Španjolci i Talijani vladari su svjetskog nogometa.
Sva velika natjecanja, Europska ili svjetska prvenstva, od 2006. naovamo osvajaju ili Azzurri ili (češće) La Roja. Španjolci očekivano, a Talijani navodno senzacionalno. No nacija koja je uzela četiri Mundiala (samo Brazil ima više, jedan više) i jedan EP, nije i ne može bi šokantan trijumfator.
Talijanski su klubovi, čak i u nedavnom uočljivom padu konkurentnosti Serie A (od infrastruktrure preko platežne moći do sada već gotovo redovitih skandala i afera), svejedno u tom razdoblju uspjeli dvaput sjesti na krov Europe i svijeta. Milanski divovi, čarobno sjajni i veliki klubovi, Inter i Milan.
Talijani su nam uz to (barem nama s Jadrana) nekako bliskiji od bilo kojih drugih susjeda. Povijesno smo i geografski upućeni i naslonjeni jedni na druge premda tu neke velike ljubavi nema. Događa se, zapravo, višestoljetno međusobno mrštenje. Poznajemo se, znamo si mane koje jedni drugima ističemo radije nego vrline. Što je čak i nekako ljudski, normalno. Kako će mi živac dignut’ Kenijac ili Singapurac kad ga ni ne vidim ni ne čujem?! A Talijan i ja se jedan drugome stalno motamo pod nogama.
Oni tu za “ferragosto”, mi tamo par puta godišnje u kakav lagani shopping. Nervira te glasna glazba susjeda koji živi vrata pored tvojih. Ta ti para uši i ometa san. Onog koji razvali neku “cajku” oko 3 ujutro, ali tri sela dalje, nit’ čujem, nit’ me briga. Pa smo zbog toga mi Hrvati (izuzev Fiumana, riječkih Talijana) nekako skloniji Španjolskoj. Koja igra (ili je - nekad igrala!) ljepše i nikad nam ni po čemu nije bila trn u oku. Prije više od pola stoljeća vikalo se “Trst je naš”, a ne... “Valencia je naša”!
Stoga vjerujemo da će večeras više Hrvata navijati za pobjedu Španjolske premda ima i onih kojima je: 1. već pomalo dosadio 'tiki-taka’ i 2. ako ne igraju naši dečki, već po navici navijaju za autsajdere, a to Talijani danas barem na papiru i barem donekle, zaista jesu.
Koja je kronologija te dominacije društva s Pireneja i Apenina koju spominjemo od 2006. naovamo? Evo je. Vrlo jednostavna i sa Saturna vidljiva.
2006. Italija prvak svijeta, Barcelona prvak Europe
2007. Milan prvak Europe
2008. Španjolska prvak Europe
2009. Barcelona prvak Europe
2010. Inter prvak Europe, Španjolska prvak svijeta
2011. Barcelona prvak Europe
2012. Italija ili Španjolska prvak Europe.
U preko pola desetljeća na Apenine ili Pireneje otišlo je 82% nacjenjenijih nogometnih “kanti”. I “klempavac” Lige prvaka, i Gazzanigin “FIFA World Cup Trophy” i Uefin trofej Henria Delaunaya koji će večeras podignuti ili Buffon ili Casillas. Španjolci i Talijani bi u međuvremenu, samo da se smiju natjecati, vjerojatno osvojili i koju Copa Americu ili Copa Libertadores!
Svjetsko prvenstvo 2006. godine riješila je talijanska squadra u punom smislu te riječi, bez superstarova i junaka (najigračem bio je proglašen - Fabio Cannavaro?!). Europsko prvenstvo 2008. Španjolskoj su donijeli Villa i Torres, a SP 2010. dohvatio je Iniesta. Naravno uz vrhunska izdanja Xavija i Casillasa u oba slučaja.