeti stečaj. Ne samo financijski i moralni, već i definitivna propast, jer u cijelom nogometnom sustavu puno toga ne valja, a ono malo upotrebljivih igrača, koji još nisu zdimili preko granice, nazaduje i propada. Novih, svježih trenerskih imena, osim Igora Pamića i Samira Toplaka nema, a i njihove ideje ne mogu propupati u klubovima-autsajderima.

Sedam godina nesreće

Hajduk već sedam godina nije u stanju osoviti klub na noge, postao je klub za utješne nagrade i prigodničarske utakmice, a Dinamo u rijetkom europskom iskoraku “gubi sve u sedam”. Dinamova dominacija u hrvatskoj ligi ne veseli baš nikoga...

Što je ostalo, pitamo se uoči još jednog derbija? Taktički dvoboj Ante Čačića i Krasimira Balakova, nakon kojega će Dinamov trener vjerojatno opet ponuditi smiješne podatke s iPada o Dinamovom “tika-taka” nogometu. Pokuša li me još jednom uvjeriti da Dinamo ima isti broj odigranih pas-lopti kao i Barcelona, bit ću siguran da je Čačić iPad nabavio u kineskom dućanu.

Kineski bofl

Pa i ono što igraju Dinamo i Hajduk je “bofl iz kineskog dućana”, a da je to doista istina, potvrdit će podatak da su Milan Badelj, Šime Vrsaljko, Ante Rukavina, Sammir, pa čak i Mateo Kovačić samo - nazadovali. Ili, stručnije rečeno - stagnirali. A svi su bili kandidati za nacionalnu momčad.

Zadnji Hajdukov bljesak datira od prije sedam godina, kada je bijele do naslova prvaka odveo purger Niko Kranjčar, kao što ih je jedan drugi purger, Bajdo Vukas, promovirao u jedan od najboljih mediteranskih klubova.

Umro je i Old Firm

No, sve umire, pa tako i veliki nogometni derbiji. Umro je i škotski Old Firm, Glasgow Rangers je 21 bod iza Celtica i u stečaju je kao i Hajduk, a glavna vijest u predvečerje našeg derbija glasi - hoće li se uprave naći na zajedničkom ručku, ili je bilo previše ružnih riječi? Ma koga briga za njihove svađe, je li u ovoj državi netko uopće za nogomet?

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. travanj 2024 12:32