Ušao je u cilj i vrtio glavom. Nezadovoljan, pomalo i ljutit, dao je izjavu za ORF, u kojoj je jasno dao do znanja što misli o svojoj slalomskoj vožnji. Iako je do kraja ostalo osam skijaša, uglavnom specijalista za brze discipline, a njegovo se ime šepurilo s vrha ljestvice vodećih, Ivica Kostelić kazao je da ne vjeruje u pozitivan ishod superkombinacije.
- Neće biti dovoljno za medalju - kazao je nevoljko u kameru.
Dok se penjao i spuštao po stepenicama velebnog skijaškog zdanja u Schladmingu vraćajući se na mjesto predviđeno za vodećega, činilo se da previše koristi rukohvat. Nije valjda opet taj nesretni Schladming uzeo preveliki danak? Ovaj put nije, a skijanje je pokazalo svoju ćudljivu, prevrtljivu stranu. Sreća, koju je često u karijeri proklinjao, ovaj ga je put pomazila. Ples stotinki otišao je na njegovu stranu, nekoliko opasnih konkurenata je zajahalo vrata i, iako se iza njega zagužvalo, a nedodirljivi Ted Ligety ostao razred za sebe, zabrinutost je u nekoliko minuta isprala sreća zbog nove velike medalje. Ivica Kostelić postao je srebrni kombinatorac na SP-u.
- Nema pomiješanih emocija, samo velika, neizmjerna sreća. Taman sam zaslužio srebro, medalju koja mi je nedostajala da kolekcija sa SP-a bude potpuna - kazao je Kostelić.
Šesnaest godina nakon što je na juniorskom Svjetskom prvenstvu osvojio prvu veliku medalju, kombinacijsku broncu, Ivica je na seniorskoj smotri bio stepenicu više. Bez obzira na izrešetana koljena, Kostelić ponovno djeluje nepoderivo.
- Pazi, to je podatak za zamisliti se. Šesnaest godina, a ja sam ponovno tu. Od dečki s kojima sam se utrkivao te godine ovdje skija još jedino Markus Larsson, a i on nastupa isključivo u slalomu. Šesnaest godina! Pa ljudi koji su se rodili u to vrijeme danas su gotovo odrasli.
Euforija koja drži organizatore SP-a, koji su Schladming pretvorili u najveći skijaški party na otvorenom, nosila je i Ivicu do srebra.
- Velika je čast ovdje osvojiti medalju jer ovo je hram. Austrijanci ovakva prvenstva rade najbolje na svijetu, a atmosfera u tom grotlu je neponovljiva. Neki dan sam čuo na televiziji komentar koji kaže da je njima ovo važnije od nogometnog Eura 2008. Uložili su ogroman novac, a žive od skijanja i za skijanje.
Dan mu je natjecateljski započeo gotovo savršeno. Spustašku vožnju nazvao je jednom od najboljih u karijeri, sigurno najboljom ove sezone.
- Izvukli smo maksimum iz materijala. Staza je izazovna, jedna od najtežih na kojima sam skijao i non-stop traži tempo. Ovo je prva kombinacijska medalja za koju mogu zahvaliti primarno spustu. Iako je tim napravio mnogo, ovaj je put natjecatelj obavio najveći posao.
Ako niste shvatili, “natjecatelj” je dečko sa žutom kacigom. Zaostatak od 1.37 sekundi iz spusta bio bi savršen da Ligety nije bio 65 stotinki brži. Ostali ipak nisu trebali biti problem. Načeti Svindal (razmišljao o odustajanju nakon spusta zbog problema s mišićem noge), spustaši Innerhofer, Theaux, Paris, Baumann... Sve je to društvo koje u jednoj, običnoj slalomskoj vožnji Ivica dobiva i po tri sekunde. Ovaj mu je put trebala “samo” jedna, ali nije išlo glatko jer je skijao sporije od Vilette, tek neznatno brže od Finca Romara, a čak dvije sekunde lošije nego Pinturault, koji se izbacio iz utrke očajnim spustom.
- Ne znam što mi se događa sa slalomom. Na posljednjim treninzima u Innerkremsu svaki mi je zavoj na strmini bio ispod vrata i nikako ga ne mogu podignuti, napasti kolac. To se može popraviti, ali ne znam u čemu je problem. Moram se skockati do nedjelje.
Za slalom još ima vremena, do nedjelje će još voziti i veleslalom (“ako Bog da”), a noć je bila rezervirana za slavlje. Kod Kostelićevih termine “noć” i “slavlje” zapravo treba uzeti sasvim uvjetno, ali tradicija se mora poštivati.
- Nazdravit ćemo, uvijek to učinimo.
Nazdravili su i za pobjednika. Teda Ligetyja je sredinom prosinca proglasio glavnim favoritom za osvajanje Kristalnoga globusa. Amerikanac se u međuvremenu pogubio i vratio oscilacijama u Svjetskom kupu, ali u Schladmingu je osigurao već dva zlata.
- Čak i da sam danas slalom skijao bolje od ovoga, Ligetyja bih teško pobijedio.
Prije nego što ga je nekolicina hrvatskih novinara privela na razgovor, na konferenciji medaljaša održao je i malo predavanje. Objasnio je ponovno da “kombinacija s jednim slalomom nema natjecateljsku vrijednost kao ona s dva”, ali poentirao bacivši pogled na postavu na podiju.
- Ted i ja smo opet tu, kao i u Torinu 2006. Sada smo vidjeli koliko ova disciplina može biti zabavna i neizvjesna. Samo se nadam da će Austrijanci postati još uspješniji u njoj pa da poživi što dulje.
Nije propustio zabiti gol za kraj, gol na gostujućem terenu na kojem se, uz aklamacijski pljesak, čulo i nekoliko zvižduka. Nikad mu neće zaboraviti “aferu haklanje”, ali sinoć mu je to najmanje bilo bitno. Sinoć je vrtio film koji traje jako dugo. Šesnaest godina i šesta velika medalja. Koljena klecaju, ali Profesor ide dalje. Čak i u 34. godini, čak i kada ne skija najbolje