Kako je Jutarnji umalo zatvoren

Trebao je to biti dan u kojem bi hrvatski novinari i trgovci hranom nakon šetnje i degustacija po malim siranama i pršutanama slavodobitno ušli u Parmu, centar talijanske prehrambene industrije, i tamo svjedočili nastanku poznate Barilline tjestenine, divili se čudima Parmalatova carstva hrane.... Trebao je.... ali nije. A zna se i zašto nije.

Tog jutra 14. 3. 2001. godine pilot našeg (hm?) nacionalnog zrakoprometnog preduzeća napunio je avion i poletio bez detaljnijeg pogleda na izvješće o vremenu u sletnoj luci. U Zagrebu sunčano, u Parmi sunčano, ali na uskom potezu uz pistu, nadomak rijeke Po, navukla se debela linija guste magle.

- Dragi putnici... - osoblje obavještava putnike o teškoćama.

Kružimo, ali magla se ne miče ni nakon četiri kruga. Toaleti Airbusa postaju pretijesni, žamor sve glasniji, a parfemi putnika sve smrdljiviji.

- Gdje se tu pali normalan zrak - glasno sam se zapitao i pogledao prema kolegama iz Jutarnjeg. Boris Beribak, prvi hrvatski paparazzo, pokazao mi je drugi gumb iznad glave, Tanja Rudež, tada, kao i sada, mlada urednica znanosti, treći, a ja sam za svaki slučaj odvrnuo i onaj u sredini. Klima je proradila, a i zvučnik iz kojeg smo obaviješteni da ćemo morati sletjeti u Bolognu. Iz zraka smo s tugom i sjetom promatrali šumovite rubove Apenina, vinograde, plantaže, pašnjake s meketavcima...

Sletanje u Bolognu trebalo je označiti početak promijenjene rute izleta. Trebalo je, ali kako reče g. Murphy, kad nešto pođe krivo, onda se i na autoputu dogodi nesreća autobusu koji nas je trebao pokupiti. Organizatori nas nakon sat vremena obavještavaju da se vraćamo u avion jer se magla razišla. Gore-dolje i eto nas u Parmi. No, već je pola tri. Propale su sve pršutane i sirane, pa točno po satnici idemo u tvornicu tjestenine Barilla. Ljubazni domaćini računaju da smo se zapršutili i omr-sirili pa nas nude kolekcijom punozrnatih keksa. Ručak je zakazan, tek, za točno u 16 sati.

Iscrpljeni, iscijeđeni, izmoždeni i iskeksirani šetamo po astronomskim pogonima tvornice. Dok nam krulje crijeva gledamo kako radi šestmetarski monstrum stroj. U ogromno čelično grotlo na vrhu se ulije brašno, voda, ulje i par tajnih sastojaka, u sredini se tijesto miješa, malo niže reže i peče, pa hladi i na kraju vam pred noge ispadaju gotovi fusilli, farfalle... Zanimljivo, kao i priča iz posjeta najmodernijoj njemačkoj mesnoj industriji u kojoj na jednoj strani ubaciš svinju, a na drugoj ispadne kobasica, ali džaba sva ta tehnika kad kod nas postoji dugogodišnja i uspješna obratna tradicija.

Napokon odlazimo iz pogona i to ravno u radničku menzu gdje se već puše i miješaju najbolje tvorničke tjestenine i umaci. Let za Zagreb prolazi bez problema. Za nekoliko dana objavljujemo tekst u kojem hvalimo kvalitetu tjestenine iz zemlje s Apeninskog plouotoka koja i inače izgleda kao loše razvaljana tjestenina. Skandalozno.

Naravno, s pravom se pitate što je to u naslovu. Malo ispod njega krije se dio odgovora. Pogledajte onaj dio gdje udružene snage Jutarnjeg okreću gumbe klima-uređaja. E, nakon što je klima proradila, na izvoru tog svježeg zraka najviše se napojio novinar kojem je tri dana nakon puta počela rasti temperatura. Nakon što je osobna mu temperatura prešla 40, na Zaraznoj dotičnome otkrivaju opasnu legionelu. Legionarska bolest zna biti u 40 posto slučajeva smrtonosna, ali srećom otkrivena je i izliječena na vrijeme.

Gđe is the point? Takve se rijetke bolesti odmah prijavljuju nadležnim službama koje provjeravaju gdje se pacijent mogao zaraziti.

- A imate li klima-uređaj na poslu? Da? Morat ćemo poslati nadležne službe da provjere sve vaše klima-uređaje. Vi možda radite u opasnoj sredini. I vaši su kolege možda u opasnosti. Neće potrajati dugo, ali dva dana sigurno nitko neće moći boraviti u tim prostorijama. Takva je procedura... - nabrajala je ljubazna inspektorica.

Hm, teško je ukratko prepričati na koji sam način gospođu uputio na potrebu kontrole klime u avionu, a ne u redakciji Jutarnjeg. Ili nije.

- Ne znam da li i vi imate iste podatke iz lanjskog izvješća o kontroli klimatizacijskog sustava u toj tvrtki, da ne objavimo pogrešan podatak. Kod mene piše da...