Ostojićevi suradnici kažu da se s prihvaćanjem kandidature obećane Bernardiću nevoljko složio tek nakon dugih razmišljanja i unutrašnjeg lomljenja, ali i pritisaka stranačkih kolega. U politici često biva da se zbog viših ciljeva valja odreći ponekog načela i da se zbog političkih interesa razvrgavaju i najčvršća prijateljstva.
U životu Rajka Ostojića takav se trenutak upravo dogodio. Preuzet će riskantnu ulogu izazivača Milana Bandića, ali njegov, Ostojićev, položaj ima i duboko traumatičnu crtu: ulogu je preuzeo upravo od onoga kojemu se ta rola silno svidjela i komu je upravo on, Ostojić, tu ulogu i namijenio.
Neizvjesna bitka
Ostojićeva odluka da prihvati kandidaturu do jučer namijenjenu drugom, zacijelo nije bila lagana. Ne samo zbog moralnih obzira, već i zbog vlastite političke budućnosti. Napustiti mjesto u Vladi s epitetom najpopularnijeg ministra i upustiti se u neizvjesnu bitku za zagrebačkoga gradonačelnika, sve je samo ne jednostavan potez. Pobjeda u srazu s Bandićem svakako bi bio trijumf i važna stepenica u daljnjem političkom usponu, kojem taj ambiciozni čovjek zacijelo teži. Ali, jednako tako poraz bi predstavljao sunovrat u gubitnički ambis iz kojeg obično nema povratka.
Dobar poznavatelj danas možda najpopularnijeg SDP-ovca reći će za Rajka Ostojića, sad već i službeno socijaldemokratskog kandidata za gradonačelnika Zagreba, da bi ga po društvenom profilu bilo najlakše usporediti s ulogom dotura Vice, koju je maestralno, u Smojinu “Velom mistu”, odigrao Boris Buzančić. Ostojić je, u svojoj duši, upravo takav: dobar čovjek koji će svakom pomoći. Pa ako je Buzančićeva uloga iz kultne tv-serije možda imala makar trunku utjecaja na izbor prvoga gradonačelnika Zagreba nakon uspostave višestranačja, pobjeda Ostojića nad Bandićem, danas, kad se gradonačelnik bira izravno, sigurno bi bila rezultat osobine dotura Vice.
“On je čovjek koji ne zna reći: ne. Pomogao je stotinama, možda i tisućama ljudi i to u trenucima kad im je bilo najteže, kad su osobno, ili za nekog svog, trebali hitnu liječničku pomoć. I dok nije bio ministar, zahvaljujući ugledu među kolegama, mogao je zamoliti svakog da pomogne u situacijama koje nisu trpjele odgodu. A kad je zdravlje u pitanju i netko vam tada pomogne, nešto je što se nikad ne zaboravlja”, priča dobar poznanik aktualnog ministra zdravlja.
Bandićevo dijete
Ostojića krasi još jedna osobina: vrlo je liberalan i tolerantan. Nije ideološki isključiv, još manje zagrižen i krug onih koji ga podupiru znatno je širi od SDP-ova biračkog tijela. Upravo to daje mu šansu u borbi s Bandićem. Bit će to zanimljiv dvoboj, prognozira politički analitičar, dvoboj u kojem Bernardić ne bi imao šansi jer je prihvatio bandićevski stil borbe.
Bernardić se teško mogao otrgnuti od takvog suprotstavljanja Bandiću jer je, u političkom smislu, on njegovo dijete: upravo je Bernardić, nakon Bandićeva razlaza sa SDP-om, zasjeo u fotelju predsjednika zagrebačke gradske organizacije. Kao predsjednik zagrebačke Gradske skupštine, pak, Bernardić se u borbi s aktualnim gradonačelnikom često služio njegovim oružjem, no u Bernardićevim je rukama ono bilo neusporedivo manje ubojito nego u Bandićevim.
U svom političkom gardu Bandić je nenadmašan i tko mu se na isti način želi suprotstaviti, izgubio je bitku. Bernardić to nije shvatio. Ostojić je čovjek koji to razumije i u kampanji će, vjerojatno, primijeniti mudru Josipovićevu taktiku kojom je ovaj u predsjedničkoj utrci nadmoćno nadigrao Bandića. Uglađenost, mudrost i staloženost bit će suprotstavljeni Bandićevu simplificiranju, elementarnosti i nerijetkoj sirovosti. Mada, naravno, ne valja smetnuti s uma da model kampanje za predsjedničku utrku nije moguće jednostavno preslikati na gradonačelničku.
Iako je u nekim intervjuima znao reći kako previše ne vjeruje anketama, upravo su ankete bile te koje su Ostojića, a ne Bernardića, dovele u priliku da u svibnju ukrsti koplje s Bandićem. No, ako se anketama i ne može uvijek do kraja vjerovati, ipak ostaje pitanje zašto su rezultati toliko prevagnuli u Ostojićevu korist. I zašto Bernardića ankete ne vole, a Ostojića vole? Odgovor je jednostavan: iza Ostojića je rezultat kakav Bernardić nema.
Biljana Borzan, liječnica i članica predsjedništva SDP-a, reći će o svom kolegi Ostojiću kako samo ljudi poput njega mogu učiniti stvari ravne čudu: doći u ministarstvo s možda najviše problema, u resor koji se, doslovce, životno tiče ama baš svakog građanina i u kojem, na žalost, zbog naslijeđa i zapuštenosti, mnogo toga ne funkcionira, a ipak postati najpopularniji član Vlade.
“U njemu je spoj šarma i ugleda”, kaže Biljana Borzan. “To nije šarm bez pokrića. Ostojić, u svom političkom djelovanju vrlo dobro primjenjuje i povezuje znanje i vještine stečene u struci”.