Okretanje vlastitom igračkom kadru mantra je koja se već godinama ponavlja u Hajduku, omladinska škola Bijelih odavno je na dobrom glasu i jedan je od najčvršćih temelja kluba. Ništa novoga nam po tom pitanju nije otkrio novi sportski direktor Goran Vučević kada je na vlastitom predstavljanju istaknuo kako je škola srce Hajduka, kako klub mora napredovati na pogon iz tvornica talenata na Poljudu.
Ništa novoga nećemo ni mi otkriti ako napišemo da je Hajduk svoje najveće uspjehe postigao kada je većina prvotimaca ponikla iz omladinske škole, uz nadogradnju u vidu kvalitetnih pojačanja iz drugih sredina. No, prošlost pripada prošlosti, Hajduku je bitan kadar kojim sada raspolaže te još više kadar koji tek treba doći do prve momčadi. Vrata su mladima širom otvorena, ne samo zbog toga jer je klub odredio da omladinska škola ima prioritet već još više zbog toga što nema novca za kupnju pojačanja. Aktualni Hajduk ima najmlađu momčad u povijesti, u prosjeku s tek nešto više od 21 godinom, a tendencija je da u budućnosti gledamo još mlađu momčad. Naročito ako tijekom siječnja odu neki igrači poput najstarijeg Vršajevića ili kapetana Maloče. Tko bi ih mogao naslijediti, odnosno tko su talenti od kojih Hajduk u budućnosti može profitirati?
U prvi smo plan stavili po dvojicu iz kadeta i juniora, Vlašić, Balić, E. Maloku i Bašić su igrači koji su zbog svog nogometnog dara već privukli interes javnosti te počeli kucati na vrata prve momčadi. Nisu oni jedini koje stručnjaci proglašavaju perspektivnima, dobrog materijala ima u kadetima i juniorima, ali u Hajduku moraju znati da ni njihov izvor nije nepresušan. Uvijek je dobrodošla dopunska selekcija od igrača sa strane, a to je segment u kojem Hajduk polako zaostaje za konkurencijom, naročito za Dinamom. Uglavnom se ne radi o tome da struka Bijelih nije prepoznala nekog talentiranog igrača već se glavni razlog krije u financijama. Hajduk trenutno nije u stanju da izdvoji sredstva za stan, hranu i stipendiju dječacima ili mladićima koji ne žive u Splitu i okolici pa takvi radije odabiru odlazak u druge klubove. To je problem kojim se uprava kluba mora ozbiljno pozabaviti, a istovremeno se maksimalna pažnja mora posvetiti razvoju četvorice izdvojenih te još nekolicine zanimljivih poletaraca.