Nenadana odluka 60-godišnjega Božidara Maljkovića (rođen 20. travnja 1952., u Otočcu, Hrvatska) da 20. studenoga, poslije samo tri mjeseca i dvadeset dana, napusti zagrebačku Cedevitu - a to je jedini hrvatski klub koji se ove sezone natječe u europskoj Ligi prvaka - uzbunila je košarkaški narod. U to prije, što je nakon dolaska u najimućniju od svih momčadi koje žive, a više životare, u državama bivše Jugoslavije, postao bez premca najbolje nagrađeni trener. Ugovorom se obvezao na dvogodišnju vjernost i za to bi zaradio 700.000 eura. Ne računajući premije za osvojene domaće i međunarodne trofeje koji se kreću negdje do 300.000 eura ili da vam je lakše izračunati: ta bi svota u idealnome raspletu bila, više-manje, teška hvalevrijednih milijun eura.
Čudo preko noći
Pridodamo li beriva koja Maljković prima kao izbornik reprezentacije Slovenije otkako je 12. prosinca 2010. preuzeo žezlo susjednih “zmajčeka” (riječ je, prema uvjeravanjima ljubljanskih valjano obaviještenih sportskih djelatnika, o 30.000 eura mjesečno), onda postaje jasno kako mu raskošna niska ostvarenih velikih uspjeha omogućava da u pregovorima drži vrlo visoku cijenu za svoj rad. I još nešto. Božidar Maljković je s tako visokim pedigreom sebi mogao dopustiti da Slovencima podastre uvjet da sjedi i na dvije stolice ako mu se ukaže krezovska ponuda nekoga kluba koju, kako se uvriježila fraza, nije uljudno odbiti. Prvi put je iskoristio takvu pogodnost da se 2011. otisne u Rusiju za šefa stručnoga štaba Lokomotive iz Krasnodara. No ljubav je ubrzo presahnula stoga što su nestrpljivi oligarsi, financijeri provincijskoga prvoligaša, očekivali čuda doslovce preko noći. Raskid ugovora uslijedio je nakon što su nezadovoljni Rusi isplatili dostojnu otpremninu Maljkoviću. A lanjskoga ljeta, također s “nemoralnom ponudom”, iskrsnula je Cedevita, u liku uspješnoga mogula Emila Tedeschija, vlasnika Atlantic grupe, na čiju se izričitu želju poznati trener preselio u Zagreb “pa koliko košta - košta”. Ali, dok si pljesnuo dlanom o dlan, balon je puknuo i raspao se na stotine komadića. Za razliku od Krasnodara, ovaj put sidro je digao Maljković i ispario.
Naziru se uzroci
Njegov odstup postao je kolosalna senzacija. Zanimljivo, u Zagrebu se o njoj neusporedivo više pisalo nego u Beogradu, koji je desetljećima domicilna adresa Maljkovićevih. U subotu, dok pišem ovu kroniku, samo u dva od brojnih dnevnika iz srpske metropole izašli su kraći članci o aferi. Tabloid Kuris gotovo je sve rekao u opremi: “Pretnje iz Hrvatske” (nadnaslov); “Maljkoviću uzimaju pare” (naslov): i “Predsjednik KK Cedevita Veber zaprijetio srpskom treneru da neće vidjeti ni dinara od 700.000 eura”. A u Sportu s naslovom: “Maljkovića po džepu, a Boža piše pismo” prenose kako je Cedevita najavila stegovnu prijavu protiv doskorašnjega kratkotrajnog trenera. Citirana je Maljkovićeva izjava, kojom objašnjava zašto danima ne odgovara na pozive: “Uskoro ću poslati pismo sredstvima informiranja, i tako me zovu iz cijele Europe, ali se nikome ne javljam!”, uz objavu kako će prezimiti u Beogradu, pri čemu će imati dovoljno vremena da prati slovenske repezentativne kandidate. Začudo u Sportskome žurnalu, koji je za košarku odvojio dvije i pol stranice, nema ni retka o bijegu Bože Maljkovića i Cedevitoj prijetnji o drakonskoj novčanoj kazni koju mu je odaslao njen čelnik Josip Veber.